Warning: preg_replace(): Compilation failed: unmatched parentheses at offset 80 in /home/draganle/public_html/wp-content/plugins/jetpack/class.photon.php on line 331

Warning: preg_replace(): Compilation failed: unmatched parentheses at offset 80 in /home/draganle/public_html/wp-content/plugins/jetpack/class.photon.php on line 331

Marlon Brando – Biografija


Warning: preg_replace(): Compilation failed: unmatched parentheses at offset 80 in /home/draganle/public_html/wp-content/plugins/jetpack/class.photon.php on line 331

Marlon Brando (Omaha, 3. aprila 1924. – Los Angeles, 1. jula 2004.), američki glumac, dvostruki dobitnik Oscara i jedan od najuticajnijih glumaca dvadesetog vijeka. Brando je najpoznatiji po svojim ulogama u filmovima Tramvaj zvani želja i Na dokovima New Yorka koje je režirao Elia Kazan početkom pedesetih, te svojim ulogama u Kumu kao Vito Corleone i Apokalipsi danas, kao pukovnik Walter E. Kurtz. Brando je bio i aktivista za građanska prava i član Indijanskog pokreta. Američki filmski institut proglasio ga je četvrtom najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.

Biografija

Brando je rođen u porodici Marlona Branda starijeg (1895.-1965.) i Dorothy Pennebaker Brando (1897.-1954.) u Omahi, Nebraska. 1935. Kad je imao 11 godina, roditelji su mu se razveli. Njegova majka ubrzo je preuzela starateljstvo nad troje djece (Marlonom, Jocelyn (1919.-2005.) i Frances Brando (1922.-1944.) da žive s njenom majkom u Santa Ani, Kalifornija, sve do 1937., kad su se roditelji pomirili i preselili u Libertyville, Illinois, selo koje se nalazilo sjeverozapadno od Chicaga. Porodica je imala holandske, irske, njemačke i engleske korijene. Iako je Brando tvrdio da mu je djed bio Francuz, Eugene Brandeaux (to je potvrdilo i nekoliko njegovih biografa), to je bilo netačno. Njegovi djed i baka bili su zapravo Eugene Brando i Marie Holloway, koja je napustila muža i dijete kad je Brandov otac imao samo pet godina. Porodica Brando dugo je živjela u državi New York, a naziv porodice pisao se Brandow, a povezivana je s njemačkim imigrantom Johanom Wilhelmom Brandauom koji je u Ameriku došao početkom 18. vijeka. Brandova majka bila je prijatna i talentovana žena, iako se borila s alkoholizmom te je svako malo izbivala iz kuće u Brandovom djetinjstvu. Radila je u lokalnom pozorištu i pomogla mladom Henryju Fondi da počne svoju glumačku karijeru, te privukla sinovljevu pažnju na pozorište. Njegov otac, Marlon stariji bio je nadareni fotograf amater. Brandova baka s majčine strane, Bessie Gahan Pennebaker Meyers, s kojom je Brando možda bio bliži nego s majkom, bila je takođe nekonvencionalna. Kako je kao mlada ostala udovica, radila je kao sekretarica da bi se izdržavala, kasnije kao doktorica u hrišćanskoj dobrotvornoj organizaciji, i bila je izuzetno poznata u Omahi. Njen otac, Myles Gahan, bio je ljekar iz Irske, a njena majka Julia Watts bila je iz Engleske. Brando je od malih nogu bio vješt imitator te je vrlo rano razvio vještinu oponašanja ljudi koji su ga okruživali. Njegova starija sestra, Jocelyn Brando, međutim, prva je pošla u glumačku karijeru, otišavši u New York kako bi studirala na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti. Poslije se pojavila na Broadwayu, u filmovima i na televiziji. Njegova druga sestra Frannie napustila je koledž u Kaliforniji kako bi studirala u New Yorku. Marlon je slijedio njihov primjer.

Brando je imao burno djetinjstvo. Ponavljao je razred u srednjoj školi, a kasnije je i izbačen. U 16. godini poslat je u vojnu školu Shattuck u Faribault, Minnesota, koju je prije pohađao i njegov otac. U Shattucku se istakao u pozorištu i uopšte se dobro snašao u školi. Na zadnjoj godini, 1943., prošao je s uslovnom kaznom zbog drskosti prema nadređenom oficiru tokom manevara. Dio te uslovne kazne bilo je ograničeno kretanje u granicama škole. Kad se pokušao iskrasti u grad, uhvaćen je i izbačen iz škole. Kolege su mu pružili podršku jer su smatrali da je kazna prestroga. Sljedeće godine je pozvan da se vrati, ali je odlučio da ne završi školu.

Odlučio je slijediti svoje sestre u New York. Jedna sestra pokušavala je postati slikarka, a druga se već pojavila na Broadwayu. Posjetio je sestru Frances u New Yorku na Božić 1942. i grad mu se svidio. Otac mu je pružio šestomjesečnu finansijsku potporu, a nakon toga ponudio se da mu pronađe posao u trgovini. Brando je napustio Illinois i otišao u New York, gdje je studirao u više glumačkih škola. Na New School's Dramatic Workshop podučavala ga je Stella Adler, s kojom je savladao tehniku Stanislavski System.

Karijera
Rani radovi

24-godišnji Brando kao Stanley Kowalski na setu pozorišne verzije Tramvaj zvan želja, 1948.

Brando je koristio svoje glumačke vještine u svojim prvim ljetnjim ulogama u Sayvilleu, New York na Long Islandu. Izbačen je s liste glumaca u glumačkoj školi u Sayvilleu zbog ponašanja, ali je otkriven u manjoj predstavi i ubrzo je nastupio na Broadwayu 1944. Kritičari su ga zbog uloge rastrojenog vojnog veterana u predstavi Truckline Cafe proglasili najperspektivnijim glumcem na Broadwayu, iako je predstava komercijalno podbacila. Status zvijezde zaslužio je ulogom Stanleyja Kowalskog u drami Tennesseeja Williamsa Tramvaj zvani želja 1947., koju je režirao Elia Kazan. Brando je htio ulogu pa se odvezao na audiciju do Provincetowna u državi Massachusetts, gdje je Williams provodio ljeto. Williams je poslije rekao da je odmah znao kome će dati ulogu čim je vidio Branda. Brandov nastup označio je revoluciju u glumačkoj tehnici i postavio temelje za američki model glumačke metodičnosti. Takav način glume nikad prije nije bio viđen.

Kasnije je pozvan u studio Warner Bros. na audiciju za film Buntovnik bez razloga, za koji je kasnije angažovan James Dean. Probno snimanje može se pronaći na DVD izdanju Tramvaja zvan želja iz 2006.

Brandov prvi nastup na filmu bio je u ulozi veterana paraplegičara u filmu Ljudi 1950. Kako bi se pripremio za ulogu, Brando je proveo mjesec dana u krevetu u veteranskoj bolnici.

Uspon na vrh

Marlon Brando u traileru za film Tramvaj zvani želja (1951.)

Još jači utisak ostavio je sljedeće godine kad se opet pojavio u ulozi Stanleyja Kowalskog, ali ovaj put u filmskoj adaptaciji Tramvaja zvan čežnja.

Za tu ulogu nominovan je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca, a nominacije su se nastavile i sljedeće tri godine za uloge u filmovima Viva Zapata! 1952., Julije Cezar 1953. (u kojem je glumio Marka Antonija), i Na dokovima New Yorka 1954. Ovih prvih pet Brandovih monumentalnih uloga postavilo je nove standarde, ne samo za druge glumce, nego i za samog Branda.

1953. je nastupio i u predstavi Leeja Falka Arms and the Man. Falk je bio ponosan da može reći ljudima kako je Marlon Brando odbio ponudu s Broadwaya u visini od 10 hiljada dolara nedjeljno, kako bi nastupio u Falkovoj predstavi u Bostonu. Tu je bio plaćen manje od 500 dolara nedjeljno. Bio je to njegov zadnji nastup u pozorištu.

Brando kao Emiliano Zapata u traileru za film Viva Zapata!

Brando je postao heroj mlađe generacije nakon uloge Johnnyja Strablera, buntovnog motocikliste, u filmu Divljak. Stvorio je imidž buntovnika za nadolazeću rock and roll eru. Mnogi rock and roll muzičari kao što Elvis Presley i dr. imitirali su Brandov imidž i ponašanje. Elvis je takođe kopirao Brandovu ulogu Johnnyja dok je glumio Vincea u filmu iz 1957., Jailhouse Rock. Brandova eksplozivna pojava isijavala je sirovu seksualnost što je u bioskope privlačilo žensku publiku svih godina. Šefovi bioskopa prisjećali su se kako su na rasprodanim matinejama djeca trčala gore-dolje po dvorani imitirajući zvuk motora dok su im majke sjedjele zapanjene.

Marlon Brando je bio heroj i u očima Jamesa Deana, koji je rekao da mu je Brando idol te da ga kopira kao glumca i osobu. Kad ga je Elia Kazan upoznao s Jamesom Deanom na setu filma Istočno od Raja, Brando je u svojoj autobiografiji Songs My Mother Taught Me tvrdio “On je bio nervozan kad me upoznao te mi dao do znanja da ne samo imitira moju glumu nego i vjeruje kako je to moj stil života”. Rekao je kako uči svirati conga bubnjeve i voziti motocikl, a bilo je jasno da pokušava unaprijediti svoj rad”. U svojoj je knjizi još napisao da, “Kad sada gledam, shvatam da nije neobično za ljude da posuđuju nečije obrasce sve dok ne pronađu svoje, što je Jimmy u to vrijeme radio.”

William Best, poznati scenaristA u to vrijeme, rekao je da je Brandova gluma “teška kao olovo”, dok je Deanova “živahna i razigrana”.

RedItelj Nick Ray čak je preuzeo prikaz bande iz filma Divljak i prenio ga u svoj film, Buntovnik bez razloga te na taj način istakao Brandov uticaj na mlade.

Buntovnička kultura, koja je uključivala motocikle, kožne jakne, jeans i uopšte buntovničko ponašanje, inspirisala je generacije buntovnika i razvila se upravo zahvaljujući filmu Divljak te Brandovoj jedinstvenoj ličnosti i karakteru. Prodaja motocikala i opreme vezane za njih, kožnih jakni, jeansa, čizama i majica naglo je porasla širom zemlje. Film je ostavio sličan utisak na prekomorsku publiku, dok su lokalni religijski autoriteti jadikovali o uticaju filma na mlade.

Brando kao Terry Malloy u filmu Na dokovima New Yorka

Pod Kazanovom rediteljskom palicom i talentovanim ansamblom glumaca oko sebe, Brando je konačno dobio Oscara za ulogu Terryja Malloya u filmu Na dokovima New Yorka. U puno puta citiranoj sceni u taksiju (“Mogao sam biti neko i nešto”) Kazan je tvrdio da je samo stavio Roda Steigera i Branda u stražnji dio taksija i pustio kameru da snima bez ikakvih uputstava, a da su dva glumca u cjelosti improvizovali razgovor. Brandu se nije svidjela originalna scena napisana u scenariju. U njoj Charlie (Steiger) gura pištolj u bratova rebra i kaže mu da se odluči prije nego što stignu u ‘River Street 437’, ali Brando je to smatrao nerealističnim. Rekao je Kazanu kako ne može vjerovati da bi čovjek to mogao reći bratu te da publika neće vjerovati da bi ovaj tip, koji je bio blizak s bratom cijeli život, i za kojeg se brinuo trideset godina, potegao pištolj u njegova rebra i prijetio da će ga ubiti. Jednostavno nije bilo vjerodostojno.

Na kraju su ponavljali scenu nekoliko puta, ali Brando je uporno ponavljao, ‘Jednostavno nije u redu, Gadg (Kazanov nadimak), stvarno nije u redu.’ Kazan je konačno rekao, ‘Dobro, krilati.’ Nakon toga su Brando i Steiger su potpuno improvizovali scenu a Kazanu se svidjela pa ju je ostavio.

Brando kao Marko Antonije u traileru filma Julije Cezar (1953.)

Brando je poslije trijumfa nastavio glumiti u raznolikim filmovima: u filmu Momci i cure glumio je Skya Mastersona te je morao i pjevati; u filmu Čajanka na mjesečini nastupio je u ulozi japanskog prevodioca za američku vojsku u Japanu nakon rata; u filmu Sayonara glumio je američkog pilota, a u Mladim lavovima nacističkog oficira. Iako je za ulogu u Sayonari zaradio nominaciju za Oscara, njegova gluma izgubila je krajem pedesetih energiju i pravac.

U šezdesetim Brando je nastupio u filmovima kao što su Pobuna na brodu Bounty (1962.); Jednooki Jack (1961.), vesternu koji je jedini film koji je Brando i režirao; Odsjaj u zlatnom oku (1967.), u kojem je portretisao homoseksualnog vojnog oficira koji krije svoju tajnu; i Burn! (1969.), kojeg je Brando isticao kao svog favorita, iako je film bio komercijalni debakl. Brando je krajem decenije gotovo potonuo u zaborav zahvaljujući svojoj tvrdokornoj reputaciji i nastupima u preskupim ili pak marginalnim filmovima.

Kum

Brando kao Don Vito Corleone u Kumu

Uloga Vita Corleonea u Kumu 1972. označila je prekretnicu u srednjoj fazi njegove karijere. Reditelj Francis Ford Coppola nagovorio je Branda na testno snimanje (upotrijebio je vatu kako bi simulirao napuvane obraze). Coppola je bio oduševljen Brandovim nastupom u ulozi šefa mafijaške porodice, ali se morao boriti sa studijom da angažuje temperamentnog Branda, čiji su reputacija i zahtjevi postali legendarni. Međutim, studio je htio dati ulogu Dannyju Thomasu. Thomas je imao dobar osjećaj pa je odbio ulogu i podstakao studio da angažuje Branda te tako stao iza Coppole i ostalih koji su svjedočili testnom snimanju.

Brando je bio upravo senzacionalan, pogotovo u sceni sastanka mafijaških rivala, koja je proglašena kao jedan od najvećih trenutaka u fimskoj istoriji. Brando je osvojio Oscara za svoju ulogu, ali je odbio primiti nagradu te je tako postao drugi glumac u istoriji koji je odbio Oscara za najboljeg glavnog glumca (prvi je bio George C. Scott za Pattona). Brando je bojkotovao svečanu dodjelu, ostavljajući manje poznatoj glumici Sacheen Littlefeather da objasni njegove razloge. Ti razlozi ležali su u njegovim prigovorima o prikazivanju Indijanaca u Hollywoodu i na televiziji.

Glumac je nakon toga pružio jednu od svojih najboljih uloga u filmu Bernarda Bertoluccija, Posljednji tango u Parizu, ali je ta uloga završila u drugom planu zbog prigovora o erotskoj naravi filma. Uprkos kontroverzama koje su pratile film i glumca, Akademija je ponovno nominovala Branda u kategoriji za najboljeg glumca.

Marlon Brando kao pukovnik Kurtz u filmu Apokalipsa danas

Njegova karijera poslije je bila dosta prevrtljiva. Dobio je honorar od milion dolara za ulogu pukovnika Kurtza u Apokalipsi danas. Na snimanju se trebao pojaviti mršav, u formi, te je trebao pročitati knjigu Srce tame. Pojavio se predebeo, a nije ni pročitao knjigu. Zbog toga je njegov lik sniman u sjenci, a većinu dijaloga je improvizovao. Nakon što je završio njegovu nedjelju snimanja, reditelj Francis Ford Coppola zamolio ga je da ostane još sat vremena, da snimi scenu u krupnom planu, dok govori “Užas, užas.” Brando je pristao za dodatnih 75 hiljada dolara. Nakon snimanja ovog filma, njegova težina postala je jedan od presudnih faktora u izboru uloga.

Kasnija karijera

Brando je glumio Jor-Ela, Supermanovog oca, u prvom filmu Superman – bila je to uloga na koju je Brando pristao zbog izdašnog honorara i potvrde da neće morati čitati scenario unaprijed te da će kamera prikazivati nešto drugo dok njegov lik govori.

Brando je nastupio u nastavku serijala, Superman II, ali su producenti odbili platiti veliki iznos kao za prvi film, pa je glumac zabranio da se prikazuju njegove scene. Međutim, nakon Brandove smrti taj dio filma ponovno je ubačen u rediteljevu verziju filma 2006., Superman II: Verzija Richarda Donnera.

Dvije godine nakon njegove smrti, “reprizirao” je ulogu Jor-Ela u zadnjem nastavku serijala Superman: Povratak, u kojem je upotrijebljen nekorišteni arhivski materijal s Brandom u ulozi Jor-Ela iz prva dva filma. Osim toga, tokom filma korišten je i Brandov glas.

Drugi nastupi, kao u filmu Ostrvo dr. Moreaua, zaradili su neke od najlošijih kritika u njegovoj karijeri. Iako je 1980. najavio glumačku penziju, nastupao je u filmovima kao što su Suva sezona (za koji je opet nominovan za Oscara 1989.), Brucoš 1990. i Don Juan DeMarco 1995. 1992. Tim Burton mu je ponudio ulogu Pingvina u filmu Povratak Batmana. Brando je prihvatio, ali mu Warner Bros nije odobrio nastup u filmu. U svom zadnjem filmu, Ko je kome smjestio? (2001.), glumio je s prijateljem Robertom De Nirom.

Privatni život

Brando s Jamesom Baldwinom na Maršu na Washington 1963.

Brando je, osim po glumi, postao poznat i po svojim istupima u borbi za građanska prava, prava Indijanaca i za druge političke ciljeve. Zaradio je i reputaciju “lošeg dečka” zbog svojih javnih izlIva bijesa i lakrdija. U junu 1973., Brando je razbio vilicu paparazzu Ronu Galellu. Kasnije je Galella nosio kacigu za američki fudbal kad bi snimao Branda.

U svojoj autobiografiji Songs My Mother Taught Me, Brando tvrdi da se jedne noći pojavio u stanu Marilyn Monroe te da su tada počeli vezu koja je trajala više godina. Osim toga, tvrdio je da je imao brojne romanse, dok u svojoj autobiografiji o svojim brakovima, ženama i djeci, nije pomenuo ništa.

U njegovoj biografiji iz 1976. The Only Contender, autor Gary Carey je citirao Branda: Kao i mnogi muškarci, i ja sam takođe imao homoseksualnih iskustava, te se toga ne sramim. Fotografije koje su kružile internetom to su i potvrdile. Njegov dugogodišnji ljubavnik je (navodno) bio Wally Cox. Autor opet citira Branda: Da je Wally žena, oženio bih ga te bismo živjeli dugo i srećno. Nakon što je Cox umro, Brando je čuvao njegov pepeo 30 godina, a rasut je skupa s njegovim. Coxova treća žena je to otkrila tek kad je Brando dao intervju Timeu: Imam Wallyjev pepeo u kući. Razgovaram s njim stalno. Htjela ga je tužiti, ali njen advokat nije htio prihvatiti slučaj.

1957. je oženio glumicu Annu Kashfi, vjerujući da ima indijansko porijeklo, ali je ona zapravo bila iz Walesa i katoličkog porijekla. Pravo ime joj je bilo Joan O'Callaghan. Uopšte nije otkrila Brandu svoj pravi identitet, nego se obukla i sredila kao indijanska ljepotica nakon što je čula da Brando voli egzotične žene. Razveli su se 1959., nakon rođenja sina Christiana Branda.

1960. Brando se oženio s Movitom Castanedom, sedam godina starijom meksičkom glumicom; razveli su se 1962. Castaneda se pojavila u filmu Pobuna na brodu Bounty 1935., nekih 27 godina prije remakea iz 1962. u kojem je Brando nastupio kao Fletcher Christian. Brandovo ponašanje tokom snimanja filma još je više pogoršalo njegovu reputaciju “teške” zvijezde. Optužen je za promjenu reditelja i probijanje budžeta, iako je demantovao svoju odgovornost i za jedno i za drugo.

Iskustvo sa snimanja filma duboko je promijenilo Brandov život. Zaljubio se u Tahiti i narod na njemu. Zakupio je dio atola na 99 godina jer je mislio na njemu izgraditi laboratoriju za očuvanje okoline i lječilište. Ljepotica s Tahitija, Tarita Teriipa, koja je glumila ljubav Fletchera Christiana, postala je Brandova treća žena 10. avgusta 1962., sa samo 20 godina. Tarita je bila 18 godina mlađa od Branda kad su se vjenčali. U članku iz časopisa Motion Picture iz 1961. Brando ju je opisao kao naivnu i priprostu. Teriipia je postala majka dvoje njegove djece. Razveli su se u julu 1972. Brando je izgradio hotel na svom ostrvu; na Brandove zahtjeve prošao je mnoga redizajniranja, ali je i sada zatvoren. Novi hotel s 30 luksuznih vila je otvoren 2008.

Djeca
  • s Annom Kashfi:
    • Christian Brando (r. 1958. – u. 2008.)
  • s Movitom Castaneda:
    • Miko C. Brando (r. 1961.)
    • Rebecca Brando Kotlinzky (r. 1966.)
  • s Taritom Teriipia:
    • Simon Teihotu Brando (r. 1963.)
    • Cheyenne Brando (r. 1970. – u. 1995.)
  • posvajanjem:
    • Petra Brando-Corval (r. 1972.), kćerka Brandove pomoćnice Caroline Barrett
    • Maimiti Brando (r. 1977.)
    • Raiatua Brando (r. 1982.)
  • s Mariom Christinom Ruiz:
    • Ninna Brando (r. 1989.)
    • Myles Brando (r. 1992.)
    • Timothy Brando (r. 1994.)
Skandali Brandovog sina Christiana

U maju 1990., Christian je ubio Daga Drolleta, ljubavnika svoje polusestre Cheyenne, u porodičnoj kući iznad Beverly Hillsa. Christian, koji je tada imao 31 godinu, tvrdio je je da je pucnjava bila nesrećan slučaj.

Nakon suđenja koje su naveliko propratili mediji, Christian je proglašen krivim za ubistvo s predumišljajem i upotrebu vatrenog oružja. Osuđen je na 10 godina. Prije presude, Brando je u sat vremena nesuvislog svjedočenja, rekao kako su on i njegova bivša žena iznevjerili Christiana. Duboko se izvinuo porodici ubijenog: “Žao mi je… Kad bih mogao zamijeniti mjesto s Dagom, učinio bih to. Spreman sam za posljedice.” Nakon toga, Drolletov otac rekao je kako je pomislio da je Brando glumio te da će se njegov sin “izvući od ubistva.” Tragedija je bila potpuna 1995., kad se Cheyenne  (rekavši kako je još u depresiji zbog Drolletove smrti) objesila na Tahitiju u 25-oj godini. Christian nenadano umire 26. januara 2008. godine u Los Angelesu od upale pluća.

Posljednje godine i smrt

Brandova ozloglašenost, problematična porodica, samovoljni egzil iz Hollywooda i njegova debljina privlačile su sve veću pažnju nego njegova kasna glumačka karijera. Takođe je zaradio reputaciju problematičnog glumca na snimanju, jer često nije htio ili nije mogao zapamtiti svoje rečenice. Osim toga, umjesto da se koncentriše na snimanje, često se sukobljavao s rediteljima s djetinjastim zahtjevima. S druge strane, drugi glumci smatrali su ga plemenitim, duhovitim i velikom podrškom.

Brando je bio dugogodišnji prijatelj pjevača Michaela Jacksona te ga je često posjećivao na njegovom imanju Neverland, odmarajući se tamo nedjeljama. Sudjelovao je i na Jacksonovim koncertima povodom 30. godišnjice samostalnog djelovanja 2001., a pojavio se i u petnaestominutnom videospotu You Rock My World iste godine. Brandov sin Miko bio je Jacksonov tjelohranitelj nekoliko godina, asistent i dobar prijatelj.

1. jula 2004. Brando je umire u 80-oj godini od posljedica dijabetesa i raka. Kremiran je, a njegov pepeo rasut je na dva mjesta. Dio pepela rasut je na Tahitiju, a dio u Dolini smrti.

Politika
Građanska prava

1946., Brando je pružio potporu Jevrejima za svojom zemljom nastupivši u kontroverznoj pro-cionističkoj drami „A Flag Is Born“, koja je nastala 60 godina prije. Brandov nastup označio je tri najveća problema poratnog perioda: borbu za osnivanje jevrejske države, krijumčarenje preživjelih žrtava holokausta u Palestinu i borbu protiv rasne segregacije u Sjedinjenim Državama.

U avgustu 1963. Brando se pridružio gomili u Maršu na Washington zajedno s prijateljima i zvijezdama Harryjem Belafonteom, Jamesom Garnerom, Charltonom Hestonom, Burtom Lancasterom i Sidneyjem Poitierom.

Nakon ubistva Martina Luthera Kinga Jr., Brando je snažno podržao njegov rad. Malo nakon smrti dr. Kinga, Brando je najavio kako se povlači iz postave filma The Arrangement, koji se trebao početi snimati, kako bi se posvetio pokretu za građanska prava.

Brandova uloga u afro-američkom pokretu za građanska prava zapravo je počela prije Kingove smrti. Početkom šezdesetih Brando je donirao hiljade dolara pokretima za građanska prava i osnovao fondove za stipendije. U to vrijeme, Brando je već nastupao u filmovima koji su nosili poruku o ljudskim pravima: Sayonara, koji je govorio o međurasnoj ljubavi i filmu Ružni Amerikanac, koji opisuje upravljanje američkog vođstva u inostranstvu i njegov pogubni efekt na stanovnike stranih zemalja.

Prigovori u vezi jevrejskih stereotipa

U januarskom izdanju Playboya iz 1979., Brando je izazvao kontroverze rekavši kako Jevreji upravljaju Hollywoodom. “Vidjeli ste svaku rasu ocrnjenu, ali nikad niste vidjeli iskompromitovanog Jevreja jer oni ne dopuštaju da se to prikaže na filmu.”

Slične navode je izrekao i u emisiji Larry King Show u aprilu 1996., rekavši “Hollywood vode Jevreji; on je u vlasništvu Jevreja i oni bi trebali biti osjetljiviji prema problemima drugih koji pate. Jer su i oni izrabljeni – vidjeli smo – vidjeli smo crnčuge i žabare, vidjeli smo Kineze, vidjeli smo opasne kosooke Japance, vidjeli smo podmukle Filipince, vidjeli smo sve, ali nikad Jevreje. Zato što su znali da se tu povlači crta.” King je odvratio, “Kad kažete – kad kažete nešto tako odobravate onim antisemitima koji kažu da su Jevreji…”, nakon čega ga je Brando prekinuo, “Ne, ne, ja ću biti prvi koji će iskreno pohvaliti Jevreja i reći ‘Hvala Bogu na Jevrejima.”

Abraham Foxman, predsjednik Aniklevetničke lige (ADL), odgovorio je kako bi Brando “trebao znati da je ono što je rekao očito pogrešno, izrazito uvredljivo te da ide na ruku antisemitima i njihovim zadrtim pristalicama. Njegovi komentari potenciraju stoljetnu laž o jevrejskoj kontroli i zavjeri, a njegovo korištenje antisemitskih epiteta je štetno za sve Jevreje.”

Iako se Brandove izjave, izvađene iz konteksta, mogu smatrati uvredljivim, on je cijeli život poštovao Jevreje što može potvrditi njegova veza s porodicom Stelle Adler i drugima. U svojoj autobiografiji Songs My Mother Tought Me, zapisao je: ‘Jedna od najvećih misterija koja me je mučila je ta kako su Jevreji, koji čine tako mali dio svjetske populacije, uspjeli postići toliko te se istaknuti na toliko područja – nauci, muzici, medicini, književnosti, umjetnosti, biznisu i još koječemu… Oni su nevjerovatan narod. Zamislite progon koji su proživljavali vjekovima: pogrome, paljenja hramova, kozačke ustanke, uništavanje porodičnih korijena, njihovo raspršivanje po svijetu i holokaust. Ipak, njihova kultura je preživjela, a Jevreji su postali najobrazovaniji narod per capita koji je svijet ikad imao.’

Nagrade i nominacije

Marlon Brando u traileru za film Na dokovima New Yorka (1954.)
Oscari
BAFTA nagrade
Emmy nagrade
Zlatni globusi
Filmski festival u Cannesu
Filmografija
 2006 The Godfather (Video Igra)
Don Vito Corleone (glas)
 2001 Michael Jackson: You Rock My World (Video spot)
Boss
 2001 The Score
Max
 1998 Free Money
The Swede
 1997 The Brave
McCarthy
 1996 The Island of Dr. Moreau
Dr. Moreau
 1994 Don Juan DeMarco
Dr. Jack Mickler
 1992 Christopher Columbus: The Discovery
Tomas de Torquemada
 1990 The Freshman
Carmine Sabatini
 1989 A Dry White Season
McKenzie
 1980 The Formula
Adam Steiffel
 1979 Apocalypse Now
Colonel Walter E. Kurtz
 1979 Roots: The Next Generations (TV Mini-Serija)
George Lincoln Rockwell

Episode #1.7 (1979) … George Lincoln Rockwell
 1978 Superman
Jor-El
 1977 The Godfather: A Novel for Television (TV Mini-Serija)
Don Vito Corleone

Episode #1.4 (1977) … Don Vito Corleone
Episode #1.3 (1977) … Don Vito Corleone
Episode #1.2 (1977) … Don Vito Corleone
Episode #1.1 (1977) … Don Vito Corleone
 1976 The Missouri Breaks
Lee Clayton
 1972 The Godfather
Don Vito Corleone
 1971 The Nightcomers
Peter Quint
 1969 Queimada
Sir William Walker
 1968 Candy
Grindl
 1967 Reflections in a Golden Eye
Maj. Weldon Penderton
 1966 The Appaloosa
Matt
 1966 The Chase
Sheriff Calder
 1965 Morituri
Robert Crain
 1964 Bedtime Story
Freddy Benson
 1963 The Ugly American
Ambassador Harrison Carter MacWhite
 1962 Mutiny on the Bounty
1st Lt. Fletcher Christian
 1961 One-Eyed Jacks
Rio
 1960 The Fugitive Kind
Valentine ‘Snakeskin’ Xavier
 1958 The Young Lions
Lt. Christian Diestl
 1957 Sayonara
Major Lloyd ‘Ace’ Gruver
 1955 Guys and Dolls
Sky Masterson
 1955 Omnibus (TV Serija)
Stanley Kowalski

Advice to Bathers (1955) … Stanley Kowalski
 1954 Désirée
Napoleon Bonaparte
 1954 On the Waterfront
Terry Malloy
 1953 The Wild One
Johnny Strabler
 1953 Julius Caesar
Mark Antony
 1952 Viva Zapata!
Zapata
 1951 A Streetcar Named Desire
Stanley Kowalski
 1950 The Men
Ken

 1949 Actor's Studio (TV Serija)

I'm No Hero (1949)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *