Razjareni bik/Raging Bull – Priča o filmu

Razjareni bik (eng. Raging Bull), američka sportska drama iz 1980. godine reditelja Martina Scorsesea. Glavne uloge u filmu tumače Robert De Niro kao Jake LaMotta, temperamentni i paranoični, ali uporni bokser koji se otuđio od svoje porodice i prijatelja. Uz De Nira, u ostalim ulogama pojavljuju se Joe Pesci kao LaMottin brat i menadžer i Cathy Moriarty kao njegova zlostavljana žena. Robert De Niro je osvojio Oscara za najboljeg glumca za uvjerljivu ulogu boksera Jakea LaMotte, a Joe Pesci je bio nominovan za najboljeg sporednog glumca.

Pregled

Film je distribuirao studio United Artists: direktori studija isprva su bili neskloni finansiranju projekta jer su se bojali da ekstremna vulgarnost i nasilje u scenariju neće dobiti dozvolu i da bi film mogao završiti na crnoj listi. Međutim, Scorsese i De Niro su prepravili scenario i projekat se mogao nastaviti. Zbog svoje dugogodišnje astme, zajedno s depresijom (u koju je upao zbog kritičkog i komercijalnog fijaska njegovog visokobudžetnog mjuzikla New York, New York i ozbiljne zavisnosti o kokainu kroz koju je tek nedavno prošao) Scorsese je bio uvjeren da nikad neće napraviti novi film, i zato se svim srcem i dušom bacio na nastanak Razjarenog bika.

Robert De Niro dobio je Oscara za najboljeg glumca, svojeg prvog za glavnu ulogu (i jedinog do sada). Film je takođe osvojio Oscara za najbolju montažu Thelme Schoonmaker, čiji je revolucionarni stil bio puno drukčiji od bokserskih scena u drugim filmovima, kao u Rockyju. Razjareni bik bio je takođe nominovan za najboljeg sporednog glumca, najbolju sporednu glumicu, za najbolju sliku, najbolji zvuk, najboljeg reditelja i najbolji film.

U nezaboravnoj sceni, Jake LaMotta kaže: “Mogao bih biti takmičar…” iz filma Na dokovima New Yorka. Zanimljivo, i Razjareni bik i Na dokovima New Yorka dobili su Oscara za najboljeg glumca.

Film se nalazi na 24. mjestu na AFI-jevoj listi 100 najboljih američkih filmova i 5-ti. je na listi 100 najboljih filmova svih vremena u izboru Entertainment Weekleyja. Dvostruko soundtrack CD izdanje objavljeno je 2005., mnogo kasnije nego što je film objavljen, zbog ranijih problema s dobijanjem dozvola za razne pjesme, koje je Scorsese slušao dok je odrastao u New Yorku.

Radnja

Film počinje u kasnom razdoblju života Jakea LaMotte u kojem se bavi stand-up komedijom i vraća se na početak njegove bokserske karijere. La Motta (De Niro) je jaki, uporni i ćudljivi borac iz Bronxa, a njegov brat Joey (Pesci) je njegov menadžer. LaMotta se sporo penje u bokserskom svijetu dok se udvara Vicky (Moriarty), djevojci koju je upoznao u susjedstvu. Nakon što ga je ostavila prva žena, počinje vezu s njom što će dovesti do braka i djece. Međutim, u braku postaje sve više paranoičan i opsesivan sumnjom u ženino nevjerstvo.

Kasnije, počinje vjerovati da su njegov brat i žena u vezi iza njegovih leđa. Toliko se razbjesni da fizički napada brata koji ga napušta. LaMotta gubi svoju titulu u dvoboju sa svojim glavnim rivalom, Sugar Rayom Robinsonom i povlači se u penziju nekoliko godina poslije zbog problema s težinom. Postaje stand-up komičar i vlasnik noćnog kluba. Međutim, žena se razvodi od njega, uzima djecu pod svoje starateljstvo dok LaMotta završava u zatvoru zbog toga što je dopustio maloljetnicima da piju alkohol.

Nakon što je pušten iz zatvora, Jake se sastaje s Joeyjem te traži od njega da mu oprosti. Film završava s Jakeom koji vježba pred ogledalom spreman za svoje iskupljenje.

Proizvodnja

Razjareni bik je projekat koji je Martinu Scorseseu predstavio njegov prijatelj i saradnik Robert De Niro. De Niro je otkrio knjigu po kojoj je nastao film i htio je glumiti naslovnu ulogu. Prvu verziju scenarija adaptirao je Scorseseov prijatelj Mardik Martin, koji je bio saradnik na scenariju za Ulice zla. Bio je to stil s prikazivanjem s raznih aspekata. Na kraju, ovaj pristup je djelimično napušten, a scenario je došao u ruke Paula Schradera, koji je napisao scenario za film Taksista. Konačna verzija scenarija napisana je, ali bez De Nira i Scorsesea.

Scorsese je priznao da je bio duboko zapao u zavisnost o drogama prije snimanja filma. Izjavio je da ga je Robert De Niro spasio insistirajući da Scorsese bude uključen u proizvodnju filma. Scorsese je takođe tvrdio da su sirovi emocionalni kvalitet filma i tema o iskupljenju bili rezultat njegove borbe da se oporavi kroz proizvodnju filma.

Film je sniman u dva dijela. Većina filma, uključujući sve bokserske scene, snimane su prve. Nakon toga, proizvodnja se ugasila na nekoliko mjeseci, tokom kojih je De Niro povećao težinu dovoljno da može igrati Jakea LaMottu u zadnjem dijelu filma. De Niro je nabacio 30 kg u međuvremenu kako bi se pretvorio iz mladog, mišićavog boksera LaMotte u debelog, mlitavog i starijeg LaMottu. Ovo je djelimično vidljivo u jednoj od posljednjih scena filma, gdje LaMotta spava s raskopčanom košuljom, otkrivajući svoj poveći stomak. Prema Scorseseu, ove scene su snimane brzo i s minimalno malo ponavljanja zbog tjelesnih De Nirovih teškoća. De Nirova ekstremna metoda glume postaće jedan od najpoznatijih fizičkih preobražaja u modernom filmu.

Scorsese i reditelj Michael Chapman su se odlučili snimati film u crno-bijeloj tehnici, uprkos strahovima da bi to moglo izgledati pretenciozno. Odlučili su se na takav potez zbog vjerodostojnosti (Chapman i Scorsese sjećali su se bokserskih borbi iz ‘40-ih kao crno-bijelih fotografija u časopisima) i da bi se film razlikovao od ostalih bokserskih filmova koji su snimljeni nedavno, posebno filmovi iz serije Rocky.

Scorsese nije volio kako su snimljene bokserske scene u bivšim filmovima iz gledaočevog ugla, zato što je takva tehnika izolovala gledaoca od brutalnosti u ringu. Tokom snimanja, Scorseseova mantra ostala je “ostati u ringu”, jer je bio odlučan zabilježiti sirovo nasilje svakog udarca i natjerati gledaoca da se osjeća kao bokser. Svaka zamršena koreografska sekvenca imala je drukčiji stil prikazivanja LaMottinih promjena stanja svijesti tokom svakog meča. Scorsese je svaku scenu nacrtao na papiru prije snimanja.

Film je montiran u Scorseseovom stanu u New Yorku, većinom noću. Navodno je Scorsese bio jako hirovit tokom post-produkcije. On i njegova prijateljica, Thelma Schoonmaker, potrošili su mnogo vremena za montažu i kompleksnog filmskog soundtracka. Neobično mnogo brige posvećeno post-produkciji izazvalo je neke nesuglasice s producentima, koji su smatrali da Scorsese radi nepotrebno sporo.

Scorsese je tvrdio da mu je toliko vremena bilo potrebno jer je bio uvjeren da će Razjareni bik biti njegov zadnji film i da nije htio kompromitovati ono što bi trebalo biti njegov zadnji projekat.

Kritike
  • Razjareni bik isprva je dočekan s različitim kritikama. Mnogi kritičari bili su rezervisani prema nasilju na filmu i nesimpatičnom glavnom liku. Premda su snimanje i montaža bili vrlo hvaljeni, neki su film vidjeli kao ispraznu stilsku vježbu. Iako je snimljen uz budžet od 18 miliona dolara, film je zaradio oko 100 miliona, što je bio veliki uspjeh. Sirova realnost filma kao da se nije uklapala u aktuelnu kulturnu atmosferu u kojoj su dominirali fantastični filmovi Stevena Spielberga i Georgea Lucasa.
  • Neki istaknuti kritičari, kao što je Roger Ebert, tvrdili su da je film trenutni klasik i ispunjenje ranijih Scorseseovih obećanja. Ebert ga je kasnije proglasio najboljim filmom 80-ih, a na posebnoj listi, kao jedan od 10 najboljih svih vremena.
  • Iako je bio nominovan za nekoliko Oscara, film je osvojio samo dva: za montažu i za glavnog glumca. Scorsese je izgubio Oscara za najboljeg reditelja. Te je godine najbolji bio Robert Redford.
  • Kad je De Niro primao Oscara, zahvalio je Joeyju LaMotti, iako nas tuži.
  • Krajem osamdesetih Razjareni bik zacementirao je svoju reputaciju kao moderni klasik. U brojnim kritičarskim izborima, proglašen je najboljim filmom osamdesetih, a često se pominje kao najbolji Scorseseov film i jedan od najboljih američkih filmova ikada snimljenih.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *