Vesna Parun – Biografija

Vesna Parun (Zlarin, 10. april 1922.- Stubičke Toplice, 25. oktobar 2010.), hrvatska pjesnikinja, koja se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti hrvatske i jugoslovenske poezije i književnosti za djecu u drugoj polovini 20. vijeka.

Biografija

Vesna Parun je rođena 10. aprila 1922. na ostrvu Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao opštinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna porodica (četvoro djece) živjela u prilično teškim uslovima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tetke i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s ostrva Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine izdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisuje studije romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u opštini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo.


BILA SAM DJEČAK

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grozda
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvozda
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!

U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studije na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi ŠamacSarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesrećne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Seci njegovim žalom.
Neka te susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.
Prijazni gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti.
Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu.
I priče koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik.

ROPSTVO

Žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.

Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila vi bi plakali.
Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.

Ljubila sam ih kao istraživač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.

Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujuci sreću, čestu otkritu
koja izmiče u nedogled.

No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. Ondje je još krajem 1970-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. Njeno višegodišnja izolacija iz javnog života je prekinuta godine 2007. kada je na izborima podržala Demokratsku stranku žena.

ZLATO

Ako je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što ga dalje
u sebi nosi sve zlatnija je.

Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.

Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku “Pjesme” (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku “Crna maslina” (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka “Zore i vihori” (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.

Poezija
  • “Zore i vihori”, 1947.,
  • “Pjesme”, 1948.,
  • “Crna maslina”, 1955.,
  • “Vidrama vjerna”, 1957.,
  • “Ropstvo”, 1957.,
  • “Pusti da otpočinem”, 1958.,
  • “Ti i nikad”, 1959.,
  • “Koralj vraćen moru”, 1959.,
  • “Konjanik”, 1961.,
  • “Jao jutro”, 1963.,
  • “Bila sam dječak”, 1963.,
  • “Vjetar Trakije”, 1964.,
  • “Pjesme”, 1964.,
  • “Gong”, 1966.,
  • “Otvorena vrata”, 1968.,
  • “Ukleti dažd”, 1969.,
  • “Tragom Magde Isanos”, 1971.,
  • “Sto soneta”, 1972.,
  • “I prolazim životom”, 1972.,
  • “Stid me je umrijeti”, 1974.,
  • “Olovni golub”, 1975.,
  • “Apokaliptičke basne”, 1976.,
  • “Ljubav bijela kost”, 1978.,
  • “Čitač snova”, 1978.,
  • “Izabrane pjesme”, 1979.,
  • “Mapa Magdica”, 1979.,
  • “Šum krila, šum vode”, 1981.,
  • “Salto mortale”, 1981.,
  • “Izabrana djela”, 1982.,
  • “Grad na Durmitoru”, 1988.,
  • “Kasfalpirova zemlja”, 1989.,
  • “Indigo grad”, 1990.,
  • “Sonetni vijenci”, 1991.,
  • “Tronožac koji hoda”, 1993.,
  • “Začarana čarobnica”, 1993.,
  • “Izbor iz djela”, 1995.,
  • “Ptica vremena”, 1996.,
  • “Smijeh od smrti jači”, 1997.,
  • “Pelin basne”, 1998.,
  • “Spužvica i spužva”, 1999.,
  • “Političko Valentinovo”, 2000.,
  • “Grijeh smrti”,2000..
Proza
  • “Pod muškim kišobranom”, 1987.,
  • “Krv svjedoka”, 1988.,
  • “Hrvatska kraljica”, 1999.,
  • “Noć za pakost – moj život u 40 vreća”, 2001.
Dječja poezija
  • “Patka Zlatka”, 1957.,
  • “Tuga i radost šume”, 1958.,
  • “Zec mudrijan”, 1958.,
  • “Kornjačin oklop”, 1958.,
  • “Mačak Džingiskan i Miki Trasi”, 1968.,
  • “Mačak na mjesecu”, 1969.,
  • “Miki Trasi i baka Pim Bako”, 1968.,
  • “Miki slavni kapetan”, 1970.,
  • “Karneval u Kukljici”, 1974.,
  • “Poznanstvo s danima malog Maksima”, 1974.,
  • “Igre pred oluju”, 1979.,
  • “Dvanaest slikovnica o psima”, 1983.,
  • “Hoću ljutić, neću mak”, 1983.,
  • “Roda u školi”, 1988.,
  • “Pokraj Kupe kad se vrapci skupe”, 1989.,
  • “Moj prijatelj šišmiš”, 1990.,
  • “Uspavanka za poljubac”, 1995.,
  • “Kroz prozorčić zime”, 1995.,
  • “Pčela, duga i mlin”, 1997.,
  • “Tri morske pustolovke”, 2000.,
  • “Morska kočijica”, 2001.

Dramska djela (izvedena)

  • “Marija i mornar”,
  • “Apsirt”,
  • “Magareći otok, oliti homo homini asinus”,
  • “Škola za skitnice”.

Nagrade i priznanja

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *