Andrea Raonić – Sa tobom sam

‘Sa tobom sam’

S’ tobom sam krila dobila,
i doživjela ‘ono nešto’.
Provodila dane čekajući,
da umoran dođeš u moje odaje.
Samo sam s’ tobom
gužvala postelju,
dok si mi mazio mokru kosu.
S’ tobom sam ispijala
flaše najjeftinijeg vina,
i ređala ih za uspomenu.
Samo sam s’ tobom drhtala
svaki put, kao i prvi.
I uvijek i jeste bio prvi.
S’ tobom sam razglabala
o Jesenjinu i Bukovskom,
raspravljala o hemiji i nauci,
gledala zvijezde padalice
zamišljajući istu želju uvijek.
Sa tobom sam punila pepeljaru,
do kasnih sati iza ponoći,
slušajući EKV ljubeći se…

Sa tobom sam recitovala Vitove stihove
i iznova ti tražila da me ‘noćas voliš'….
Sa tobom sam mogla biti žena,
i djevojčica,
princeza i zla vještica,
đavolica i anđeo…
Samo sam s’ tobom slušala ploče,
plesala dušom i
čudila se mjesecu.
Samo sam tebi posvećivala pjesme,
i onu čuvenu ‘Enu’.
Bilo je tu dobrog Džiba
I onog da te više ne spominjem,
ali jebeš ga –
pominjem te svakoj zvijezdi padalici,
gasim te sa svakim opuškom,
pišem te u svakoj riječi,
slušam te u svakoj muzici.
I možda stvarno do mene
više nema puta,
ali ko će ti ga znati…
Jer, što kaže Balašević:
‘Voleš jednom u životu…’
I jebeš ga, stvarno voleš….

Andrea Raonić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *