Audrey Hepburn – Biografija

Audrey Hepburn (Bruxelles, 04. 05. 1929. – Tolochenaz, Švajcarska, 20. 01. 1993.), britanska filmska i pozorišna glumica. Puno ime: Audrey Kathleen Hepburn-Ruston (Edda van Heemstra nije legalno ime, nastalo je mijenjanjem papira njene majke Elle van Heemstre u II. sv. ratu). Svoju glumu bazirala je na gracioznosti i senzibilnosti. Upoznala je književnicu Colete, koja je preporučuje za glavnu ulogu buduće broadwayske predstave svoje Gigi, koja postiže veliki uspjeh i donosi joj prvu glavnu ulogu u “Prazniku u Rimu”, za koju je 1953. godine dobila i Oscara. Bavila se i humanitarnim radom.

Biografija
Život tokom 2. svjetskog rata

Hepburn je pohađala privatne škole u Engleskoj i Holandiji. Njena majka je bila veoma stroga, a otac prava suprotnost tome pa je njega više voljela. On je ostavio porodicu kad je Audrey bila mala. Kasnije je njegovo napuštanje nazvala najtraumatičnijim trenutkom u svom životu (kasnije je pronašla oca i slala mu je novac i pisma). 1935., nakon razvoda njenih roditelja, živjela je s majkom u Arnheimu, u Holandiji, kad je započela njemačka invazija i okupacija za vrijeme drugog svjetskog rata. Tada je uzela pseudonim Edda Van Heemstra zato što se ime koje “zvuči engleski” smatralo opasnim, ali to joj nikad nije bilo legalno ime.

Nakon iskrcavanja saveznika na dan D stanje pod njemačkim okupatorom bilo je sve gore. Tokom holandske gladi u zimu 1944. Njemci su zaplijenili ograničene količine hrane Holanđana za sebe. Bez grijanja u domovima i bez hrane, ljudi su u Holandiji gladovali i umirali na ulicama od hladnoće. Zbog pothranjenosti je Audrey ozbiljno oboljela. Ostajala je u krevetu i čitala kako ne bi razmišljala o gladi i plesala je balet kako bi sakupila novac za pokret otpora. Ta su teška vremena itekako uticala na njen život i vrijednosti.

Uspon do zvijezda

Audrey Hepburn s Gregoryjem Peckom u filmu Praznik u Rimu

Nakon rata su se Audrey i njena majka preselile u London gdje je ona učila plesati balet, radila kao model i 1951. počela glumiti u filmovima, većinom u malim ulogama. Glumom se prvenstveno počela baviti zbog zarade kojom je pomagala svojoj majci. Njena prva velika uloga bila je u filmu iz 1951. – “The Secret People” u kojem je glumila balerinu. Audrey je plesala balet od djetinjstva i dobila je pohvale za svoj talent kojeg je i pokazala u filmu, ali su je njeni učitelji proglasili previsokom za profesionalno bavljenje baletom. Odabrana je za igranje naslovne uloge u Broadwayskoj muzičkoj komediji Gigi koja je premijerno prikazana 24. novembra 1951. Za svoju je debitantsku ulogu dobila nagradu “Theatre World Award”.

Zatim joj je ponuđena uloga u filmu Praznik u Rimu s Gregoryem Peckom. Za svoju glumu je 1953. godine osvojila Oscara za najbolju glumicu. Godinama kasnije, kad ju je Barbara Walters pitala koji je njen najdraži film, Hepburn je bez oklijevnaja odgovorila – Praznik u Rimu, zato – što ju je taj film učinio zvijezdom.

Hollywood

Nakon Praznika u Rimu Hepburn je s Humphreyem Bogartom i Williamom Holdenom snimila Sabrinu, a s Holdenom je imala i kratku romansu. Mnogi misle da je Holden smatrao Audrey ljubavi svog života. 1954. Audrey je glumila u predstavi Ondine s Melom Ferrerom, za kojeg se udala kasnije te godine. Za glumu u Ondine dobila je nagradu Tony za najbolju glumicu koja je došla samo šest nedjelja nakon Oscara za Praznik u Rimu i Hepburn je tako potvrdila svoj ugled kvalitetne filmske i pozorišne glumice.

Hepburn se profilisala kao jedna od najpopularnijih glumica Hollywooda. Marilyn Monroe nije bila jedina koja je predsjedniku Johnu F. Kennedyju pjevala “Happy Birthday, Mr. President” za njegov rođendan. Za Kennedyjev sljedeći (i posljednji) rođendan, 29. maja 1963., Hepburn, predsjednikova najdraža glumica, pjevala mu je “Happy Birthday, dear Jack”.

Postavši jednom od najpopularnijih hollywoodskih atrakcija, Audrey Hepburn je glumila u filmovima s drugim velikim glumcima kao što su Fred Astaire u Smiješnom licu, Humphrey Bogart i Gary Cooper u Ljubavi poslijepodne, George Peppard u Doručku kod Tiffanyja, Cary Grant u Charadeu, Rex Harrison u My Fair Lady, Peter O'Toole u Kako ukrasti milion i Sean Connery u Robin i Marian. Mnogi su se od tih glumaca zbližili s njom. Rex Harrison je Audrey zvao svojom najdražom glavnom glumicom; Cary Grant je jednom rekao da “sve što želi za Božić je snimiti još jedan film s Audrey Hepburn”; a s Gregoryem Peckom je ostala prijateljica cijelog života. Nakon njene smrti Peck je pred kamerom recitovao njenu najdražu pjesmu, “Unending Love” (Ljubav koja ne prestaje).

Holly Golightly, koju Hepburn glumi u Doručku kod Tiffanya postala je jedna od najvećih filmskih ikona 20. vijeka, a s njom se može mjeriti i uloga Elize Doolittle u My Fair Lady.

Od 1967., nakon petnaest uspješnih godina u filmskom svijetu, Hepburn je samo povremeno glumila. Nakon razvoda od prvog supruga Mela Ferrera, udala se za italijanskog psihijatra Dr. Andrea Dottia s kojim je dobila drugog sina. Nakon razvoda od Dottia pokušala se 1976. vratiti na filmsko platno ulogom u Robin i Marian sa Seanom Conneryem. Film je bio uspješan, ali nije odgovarao već uobičajenim standardima hit-filmova Audrey Hepburn.

Na veliko iznenađenje svih, odbila je ulogu bivše balerine u filmu “The Turning Point” (Ulogu je dobila Shirley MacLaine). Hepburn je kasnije izjavila da najviše žali zbog odbijanja te uloge. Ponovo se vratila 1979. u filmu Bloodline (Krvna linija), ali taj film nije dobro prošao ni kod kritičara ni kod publike.

Jedna od posljednjih uloga Audrey Hepburn bila je modernoj komediji They All Laughed (Svi su se smijali) u kojoj je glumila s Benom Gazzarom. Reditelj filma bio je Peter Bogdanovich. Kritičari su pohvalili film, ali on je ostao u sjenci brutalnog ubistva jedne od glumica, Bogdanovicheve djevojke, Dorothy Stratten. Film je počeo s prikazivanjem nakon njenog ubistva i nije bio veliki hit.

Rad za UNICEF

Nakon svojeg posljednjeg filma proglašena je posebnom ambasadorkom UNICEFa. Zbog svojih iskustava tokom 2. svjetskog rata odlučila je ostatak svog života posvetiti pomaganju djeci iz najsiromašnijih zemalja.

Iako je za UNICEF radila i tokom 1950ih sada se puno više posvetila tom radu. Posjećivala je zemlje u Africi i južnoj Aziji. Željela je i sama pomoći, ali i proširiti svijest o uslovima u kojima ti narodi žive. Neumorno je radila za UNICEF čak i u posljednjim mjesecima svog života.

Za svoj humanitarni rad je dobila i nagrade, između ostalog i Medalju slobode koju joj je 1992. uručio američki predsjednik George Bush.

Brakovi i smrt

Početkom 1950ih je bila vjerena za Jamesa Hansona. Međutim, odustala je od tog braka kad je već datum vjenčanja bio određen, a vjenčanica kupljena, zbog Hansonove i njene zahtjevne karijere zbog koje bi veći dio vremena bili razdvojeni. Vjenčanicu je poklonila siromašnom italijanskom paru koji je još uvijek ima.

Hepburn se kasnije ipak udala, i to dva puta: za američkog glumca Mela Ferrera i italijanskog ljekara Andrea Dottia. S Ferrerom je dobila sina Seana (1960.), a s Dottijem sina Lucu (1970.). Mela Ferrera je upoznala na zabavi kod Gregorya Pecka i odmah se u njega zaljubila. Za njega se udala 25. septembra 1954. Brak je trajao 14 godina, sve do 5. decembra 1968. Nakon raspada braka Hepburn je srela italijanskog psihologa, Andrea Dottija, u kojeg se zaljubila tokom jednog krstarenja. Za njega se udala 18. januara 1969. Taj je brak trajao trinaest godina i raspao se 1982. kad su Luca i Sean bili dovoljno stari za život sa samohranom majkom.

Prije smrti partner joj je bio Robert Wolders kojeg je upoznala preko prijatelja još tokom braka s Dottijem. Šest mjeseci kasnije ponovo su se našli na piću koje se pretvorilo u večeru. Zaljubili su se, i nakon Audreyinog razvoda od Dottija započeli zajednički život iako se nikad nisu vjenčali.

1992. je Hepburn počela osjećati bol u trbuhu za koju se ispostavilo da je posljedica rijetke vrste raka slijepog crijeva. Operisana je u Los Angeleskoj bolnici, ali rak se nastavio širiti, a ona je odbila hemoterapiju. Hepburn je preminula 20. januara 1993. u Tolochenazu u Švajcarskoj. Ostala je zapamćena kao jedna od najljepših glumica koja se ikad pojavila na filmu.

Filmografija
  • Holandski u sedam lekcija (1948.) (dokumentarac)
  • Monte Carlo Baby (1951.)
  • Smijeh u raju (Laughter in Paradise; 1951.)
  • One Wild Oat (1951.)
  • The Lavender Hill Mob (1951.)
  • Young Wives’ Tale (1951.)
  • The Secret People (1952.)
  • We Will Go to Monte Carlo (1952.) (francuska verzija Monte Carlo Baby)
  • Praznik u Rimu (Roman holiday; 1953.)
  • Sabrina (1954.)
  • Rat i mir (War and peace; 1956.)
  • Smiješno lice (1957.)
  • Ljubav poslije podne (Love in the Afternoon; 1957.)
  • Green Mansions (1959.)
  • The Nun's Story (1959.)
  • The Unforgiven (1960.)
  • Doručak kod Tiffanyja (Breakfast at Tiffany's; 1961.)
  • The Children's Hour (1961.)
  • Šarada (Charade; 1963.)
  • Paris, When It Sizzles (1964.)
  • My Fair Lady (1964.)
  • Kako ukrasti milion (How to Steal a Million; 1966.)
  • Two for the Road (1967.)
  • Sama u tami (Wait Until Dark; 1967.)
  • Robin i Marian (1976.)
  • Krvna linija (Bloodline; 1979.)
  • Svi su se smijali (They All Laughed; 1981.)
  • Ljubav među lopovima (Love Among Thieves; 1987.) (TV)
  • Uvijek (Always; 1989.)
Nagrade

1953. je osvojila Oscara za najbolju glumicu u filmu Praznik u Rimu. Još je četiri puta bila nominovana za najbolju glumicu; za Sabrinu (1954.), The Nun's Story (1959.), Doručak kod Tiffanya (1961.) i Sama u tami (1967.)

Audrey Hepburn je jedna od rijetkih ljudi koji su uspjeli osvojiti Emmy, Grammy, Oscara i Tonyja (pozorišno ostvarenje).

  • Oscar: najbolja glumica za Praznik u Rimu (1953.)
  • Tony: najbolja glumica za Ondine (1954.) i posebna nagrada za ostvarenja (1968.)
  • Grammy: najbolji (govoreni) album za djecu (1993.) za Začarane priče Audrey Hepburn (posthumno)
  • Emmy: Izvanredno ostvarenje (1993.) za “Cvjetne vrtove“, epizodu njene dokumentarne serije Vrtovi svijeta (posthumno)
Biografski film

Do danas je snimljen samo jedan biografski film o životu Audrey Hepburn. Snimljen je kao televizijski film 2000. godine i nazvan je Priča o Audrey Hepburn (The Audrey Hepburn Story). U njemu naslovnu ulogu ima Jennifer Love Hewitt. Hewitt je bila i koproducentkinja filma, koji je primio loše kritike zbog raznih pogrešnih činjenica i glume Jennifer Love Hewitt. Film završava snimkom prave Audrey Hepburn koji je nastao tokom jedne od njenih posljednjih misija pri UNICEF-u. U nekim je zemljama emitiran kao mini-serija.

Poštanska marka

2003. Poštansko odjeljenje SAD-a izdalo je poštansku marku u njenu čast. Za marku je iskorištena jedna od promotivnih fotografija za njen film Sabrina. Hepburn je jedna od rijetkih osoba koja nije Amerikanka, a koja je ovime bila počašćena.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *