Danijela Jokić – Teatar

Teatar

Ja nisam željela da se
ističem u cirkusu
prepunom drogiranih
klovnova
i nisam nametala svoje
riječi nagluvim ušima.
Ne.
Ja sam držala čvrsto ivicu
haljine
svojih snova
kao preplašeno dijete što
se sakrije iza majčinih
skuta.
Nije me izjedao moljac
ega
niti me je uprljala prašina
nabusitosti.
Biserno čista pred
svinjama
zbunjena i pogubljena
stojim u mjestu.
Nije me zaslijepljela
svjetlost reflektora
niti adrenalin aplauza,
upaljenih dlanova,
teatralnog govora,
nadmetanja, nametanja.
Nije me iskoristio sistem
kao keš kredit
niti sam dio tog
izopačenog sistema.
U cirkusu,
ludnici,
egoističnih, duševno
osakaćenih
klonova, klovnova
nazvanom svijet,
ljudi,
ja samo izbjegavam
i
letim u zagrljaj Mjesecu
svake noći
u nadi da će me zaštiti
njegove ruke.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *