Henry Fonda – Biografija

Henry Jaynes Fonda (Grand Island, Nebraska, 16. maj 1905. – Los Angeles, 12. avgust 1982.), američki glumac, najpoznatiji po ulogama poštenih idealista. Fonda je počeo glumačku karijeru na Broadwayu, a u Hollywoodu je debitovao 1935. Prekretnica u karijeri bila mu je uloga u filmu Plodovi gnjeva iz 1940., za koju je nominovan za Oscara. Bila je to adaptacija romana Johna Steinbecka o porodici iz Oklahome koja se seli na zapad zbog suše. Tokom šezdeset godina u Hollywoodu, Fonda je nastupio u raznim klasicima kao što su The Ox-Bow Incident, Gospodin Roberts i 12 gnjevnih ljudi. Kasnije se okušao u mračnijim epskim filmovima, kao što je špageti-vestern Bilo jednom na Divljem Zapadu Sergia Leonea (u kojem je glumio negativca koji ubija, između ostalih, dijete i bogalja) i laganijim ulogama u porodičnim komedijama kao što je Tvoje, moje i naše (s Lucille Ball). Bio je glava porodice slavnih filmskih glumaca, među kojima su njegova kćer Jane Fonda, sin Peter Fonda, unuka Bridget Fonda i unuk Troy Garity. 1999. ga je Američki filmski institut proglasio šestom najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena. Porodica i prijatelji najčešće su ga zvali “Hank”.

Život i karijera
Porodična istorija i rani život

Fonda je rođen u Grand Islandu, Nebraska u porodici štampara reklama Williama Bracea Fonde i Herberte Krueger Jaynes, u drugoj godini njihovog braka.

Porodica Fonda emigrirala je na zapad iz New Yorka u 19. vijeku, a korijene vuče iz Genove, Italija i Holandije 16. vijeka. U SAD se doselila u 16. vijeku u grad koji se sada naziva Fonda, New York.

Fonda je pohađao univerzitet u Minnesoti, studirajući novinarstvo, ali nije diplomirao.

U 20. godini počeo je glumačku karijeru u lokalnom pozorištu u Omahi kad ga je majčina prijateljica Dodie Brando (majka Marlona Branda) angažovala za glavnu ulogu u predstavi You and I. Otišao je na istok kako bi nastupao u ljetnim glumačkim kampovima, gdje je upoznao dugogodišnjeg prijatelja Jamesa Stewarta.

Rana karijera

Fonda i Stewart pošli su u New York gdje su dijelili sobu i brusili svoje glumačke vještine na Broadwayu. Fonda je od 1926. do 1934. nastupao u pozorišnim produkcijama, a na filmu se pojavio 1935., u filmskoj adaptaciji predstave s Broadwaya, Farmer se ženi. 1935., Fonda je nastupio u glavnoj ulozi u filmu RKO-a, “I Dream Too Much” sa slavnom operskom pjevačicom Lily Pons.

Fondina filmska karijera procvjetala je kad je nastupio u filmu The Trail of the Lonesome Pine (1936.), sa Sylviom Sidney i Fredom MacMurrayjem. Fonda je dobio pohvale i za glavnu ulogu u filmu Samo jednom se živi (1937.), opet sa Sidney, a film je režirao Fritz Lang. Nakon uspjeha u filmu Jezebel (1938.), s Bette Davis, ostvario je glavnu ulogu u filmu Mladi g. Lincoln, u svojoj prvoj saradnji s rediteljem Johnom Fordom.

Fondini uspjesi nagnali su Forda da ga angažuje za ulogu “Toma Joada” u filmskoj verziji romana Johna Steibecka, Plodovi gnjeva (1940.), što nije odobravao Darryl Zanuck, koji je preferirao Tyronea Powera, pa je insistirao da Fonda potpiše sedmogodišnji ugovor sa studijom Twentieth Century Fox. Fonda je pristao, a na kraju je nominovan za Oscara za ulogu koju mnogi smatraju njegovom najboljom, mada ga je zasijenio Stewart, koji je dobio nagradu za ulogu u filmu Priča iz Philadelphije.

Služba u Drugom svjetskom ratu

Fonda je 1941. nastupio s Barbarom Stanwyck u filmu The Lady Eve, a pohvale je dobijao i za film The Ox-Box Incident. Sljedeće godine nastupio je s Gene Tierney u komediji Rings on Her Fingers, ali se onda prijavio u Mornaricu kako bi se borio u 2. svjetskom ratu, rekavši: “Ne želim biti u lažnom ratu u studiju”.

Prije toga, on i Stewart donirali su u fond za odbranu Britanije od nacista. Fonda je služio tri godine, prvo na razaraču USS Satterlee. Poslije je prebačen u vazduhoplovstvo na Pacifik, a dobio je i predsjedničko odličje, Bronzanu zvijezdu.

Poratna karijera

Nakon rata, Fonda se pojavio u vesternu Fort Apache (1948.), nakon čega je istekao njegov ugovor s Foxom. Odbivši drugi dugotrajni ugovor sa studijom, Fonda se vratio na Broadway, noseći vlastitu oficirsku uniformu za glavnu ulogu u predstavi Gospodin Roberts (komediji o Mornarici). 1948. je osvojio nagradu Tony za tu ulogu, a kasnije je reprizirao ulogu u filmskoj verziji iz 1955., s Jamesom Cagneyjem, Williamom Powellom i Jackom Lemmonom. Na setu tog filma, Fonda se posvađao s Johnom Fordom i rekao da više nikad neće raditi s njim. Tako je i bilo (iako se pojavio u hvaljenom dokumentarcu Petera Bogdanovicha, Directed by John Ford te govorio o Fordu u superlativima).

Karijera u 1950-ima i 1960-ima

Nakon Gospodina Robertsa, Fonda je nastupio u ekranizaciji epskog romana Lava Tolstoja, Rat i mir, u kojoj je glumio Pierrea Bezukova, zajedno s Audrey Hepburn. Fonda je 1956. radio i s Alfredom Hitchcockom, kao krivooptuženi za ubistvo u filmu Krivo optužen.

1957. se prvi put okušao u produkciji s filmom 12 gnjevnih ljudi, temeljenom na scenariju Reginalda Rosea, koji je režirao Sidney Lumet. Napeti film o dvanaestorici porotnika koji odlučuju o sudbini mladića optuženog za ubistvo zaradio je dobre kritike širom svijeta. Fonda je zajedno s producentom Reginaldom Roseom podijelio nominacije za Oscar i Zlatni globus, te 1958. osvojio BAFTA nagradu za ulogu razumnog “Porotnika br.8”. Međutim, Fonda se svečano zakleo kako više nikad neće producirati film. Nakon vesterna The Tin Star (1957.) i Warlock (1959.), Fonda se vratio produkciji na NBC-ovoj vestern televizijskoj seriji The Deputy (1959.-1961.), u kojoj je i nastupao u glavnoj ulozi.

U šezdesetim je Fonda nastupao u brojnim epskim ratnim i vestern filmovima, uključujući Najduži dan i Kako je osvojen Zapad, oba iz 1962.

1968. je nastupio u za njega neobičnoj ulozi razbojnika “Franka” u vesternu Bilo jednom na Divljem Zapadu. Nakon što je prvobitno odbio ulogu, glumac Eli Wallach i reditelj Sergio Leone nagovorili su ga da prihvati. Leone je čak doletio iz Italije u SAD kako bi ga nagovorio da prihvati ulogu. Fonda je mislio nositi smeđa kontaktna sočiva, ali Leone je htio postići paradoks kontrastiranjem krupnih planova Fondinog nevinog izgleda s okrutnom ličnošću njegovog lika.

Fondin odnos s Jimmyjem Stewartom preživio je i njihova politička neslaganja – Fonda je bio liberalni demokrata, a Stewart republikanac. Nakon vruće rasprave, izbjegavali su razgovarati o politici. 1970., Fonda i Stewart pojavili su se u vesternu The Cheyenne Social Club.

Kasnija karijera

Iako se približavao sedamdesetim, Henry Fonda je u 1970-ima nastavio je raditi i na televiziji i na filmu. 1970. je nastupio u tri filma, od kojih je najuspješniji bio The Cheyenne Social Club. Dva ostala filma bila su Too Late the Hero, u kojem je nastupio u sporednoj ulozi, i There Was a Crooked Man, o Parisu Pitmanu Jr. (kojeg je glumio Kirk Douglas), koji pokušava pobjeći iz zatvora u Arizoni.

Vratio se stranim i televizijskim produkcijama, što mu je održalo karijeru u deceniji u kojoj su mnogi stariji glumci doživjeli pad karijere. Između 1971. i 1972. nastupao je u ABC-ovoj televizijskoj seriji The Smith Family. 1973. je zaradio nominaciju za Emmy za ulogu u televizijskom filmu The Red Pony, adaptaciji romana Johna Steibecka. Nakon neuspješne holivudske melodrame Bilo koja srijeda, snimio je tri filma u italijanskoj produkciji koji su objavljeni 1973. i 1974.

Nastavio je nastupati i u pozorištu, uključujući nekoliko zahtjevnih predstava na Broadwayu. Na Broadway se vratio 1974. za biografsku dramu Clarence Darrow, za koju je bio nominovan za nagradu Tony. Fondino zdravlje se pogoršavalo godinama, ali prvi vidljivi simptomi pojavili su se nakon predstave iz 1974., kad se onesvijestio od iscrpljenosti. Nakon pojave srčane aritmije, na koju se nadovezao rak prostate, ugrađen mu je pacemaker, a Fonda se u pozorište vratio 1975. Nakon predstave iz 1978., Prvi ponedjeljak u oktobru, prihvatio je ljekarski savjet i napustio predstave, iako je nastavio raditi na filmu i televiziji.

1976., Fonda se pojavio u mnogim poznatim televizijskim produkcijama. Prva je bila Collision Course, priča o nepostojanoj vezi između predsjednika Harryja Trumana (E.G. Marshall) i generala MacArthura (Fonda), koju je producirao ABC. Nakon pojavljivanja u hvaljenom projektu Alamo's Man, temeljenom na priči Richarda Wrighta, nastupio je u glavnoj u epskoj NBC-ovoj mini-seriji Kapetani i kraljevi, zasnovanoj na romanu Taylora Caldwella. Tri godine poslije, pojavio se u ABC-ovoj mini-seriji Korijeni: Sljedeće generacije, ali je projekt zasijenio njegov original, Roots. 1976. je nastupio u glavnoj ulozi u blockbusteru o Drugom svjetskom ratu, Midway.

Sedamdesete je završio s brojnim filmovima katastrofe. Prvi od njih bili su italijanski triler Tentacoli (Tentacles) i osrednji Rollercoaster, u kojem je Fonda glumio s Richardom Widmarkom i mladom Helen Hunt. Ponovo je nastupio s Widmarkom, Oliviom de Havilland, Fred MacMurrayjem i Joseom Ferrerom u akcijskom filmu The Swarm. U filmu Meteor glumio je sa Seanom Conneryjem, Natalie Wood i Karlom Maldenom, a nakon toga u kanadskoj produkciji City on Fire, sa Shelley Winters i Avom Gardner.

Kako mu se zdravlje pogoršavalo, počeo je uzimati sve veće odmore između filmova. 1979. mu je odbor nagrade Tony dodijelio posebnu nagradu za dostignuća na Broadwayu. 1980. je primio Zlatni globus za životno djelo, a isti Oscar 1981.

Fonda je nastavio glumiti i u ranim osamdesetim, iako su sve osim jedne produkcije u kojima je nastupao bile za televiziju. Nakon nekoliko televizijskih projekata, počeo je rad na filmskoj adaptaciji drame Ernesta Thompsona, Ljetnikovac na Zlatnom jezeru.

Ovaj film, kojeg je režirao Mark Rydell, po prvi put je donio saradnju između Fonde, Katharine Hepburn i Fondine kćeri, Jane. Nakon što je premijerno prikazan u decembru 1981., film je zaradio dobre kritike. S jedanaest nominacija za Oscara, film je zaradio 120 miliona dolara u bioskopima, neočekivano postavši blockbuster. Osim Oscara za Hepburn (najbolja glumica), i Thompsona (scenario), Letnikovac je Fondi donio njegovog jedinog Oscara za najboljeg glumca (osvojio je i Zlatni globus za najboljeg glumca). Nakon Fondine smrti, neki kritičari nazvali su ovu ulogu “njegovom zadnjom i najvećom ulogom”.

Smrt i ostavština

Fonda je umro (od srca) u svom domu u Los Angelesu, 12. avgusta 1982., sa 77 godina. Osim toga, patio je i od raka prostate, ali to nije direktno uzrokovalo njegovu smrt. Fondina žena Shirlee i kćer Jane bile su uz njega kad je umro.

U godinama nakon njegove smrti, karijera mu se više uvažavala nego dok je bio živ. Prepoznat je kao jedan od holivudskih velikana klasične ere. Na stogodišnjicu njegovog rođenja, 16. maja 2005., Turner Classic Movies odao mu je počast maratonom njegovih filmova. Osim toga, u maju 2005., američka pošta izdala je poštansku markicu od 37 centi s njegovim likom, kao dio njihove serije “Hollywood legends”.

Brakovi i djeca

Henry Fonda se ženio pet puta. Njegov brak s Margaret Sullivan 1931. ubrzo je završio rastavom, koja je završena razvodom 1933. 1936., oženio se Frances Ford Seymour. Imali su dvoje djece, Petera i Jane. 1950., Seymour je počinila samoubistvo. Fonda se oženio sa Susan Blanchard, poćerkom Oscara Hammersteina II., 1950. Par je posvojio kćer Amy (rođenu 1953.), ali su se razveli tri godine poslije. 1957. se Fonda oženio s italijanskom groficom Afderom Franchetti. Ostali su u braku do 1961. Ubrzo nakon toga Fonda se oženio sa Shirley Mae Adams, s kojom je ostao do svoje smrti 1982.

Njegov odnos s djecom opisivan je kao “emocionalno distanciran”. U autobiografiji Petera Fonde iz 1998., Don't Tell Dad, opisao je kako nikad nije bio siguran što otac misli o njemu te da nikad nije rekao ocu da ga voli sve dok njegov otac nije bio stariji, kad je konačno čuo riječi, “Volim te, sine”. Njegova kćer Jane nije voljela što joj se otac druži s republikanskim glumcima kao što su John Wayne i Jimmy Stewart, pa je kao rezultat svega njihova veza bila jako zategnuta.

Jane Fonda rekla je kako je bila odijeljena od oca, posebno tokom njene rane glumačke karijere. Henry Fonda ju je upoznao s Lee Strasbergom, koji joj je postao učitelj glume, a kako je kao glumica razvila tehnike “sistemske glume”, postala je frustrirana, te nije mogla shvatiti kako njen otac glumi s takvom lakoćom. Krajem pedesetih, kad ga je pitala kako se pripremao za izlazak na pozornicu, on bi ju zbunio odgovorivši: “Ne znam, stojim ondje, razmišljam o svojoj ženi, Afderi, ne znam.”

Fonda je u jednom intervjuu priznao kako je osjećao kako nije bio dobar otac svojoj djeci. U istom intervjuu, objasnio je kako je dao sve od sebe da se ne miješa u Janeinu i Peterovu karijeru, naglasivši kako je mislio da je važno da oni znaju da su uspjeli zato što su naporno radili, a ne zato što su iskoristili njegovu slavu kako bi ostvarili svoje ciljeve.

 

Filmografija
Godina Film Uloga Bilješke
1935. Farmer se ženi Dan Harrow
Way Down East David Bartlett
Previše sanjam Jonathan Street
1936. Spendthrift Townsend Middleton
The Trail of the Lonesome Pine Dave Tolliver
The Moon's Our Home Townsend Middleton
1937. Samo se jednom živi Kerry Gilfallen
Wings of the Morning Eddie Taylor
Slim Slim Kincaid
That Certain Woman Jack V. Merrick, Jr.
1938. I Met My Love Again Ives Towner
Jezebel Preston Dillard
Opsada Marco
Spawn of the North Jim Kimmerlee
Luda gđica. Manton Peter Ames Prvi od tri filma s Barbarom Stanwyck
1939. Jesse James Frank James
Let Us Live! Brick Tennant
Priča o Alexanderu Grahamu Bellu Thomas Watson
Mladi g. Lincoln Abraham Lincoln
Bubnjevi duž Mohawka Gilbert Martin
1940. Plodovi gnjeva Tom Joad Nominacija za Oscar za najboljeg glavnog glumca
Lillian Russell Alexander Moore
Povratak Franka Jamesa Frank James nastavak filma Jesse James
Chad Hanna Chad Hanna
1941. Lady Eve Charles Pike
Wild Geese Calling John Murdock
You Belong to Me Peter Kirk
1942. Rings on Her Fingers John Wheeler
The Male Animal Profesor Tommy Turner
The Magnificent Dope Thadeus Winship Page
Priče s Manhattana George
The Big Street Agustus Pinkerton II.
1943. Besmrtni narednik Kaplar Colin Spence
The Ox-Bow Incident Gil Carter
1946. Moja draga Clementine Wyatt Earp
1947. Duga noć Joe Adams
Bjegunac Bjegunac
Daisy Kenyon Peter Lapham
1948. On Our Merry Way Lank
Fort Apache Potpukovnik Owen Thursday
1949. Jigsaw Konobar u noćnom klubu cameo nastup
1955. Gospodin Roberts Poručnik Douglas A. Roberts
1956. Rat i mir Pierre Bežukov
Krivo optužen Manny Balestrero Fondin jedini film s Alfredom Hitchcockom
1957. 12 Angry Men Porotnik #8 / g. Davis Producent/Nominacija za Zlatni globus za najboljeg glumca
The Tin Star Morg Hickman
1958. Stage Struck Lewis Easton
1959. Čarobnjak Clay Blaisedell
Čovjek koji je razumio žene Willie Bauche
Zamjenik šerifa Šerif Simon Fry televizijska serija
1962. Savjet i pristanak Robert A. Leffingwell
Najduži dan General Theodore Roosevelt
Kako je osvojen Zapad Jethro Stuart
1963. Spencerova planina Clay Spencer
1964. Vjenčani kum William Russell
Fail-Safe Predsjednik
Seks i slobodna djevojka Frank Broderick
1965. The Rounders Marion ‘Howdy’ Lewis
Na okrutan način Admiral Chester W. Nimitz
Prljava igra Dimitri Koulov
Bitka za Bulge Potpukovnik Daniel Kiley
1966. A Big Hand for the Little Lady Meredith / Ben Bailey
1967. Dobrodošli u teška vremena Gradonačelnik Will Blue
Stranger on the Run Ben Chamberlain TV film
Firecreek Bob Larkin
1968. Madigan Povjerenik Anthony X. Russell
Tvoje, moje i naše Frank Beardsley
The Boston Strangler John S. Bottomly
Bilo jednom na Divljem Zapadu Frank
1970. Prekasno za junake Kapetan John G. Nolan
The Cheyenne Social Club Harley Sullivan
Bio jednom jedan pokvaren čovjek… Woodward Lopeman
1971. Sometimes a Great Notion Henry Stamper Prvi film prikazan na HBO-u
Porodica Smith Detektiv Chad Smith TV serija
1973. Crveni konj Carl Tiflin TV film
Noćni let za Moskvu Allan Davies
The Alpha Caper Mark Forbes TV film
Ash Wednesday Mark Sawyer
Moje ime je niko Jack Beauregard
1974. Mussolini: Ultimo atto Kardinal Schuster
Clarence Darrow Clarence Darrow TV film
1976. Collision Course: Truman vs. MacArthur General Douglas MacArthur TV film
Almos’ a Man TV film
Midway Admiral Chester W. Nimitz
Kapetani i kraljevi Enfield Bassett Miniserija
1977. Tentacles G. Whitehead
Rollercoaster Simon Davenport
Posljednji kauboj Elegant John
1978. Il Grande attacco General Foster
Home to Stay Grandpa George TV film
Fedora Predsjednik Akademije
Jato Dr. Walter Krim
Ulica Sezam Gost TV film
1979. Korijeni: Sljedeće generacije Pukovnik Frederick Warner Miniserija
City on Fire Albert Risley
Wanda Nevada Stari istraživač
Meteor Predsjednik
1980. The Jilting of Granny Weatherall Pripovjedač TV film
The Oldest Living Graduate Pukovnik J.C. Kincaid TV film
Gideonova truba Clarence Earl Gideon TV film
1981. Ljetnikovac na Zlatnom jezeru Norman Thayer Jr. Oscar za najboljeg glavnog glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
Ljetni semestar Joshua Turner TV film
Nagrade
Godina Nagrada Rad
Oscari
Osvojio:
1981. Najbolji glumac Ljetnikovac na Zlatnom jezeru
1981. Počasna nagrada Nagrada za životno djelo
Nominovan:
1957. Najbolji film 12 gnjevnih ljudi
1941. Najbolji glumac Plodovi gnjeva
BAFTA nagrade
Osvojio:
1958. Najbolji glumac 12 gnjevnih ljudi
Nominovan:
1982. Najbolji glumac Ljetnikovac na Zlatnom jezeru
Emmy nagrade
Nominovan:
1980. Najbolji glumac u miniseriji ili filmu Gideonova truba
1973. Najbolji glumac u miniseriji ili filmu Crveni konj
Zlatni globusi
Osvojio:
1982. Najbolji glumac – drama Ljetnikovac na Zlatnom jezeru
1980. Nagrada Cecil B. DeMille Nagrada za životno djelo
Nominovan:
1958. Najbolji glumac u drami 12 gnjevnih ljudi
Nagrade Tony
Osvojio:
1979. Specijalna nagrada Nagrada za životno djelo
1948. Najbolji glumac u predstavi Gospodin Roberts
Nominovan:
1975. Najbolji glumac u predstavi Clarence Darrow

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *