Valentina Šuković-Šaranović – Stapanje

Stapanje

Stapaju nam se boje
Tvoja crvena
Ovlaš dodiruje moju plavu
Moja žuta se već prepliće
Sa tvojom zelenom
Moja bijela čeka da joj
Tvoja crna stane na crtu
Znam da i ti uživaš u ovoj fuziji
Konfuziji
Igri tijela koja se
Miluju bez dodira
Tvoj pogled se prosipa
Po mom licu
I ljubi stare ožiljke
Koji polako nestaju
Pod tvojim poljupcima
U koje uranjam kao u okean
Koji me uvlači u svoje dubine
Razlivaš se po meni
Ulaziš u svaku poru moje duše
A ja te upijam svim svojim čulima
Jedno smo
Zavodiš me
Pričama o budućim svjetovima
Koje ćemo obići
Kad podignem glas na svoj strah
I ugrizem ga do bola
Koji će me osloboditi
Zavodiš me svojim očima
Iz kojih izlazi vatra
Čije iskrice zadirkuju
Led u mojim očima
A on se otapa i pretvara u suze
Koje piješ sa mojih obraza
Kao dobro vino
Zavodiš me poezijom
Čitaš mi pjesme ruskih pjesnika
Čiji me stihovi podsjećaju na
Slike ogoljelog drveća
zarobljenog u močvari
I tugu
A ja želim dašak Indije
Tople stihove koji mi se lijepe za nepca
I imaju ukus izazova od kojeg
Ovog puta pobjeći neću
Želim francusko nebo
I popločane bulevare
Kojima ću hodati s tobom
Ruku pod ruku
Zamišljajući da smo
iz nekog drugog vremena
I želim malo engleske magle
Oko starog dvorca
U čijem ću vrtu pozirati
U nekoj demode haljini
S kišobranom u ruci
Raspuštene kose
Sa crnim tragom ispod očiju
Od razlivene maskare
(Ne, nije od suza, od kiše je)
A onda želim da nam se
Okupane suncem
Zagrle duše
Negdje ispod kubanskog neba
Gdje je tiho i mirno
Pa da tu tišinu obojimo
Ovim bojama
Koje su se prolile po nama
Koje su nas spojile
I uzdigle naše duše do poezije
Protkane Bahovom arijom.

Valentina Šuković

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *