Vladimir Nazor – Biografija

Vladimir Nazor (30. maj 1876. u Postirima na Braču19. jun 1949.) hrvatski pjesnik, pisac i političar. Bio je predsjednik ZAVNOH-a tokom narodnooslobodilačke borbe, a nakon rata prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske.

Biografija

Pučku školu je završio na ostrvu Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne nauke, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je u hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Penzionisan je 1933. godine u Zagrebu kao upravnik dječijeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.)

1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojem će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.

Period Kraljevine

Na izborima 1934. godine, Nazor se izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.

U partizanima

Zajedno u partizanima: Veselin Masleša, Vladimir Nazor, Milovan Đilas i Pavle Ilić.

»Sedi Nazor pored vatre, u vodenici. U građanskom je odelu, gojzericama i belim vunenim čarapama preko nogavica, šeširom sa svetlocrvenom petokrakom. Visok, mršav, sa dugačkim a zaobljenim gestovima, sa nečim prirodno i vedro »gošparskim«. Svaka rečenica kao stih. Čudan starac! Pod najnepovoljnijim okolnostima smogao je snage da se opredeli, konačno, nepokolebljivo. To nije, očevidno, bio rezultat jednog političkog razmišljanja, a tim putem ne bi nikad ni stigao, skok bi bio suviše velik — nego je učinio ono što je morao učiniti, prosto ono što mu je nalagalo njegovo poštenje, njegovo osećanje odgovornosti, njegovo spontano rodoljublje. … Njegovo samo prisustvo je jedan živi, rečiti dokaz o pravednosti naše borbe.«
Koča Popović o Nazoru

Iako u godinama i narušenog zdravlja, 1942. je s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko rijeke Kupe otišao u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor je počeo voditi dnevnik S partizanima, koji se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Vladimira Dedijera i Dragojla Dudića. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske.

Januara 1943. je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginmosta napisao jednu od najpotresnijih pjesama o stradanjima Srba „Majka pravoslavna“.

U ratu Nazor je bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a.

Poslije rata

Nakon rata je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora.

Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao odlomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovjetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio italijanske i njemačke pjesnike.

 

Nasljeđe

Vladimir Nazor

Njegovim imenom je nazvana najveća nagrada u Republici HrvatskojNagrada Vladimir Nazor” koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, muzike, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, pozorišne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *