George Orwell – Biografija

Džordž Orvel (engl. George Orwell), pravo ime Erik Artur Bler (engl. Eric Arthur Blair; Motihari, 25. jun 1903 — London, 21. januar 1950), engleski književnik. Stekao je slavu romanima, među kojima se posebno ističu „Životinjska farma“ i „1984-ta“, kritikama, političkim i književnim radovima. Orvel se smatra jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. vijeka.

Biografija

Njegov otac Ričard Bler je bio druga generacija britanskih vojnika. Majka mu je bila francuskog porijekla, Ida Mejbel Bler, ćerka neuspješnog trgovca. Kada je napunio godinu dana, majka ga je odvela u London. Oca nije vidio sve do 1907. godine, kada je ovaj došao u tromjesečnu posjetu, nakon koje se vratio u Indiju. Erik je imao dvije sestre, stariju, Mardžori i mlađu, Avril.

Sa šest godina krenuo je u Anglikansku parohijsku školu. Rastao je kao mrzovoljan, povučen, ekscentričan dječak, a sve nesreće ovog perioda opisao je u posthumno objavljenoj autobiografiji. Dobio je stipendiju za dvije najprestižnije škole u Engleskoj, Velington i Iton. Prvi semestar proveo je na Velingtonu, ali se potom prebacio na Iton, gdje je studirao u periodu između 1917. i 1921. Neki navode da je bio izuzetan student, dok drugi tvrde potpuno suprotno. Već kao dječak je odlučio da će biti pisac i na Itonu izučava britanske pisce. Ne interesuje se previše za nauku pa završava sa slabim uspjehom, nije osvojio stipendiju za univerzitet, pa je morao da prekine sa daljim zvaničnim obrazovanjem i zaposli se.

Stupio je u indijsku imperijalnu policiju. Služio je u Burmi pet godina, a onda napustio službu. Ovdje su uočena prva moguća neslaganja sa sistemom. Imperijalna vlast i njeni metodi su ga duboko razočarali, a svoja iskustva i stavove o njoj iznio je u romanu „Burmanski dani“ i u dvije fantastične autobiografske priče „Ubijanje slona“ i „Vješanje“. Napustio je policiju i izvjesno vrijeme radio kao lučki radnik u Burmi, da bi se 1927. godine vratio u Englesku. Odmah po povratku proglasio je sebe anarhistom i to je činio nekoliko narednih godina; tokom 1930-ih, počeo je sebe smatrati socijalistom, premda je bio previše slobodouman da bi napravio i naredni korak i postao komunista. Posvetio se pisanju. U proljeće 1928. godine preselio se u Pariz, opet u nadi da će moći da živi kao honorarni pisac. Ipak, to mu ni ovoga puta nije pošlo za rukom, pa je morao da se izdržava kao perač sudova u hotelima i restoranima.

1929, bolestan i bez para, vratio se u London, a svoja iskustva iz ovog perioda kasnije je opisao u romanu „Niko i ništa u Londonu i Parizu“ (engl. Down and out in Paris and London). Tada je uzeo pseudonim Orvel i sva svoja buduća književna djela potpisao je pod pseudonimom, mada su nepoznati motivi koji su ga podstakli na njegovu upotrebu. Po povratku u London, uselio se u staru porodičnu kuću i počeo sa pisanjem „Burmanskih dana“. Postao je učitelj u privatnoj školi 1932. godine, a 1936. je otvorio seosku prodavnicu u Velingtonu, Hertfortšir, i oženio se sa Elin O'Šonesi. Od izdavačke kuće Left Book Club dobio je zadatak da istraži kako žive siromašni u Engleskoj, pa se zaposlio u rudniku (iako je iz srednjeg staleža) i napisao knjigu „Put za dok Vigan“. Tom prilikom napao je engleski socijalizam.

Španski građanski rat

Krajem 1936. otišao je u Španiju da izvještava o građanskom ratu, koji je izbio između fašista i republikanaca. U Barseloni mu se svidjela atmosfera, izgledalo je kao da anarhija funkcioniše. Pridružio se komunističkoj miliciji (POUM). Borio se na frontovima Aragon i Teruel i dobio čin potporučnika. Bob Edvards, koji se borio sa njim u Španiji, piše:

„Imao je fobiju od pacova. Imali smo ih u rovovima i oni su nam grizli čizme. Orvel ih nije trpeo i jednoga dana je zgrabio pištolj i ubio jednog od njih. Ovaj pucanj je doveo do velike zabune i cijeli front se uzbunio, obije strane krenule su u akciju.”

Na ovom potonjem teško je ranjen u grkljan, što će trajno uticati na njegov glas. Orvelu su iznevjerena iščekivanja i on se sukobio sa režimom. Iz Španije je morao da pobjegne, jer su komunisti željeli da ga ubiju. Šest mjeseci se oporavljao u Maroku. U ovom periodu 1938. obolio je od tuberkuloze i zimu proveo u Maroku.

Drugi svjetski rat

Počeo je Drugi svjetski rat i Orvel je želio da se bori protiv fašista kao i u Španiji, ali su ga proglasili nesposobnim za vojsku. Radio je kao novinar, ostao šef Indijskog servisa Bi-Bi-Sija, a s namjerom da se podstaknu Indijski interesi u ratu. Britansko Ministarstvo rata kasnije mu je poslužilo kao model za Ministarstvo istine u romanu “1984-ta”. Bio je član civilne zaštite, u kojoj se angažovao koliko je mogao. Izvještavao je iz raznih krajeva svijeta. Usvojio je sina Ričarda 1944, kada je završio roman „Životinjska farma“, koji je objavljen u Engleskoj 17. avgusta 1945, a u SAD 26. avgusta 1946. godine. Sa ovim romanom, Orvel je po prvi put u karijeri stekao svjetsku popularnost. Ovo je politička priča o Ruskoj revoluciji i Staljinovoj izdaji njenih ideala. U njoj, grupa životinja iz seoskog dvorišta progna ljudske gospodare i uspostavi sopstvenu vlast. Na kraju, inteligentne životinje, željne moći, svinje, ruše revoluciju i stvaraju oblik diktature čiji lanci su gori i bezdušniji nego ljudski. „Sve životinje su jednake, samo su neke jednakije“.

“1984-ta” i smrt

Godinu dana kasnije mu je umrla supruga tokom operacije. Napisao je čuveni esej „Politika i engleski jezik“ o jeziku iz kojeg su proistekla Orvelova pravila o pisanju. Odselio se na ostrvo Juru na škotskoj obali. Tamo je napisao roman „Hiljadu devetsto osamdeset četvrta“. Ovo je priča o vlasti koja održava svoju vlast sistemskim izvrtanjem istine i neprestanim prepravljanjem istorije radi svojih ciljeva. Klima na ostrvu štetila je njegovom zdravlju, loše se osjećao i zbog toga je po njegovom sopstvenom priznanju roman toliko sumoran. Ženi se Sonjom Bromvel. Džordž Orvel umro je 21. januara 1950. Sahranjen je u Crkvi Svih Svetih, u Satou, Kortenej, Oksfodšir.

Djela

Niko i ništa u Londonu i Parizu (engl. Down and out in Paris and London) (1933)
Burmanski dani (engl. Burmese Days) (1934)
Sveštenikova kći (engl. A Clergyman's Daughter) (1935)
Samo nek Aspidistre lete (engl. Keep the Aspidistra Flying) (1936)
Put za dok Vigan (engl. The Road to Wigan Pier) (1937)
Kataloniji u čast (engl. Homage to Catalonia) (1938)
U borbi za vazduh (engl. Coming Up for Air) (1939)
Životinjska farma (engl. Animal Farm) (1945)
Hiljadu devetsto osamdeset četvrta (engl. Nineteen Eighty-Four – 1984) (1949)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *