Pietra Fon Tillen – Priča bez naslova

PRIČA BEZ NASLOVA

Preživjela sam smrt i mogu Vam reći da to stanje ne boli.

Ponekad me steže ova pustinja u kojoj ima vode,dovoljno za život……..

Nekad sam išla u crkvu, dok su mi drugi mazali oči
Nekad sam umirala a ponekad živjela.
Razbila bih pješčani sat iz kojeg cure ljudi,
spori kao deve…
U mom svijetu ne znače svetinju.

Nekad vrijeme nije bilo ovako šareno.
A ja sam se krstila pred spavanje.
Nekad sam podnosila one sa mišlju da će me navući na sebe
ostacima oluje u neuronima.
Nekad sam podnosila da budem tamo gdje me ne poznaju.

Ali nikad nisam voljela male ljude u velikim kaputima.

Ponekad me steže ova pustinja i zato nosim turobnu pjesmu u grudima. Gledam kaos i vraćam zvijezde gdje im je mjesto.

Nekada sam padala na ljubav
I vjeru dok hraniš nekog, Bog šuti
Nekada sam padala na laž
Dok voliš nekog, Vrag misu uči.

Preživjela sam smrt i mogu Vam reći
Nikad nisam voljela male ljude u velikim kaputima.

Ako slučajno nestanem barem ću znati da su mi anđeli poslali šaku konfeta koju sam prosula ispred stabla.
Ako me ponovno jednom nakljukaju tuđom krvlju
barem ću znati da me voljela majka.
Ako ponovo grobna tišina nastupi
barem ću znati da se iskrivilo nebo
i poklonilo mi naraciju koja sada vrišti bez naslova.

Ponekad me steže ova pustinja
u kojoj stabla sagibaju ruke
A netko hoda i baca oči pod vlastite noge
A ja ne volim male ljude u velikim kaputima….

Teška sam ja žena, sa lakoćom duše
Preživjela sam smrt i mogu Vam reći da to stanje ne boli..

Pietra Fon Tillen

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *