Sandra M. Gačević – Krstonosni pogledi

KRSTONOSNI POGLEDI

Živjeću te nadahnutim
stihom.
Lepršavim poljupcima u
primislima
sakupljati tuge sa tvojih
usana.
Slutiću te urlikom godišnjih
doba
u kojima mudrošću i
glupošću
kolažni trenuci vedre i
oblače.
Stojim kao meta noževima
nasumično bačenim.
Pogoci bole, promašaji
više.
Ostavljam zalog
nečastivom.
Zakletve puta bezbroj
izrečene
da te neću više voljeti,
niti imati u svakom
krstonosnom pogledu,
dahu i uzdahu…
Ispod svake bore i
mladeža …
Da ću saplesti svaki korak
tanga
koji vješto plešeš u aritmiji
mog zabludjelog srca.
Ostavljam mu obećanja
dok te lažljivo kradem pod
časnom riječju.
Greško grešna i voljena,
odjezdimo na mokrim
sapima
u bestežinsko stanje
i volimo se zabranjeno
tragični
i za vijek i vjekova prokleti.
Ne sjeci kožu statičnošću
već je otruj uzavrelom
strašću
neka te beskonačna
čekanja konačno
dočekaju.
Utelovljenje tvojih želja je
zavjet
popijen iz svetog grala.
Nisi poseban
koliko te na poseban način
volim.
Emotivno neraspakovan i
nedovršen
kolaš mi u vrtlogu uzavrele
krvi.
Skuj molitvu za spas,
za nas,
za sve one koji žive kao mi,
izdani,
ostavljeni,
prepolovljeni…
Oživi slobodu.
Opipaj bilo novom danu,
novom radovanju.
Odveži se i odvaži za novi
let,
za novu ontologiju
krstonosnih pogleda.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *