Sandra M. Gačević – Vojnik sa dušom od azbesta

VOJNIK SA DUŠOM OD AZBESTA


Večeras neću sjeći epohe
na periode prije i poslije tebe.
Neću kriviti kosmos
za sulude rebuse.
Ni sreću kriviti neću
za ruganje iza leđa
i poricanja prava na nju.
Dosta je sa sudbinom i Bogom polemike
ko je kriv za izgubljene bitke.
Ne, ni tebe neću pitati
zašto mi grizeš sa obraza strepnje,
zašto mijenjaš brže lica nego navike,
niti zašto gaziš po osjećanjima
prosutim po stazi
nedosanjane lagune.
Slušaćeš tišinu i disati prašinu
na mjestu mog isparenja,
bez tragova
da sam bila u tvom bilu,
u željama,
u krutom svijetu kutak mira
duši od azbesta.

Odričem se ideala.
Sama ću, u ludilu pravednosti,
ići putem Bogočovjeka
i nasamarenost u zlato izliti.
Odričem te se bez suze i glasa
i sada kao i nekada,
kada si odletio tuđem nebu,
pod tuđu mišku.

Odšij sa epolete moje inicijale.
U pretinac zaborava spakuj
hronologiju ljubavi i kap gorčine.
Ni razočaranja više ne razočaravaju.
Voljeh te u činovima.
U činovima i preboljeh.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *