Ibrahim Čikić – Čudan zeman nastade sve fukara postade

ČUDAN ZEMAN NASTADE SVE FUKARA POSTADE

Godinama su bili komšije i dobri drugovi. Rasli zajedno, skupa obrađivali oskudna imanja, išli u drva, kosili… Poslije balkanskih ratova Rako se brzo obogatio a Mako dodatno osiromašio. Razlog. Rako je učestvovao u ratu a Mako je ostao kući i držao se po strani. Nije želio ići na komšije i prijatelje sa kojima je do jučer dobro živio.

Zli ljudi, mučan vakat i siromaštvo natjeraše Maka da ode do Raka kako bi zatražio jedan dukat na zajam. Zima je bila na pragu a u kući nedostajalo svega. Novopečeni domaćin ljubazno dočeka komšiju. Uvede ga u kuću i zaturi priču. Predosjećao je razlog posjete i u glavi pravio plan kako da izvuče duplu korist. Kako da zaradi na tuđoj nevolji. Poslije izvjesnog vremena kada je domaćin namjenski zašutio, Mako iskoristi priliku i saopšti razlog posjete.
„Tako ti Boga, daj mi dukat a ja ću ti na jesen vratiti dva. Imam dvije koze. Čim prodam jarad i nešto ljetine vraćam ti. Nemam su čime zimu prezimiti. Pomagaj.“

„Ne beri brige komšija. Ti si veliki radiša i pošten čovjek. Ne sumnjam u tebe. Dat ću ti dukat. Kome ću ako neću tebi učiniti.“ Lukavi Rako započe razvlačiti pamet potrebitom čovjeku. Govorio je o teškom vremenu i mučnom životu. Kada primijeti znakove umora na jadniku pruži mu dukat i reče:

„Evo ti dukat, ali donesi mi nešto u zalog. Nije da ti ne vjerujem, ali adet je. Vidiš i sam kako se sve promijenilo.“

Mako je razmišljao šta da mu dadne. Naum pade mu sjekira.

„Imam kući dobru sjekiru. Skoro novu. Majstorski skovanu, oklepanu i nasađenu. Jedino ti nju mogu dati. Koze ti ne dam. Od njih živimo“.

Bez riječi domaćin pristade na ovu pogodbu. Potrebiti ode kući i donese sjekiru. Gazda pogleda, vidi skoro nova, kvalitetna, uze je i ostavi iza vrata.

„Sjedi, da popijemo po rakiju. Završio si posao a i odavno se nismo vidjeli. Oturio si se moj komšija.“

Mako presrećan sjede. Dobio dukat i još ga gotivi. Razmišlja šta mu je prioritet kupiti. Iako sjedi, već vidi sebe u dućanu kako trguje gas, so, opanke… Rako priča li priča ali ga on ne sluša. Brige oko idare često pomute pamet insanu. Tek kada ga domaćin rukom protrese po ramenu shvati gdje se nalazi.

„Trguješ li Mako, trguješ. I ja imam dušu. Dok si ti otišao do kuće i vratio se ja sam razmišljao o tebi. Nekako mi te žao, pa velim sebi – znamo se dugo godina i komšije smo, pa gledam kako da ti olakšam i pomognem da vratiš posuđeno. Nisam siguran da ćeš mi na jesen moći vratiti dva dukata odjednom. Puno je to za tebe. Evo ja pristajem da mi dug vratiš iz dva puta. Najlakše ti je da ti meni sada vratiš jedan dukat, a najesen mi daš onaj drugi. Tako nećeš ni osjetiti. Šta veliš, aaa?“

Namah, ne razmišljajući ni jednog trena siromašak zavuče ruku u džep izvadi posuđeni dukat i pruži ga gazdi. Rako opet zaturi priču. Hvalio je Makovo poštenje i rad. Laskao mu je i zavaravao ga. Uspavljivao umiljatim glasom i pričom. Poslije izvjesnog vremena isprati ga do ulaznih vrata. Ljubazno se pozdravi sa njim i poželje mu mnogo sreće. Mako se pjevajući uputi u pravcu kuće. Čim uđe u kuću zavuče ruku u džep, ništa, drugi isto… Sjede na krlju koja mu je služila kao stoličica i poče prebirati misli i razmišljati kud mu se izgubio. Zna da je uzeo, držao u ruci, metnuo u džep, a nema ga. Grozničavo je razmišljao. U neki vakat sjeti se da ga je vratio Raki i da ga nije ni iznio iz njegove kuće. Tek tada je shvatio da se zadužio dukat i da je ostao bez sjekire. Bolno jauknu, udari se šakama po licu i pade.

Ostala priča iako decenijama niko od ove dvije porodice ne živi u Bijelom Polju. Rakini su svi poumirali od „španjolke.“ Makini su prije Drugog svjetskog rata odselili za Argentinu. Čudan zeman nastade sve fukara (siromah) postade.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *