Pietra Fon Tillen – Idite kvragu poštovani gospodine

IDITE KVRAGU POŠTOVANI GOSPODINE

Idite kvragu poštovani gospodine
Jučer ste mi ranili dušu.
Da mogu, bacila bih je Ciganima.
Možda bih lakše drobila nevolje.
I bilo bi divno živjeti bez duše, kao životinja.
Jer, muškarac i žena, dvije su zvjerke
Dok žene krvave padaju sa Venere,
muškarci često zaborave kupiti kišobran.

……………..

Idite kvragu poštovani gospodine,
Ova tama nikad neće uskrsnuti
Ova tama zauvijek je svjedok incidenta
U kojem su svi vojnici vašeg Marsa umirali
Dok su pomjerali drveće za čistinu
Poprskanu ženskom krvlju i ljubavlju.

Mi smo podigli ograde
Jer smo se bojali sunca
Mi smo se pretvarali u ratnike
Sa divljim vjetrom na ramenima.

Ovih stotinu rezova,
Kao stotinu loših dana
Sad su granata zakopana za jedan novi život,
za jedan novi rat,
U koji ćete možda doći već sutra
Sa lažnim osmjehom
A ja ću sjediti ispod stabla kestena
I raditi pire od svih Vaših atoma
koji su se uselili kao krpelji u moju kožu.

………………………………

Ja sam Vas spremila u kut sobe,
Ja sam Vas ubacila u sonet
U kojem su pale djevojke koje su htjele u ratove
Ja sam zbog vas pobjegla od kuće
Ja sam zbog vas pobjegla u sebe
A vi ne znate trčati zbog duge
A vi ne znate bježati
Od slova na jezičnim seminarima
Vii čak ne znate umrijeti dok mirišete na mene,
Dok vam je praznina punoća
U Vašim malim očima,
Toliko malim
Da u njih nikad ne mogu zapeti ogromne zvijezde.

Vi sad ispadate kroz moj potiljak
I teška je zemlja
Vi ste grana koja pluta rijekom još koji dan
I olujno je nebo
Vi ste kopija mojih bludnih misli
Koju sam izgubila na rubu obale
I umire moj grad.

Idite kvragu poštovani gospodine,

Vi ste zvijer sa posadom
Koja cijeli život gradi kuću trokatnicu
I u njoj piše balade pune patetike.

Vi ste infrazvuk u mom koljenu punom vode,
Vi ste sjenka nad imenicom ljubav,
Vi ste suša u glagolu voljeti,
Vi ste zvanična potvrda dvoličnog života
I još dvoličnije smrti.
Vi ste struja koja stoji u mjestu
I tihi lelek kojeg neću oprati suzama .

Ja prezirem Vašu logiku
i sve sakramente vašeg poetizma
Ja prezirem zakonje bez smisla.

Ovih stotinu rezova
Kao stotinu loših dana
sad pretvaram u čeličnu kapsulu
Spremnu da uništi svakog tko joj dirne žar
Vi ste pomrsili moj život kao vjetar
I sad sam mikrob u vašem mozgu
sad sam uš u vašoj nirvani
u jednom začaranom svijetu.

Idite kvragu poštovani gospodine
ljubav sa vama samo je aktivnost koja diže prašinu
u šarenim filmovima
Moj uvjet je bio da u dnevnoj sobi imate ljuljačku.
Moj uvjet je bio da kad me skinete golu
Pročitate me kao bibliju
Makar vikendom
Kad je vrijeme lažnih predaja.
Kad je vrijeme stavljanja omči oko vrata
Koje zorom pucaju.

Tu rupu u kojoj Vam stanuje srce
Možete iznajmiti nekoj drugoj
Ta rupa puna je vlage i torture
U kojoj sam bila samo pljuvačka.
U kojoj sam bila samo para iz vrućeg lonca.

Ja sam Vas morala ugušiti poštovani gospodine
Milostivom gravitacijom
Ja sam Vas morala pojesti kao zrno kukuruza
Na mojoj tavi sreće
Ja sam Vas morala pretvoriti u kuglu koja puca od metafora.

Idite kvragu poštovani gospodine.
Vi niste pri zdravoj pameti kad ste ispustili mene
Uličarku, čije se nebo jednom smješkalo
na bulevaru gdje ste me pronašli.
Idite kvragu
Sad moram pospremiti obrise vašeg lika
u moje zakržljale putopise.
I ovaj rusvaj duše koji još miriše na vas
izložiti na stup sramote
i gađati ga strelicama za bol
dok ne umre.

Pietra Fon Tillen

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *