Buddy Rich – Biografija

photo by BBC

Bernard “Badi” Rič, engl. Bernard “Buddy” Rich, (septembar 30. 1917. – april 2., 1987.), američki džez bubnjar i vođa benda. Rič je nazivan „najboljim bubnjarem na svijetu“ a bio je poznat po svojoj virtuoznoj tehnici, snazi, ritmu i brzini.

Djetinjstvo i mladost

Rič je rođen kao Jevrejin u Menhetnu od strane vodviljevaca Bes (engl. Bess (née Skolnik)) i Roberta Riča (engl. Robert Rich). Njegov talenat za ritam je prvo primijetio njegov otac, koji je primijetio da Badi može da drži stabilan ritam kašikama kada je imao samo jednu godinu. Počeo je da svira bubnjeve sa 18 mjeseci a na vrhuncu Ričove karijere djetinjstva, bio je navodno drugo najplaćenije dijete zabavljač na svijetu (posle Džekija Kugana, engl. Jackie Coogan).

Sa 11 godina nastupao je kao vođa benda. Nije imao nikakvu zvaničnu obuku za bubnjeve i otišao je toliko daleko da je tvrdio da bi mu obuka samo degradirala njegov muzički talenat. On takođe nikad nije priznao da vježba, tvrdeći da svira bubnjeve samo tokom nastupa i nije bilo poznato da li čita muziku.

Džez karijera

Rič je prvo svirao džez u velikoj grupi 1937. godine sa Džoom Marsalom (engl. Joe Marsala) i gitaristom Džekom Lemairom (engl. Jack Lemaire). Posle je svirao sa Banijem Beriganom (engl. Bunny Berigan) – 1938. i Artijem Šouom (engl. Artie Shaw) – 1939. Čak je i podučavao četrnaestogodišnjeg Mela Bruksa za kratko vrijeme dok je svirao sa Šouom. Sa 21 godinom, Rič je učestvovao u njegovom prvom velikom snimanju sa orkestrom Vika Šoena (engl. Vic Schoen Orchestra, bend koji je pratio Sestre Endrjus (engl. Andrews Sisters)). 1938. godine, zaposlen je da svira u orkestru Tomija Dorsija (engl. Tommy Dorsey), gdje je upoznao Frenka Sinatru i nastupao sa njim. 1942. godine, Rič je napustio Dorsijev bend da bi se pridružio marincima. Ponovo se pridružio Dorsijevoj grupi kad je napustio marince dvije godine kasnije. 1946. godine, Rič je oformio sopstveni bend sa finansijskom pomoći Sinatre, i nastavio da vodi razne grupe sve do ranih pedesetih.

The Buddy Rich Big Band 1940-ih

Kao dodatak Tomiju Dorsiju (1939–42, 1945, 1954–55), Rič je takođe svirao sa Benijem Karterom (engl. Benny Carter) – (1942), Harijem Džemsom (engl. Harry James) – (1953–56–62, 1964, 1965), Les Baunom (engl. Les Brown), Čarlijem Venturom (engl. Charlie Ventura), i orkestrom Jazz at the Philharmonic, a predvodio je i sopstveni bend i nastupao sa najvećim zvijezdama. Ranih pedesetih Rič je svirao sa Dorsijem i počeo je da nastupa sa trubačem Harijem Džejmsom, što je trajalo do 1966. godine. 1966. godine, Rič je napustio Džejmsa da bi oformio novi big bend (engl. big bend). Veći dio vremena od 1966. do njegove smrti, uspješno je vodio big bend u doba kada je vrh njihove popularnosti iz tridesetih i četrdesetih opao. U ovom kasnijem periodu, Rič je nastavio da svira u klubovima i izjavio je u više intervjua da je velika većina njegovih nastupa sa big bendom bila u srednjim školama, koledžima i univerzitetima, gdje su nastupi u klubovima odrađeni mnogo manjim stepenom. Rič je takođe služio kao sesijski bubnjar na mnogim snimanjima, gdje je njegovo sviranje bilo često mnogo nerazmetljivije nego njegovi nastupi sa big bendom. Naročito istaknute su bile Ričove sesije za povratak u kasnijoj karijeri na snimcima Ele Ficdžerald (engl. Ella Fitzgerald) i Luja Armstronga (engl. Louis Armstrong), na kojima je radi sa pijanistom Oskarom Pitersonom (engl. Oscar Peterson) i njegovim čuvenim triom koji se sastoji iz basiste Reja Brauna (engl. Ray Brown) i gitariste Herba Elisa (engl. Herb Ellis). 1968. godine Rič je sarađivao sa indijskim bubnjarem Ustad Ala Rakh-om (hind. Ustad Alla Rakha) na studijskom albumu “Rich à la Rakha”.

Tehnika sviranja i dobro poznati nastupi

Ričova tehnika, uključujući brzinu, glatko izvođenje, i preciznost, je bila jedna od najstandardizovanijih i pokrivenih u svijetu bubnjeva. Rič je obično držao palice koristeći tradicionalno držanje. Takođe je koristio i izjednačeno držanje (engl. matched grip) kada je svirao flor tomove (kao što se može vidjeti na starijim snimcima) i ponekad po setu kada je ukrštao ruke što je bio jedan od njegovih trikova, koji je često vodio do glasnog navijanja publike. Često je pravio kontraste između tehnika da ne bi dugačke solaže postale monotone. Pored njegovih energičnih i eksplozivnih nastupa, nekad bi zašao u tiše odlomke.

Iako je veoma poznat kao eksplozivan, moćan bubnjar, povremeno je koristio četke. Na albumu iz 1955. godine The Lionel Hampton/Art Tatum/Buddy Rich Trio, Rič je skoro cijeli odvirao sa četkama. 1942. godine, Rič i učitelj bubnjeva Henri Adler (engl. Henry Adler) napisali su knjigu instrukcija Buddy Rich's Modern Interpretation of Snare Drum Rudiments, koja se smatra jednom od popularnijih knjiga o osnovama za doboš.

Smrt i nasljeđe

Badi Rič je aktivno nastupao skoro do kraja života. 2. aprila, 1987. godine, Badiju je prestalo da kuca srce nakon operacije malignog tumora mozga. Pokopan je na Westwood Village Memorial Park Cemetery u Los Anđelesu. Imao je 69 godina.

Od Ričove smrti, održan je veliki broj koncerata u njegovu čast. 1994. godine, objavljen je Ričov počasni album Burning for Buddy: A Tribute to the Music of Buddy Rich. Proizveden od strane bubnjara benda Raš (engl. Rush) Nila Parta (engl. Neil Peart), na albumu se nalaze nastupi Ričovih ustaljenih kompozicija izvedeni Od strane velikog boja rok i džez bubnjara kao što su: Keni Aronof (engl. Kenny Aronoff), Met Sorum (engl. Matt Sorum), Dejv Vekl (engl. Dave Weckl), Stiv Gad (engl. Steve Gadd), Maks Rouč (engl. Max Roach), Stiv Smit (engl. Steve Smith) i sam Part, praćeni Buddy Rich Big Band-om . Drugo izdanje Burning for Buddy: A Tribute to the Music of Buddy Rich, Vol. 2 second volume objavljeno je 1997. godine.

Ričov unuk, Nik Rič (engl. Nick Rich), takođe svira buubnjeve i bio  je u post-hardkor (engl. post-hardcore) bendu Falling in Reverse.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *