Danijel Defo – Biografija

Danijel Defo (engl. Daniel Defoe), rođen kao Danijel Fo (engl. Daniel Foe; London, 13. septembar 1660 — London, 24. april 1731), engleski pisac, novinar i pamfletista. Sin je londonskog mesara Džejmsa Foa, ali je kasnije svom prezimenu dodao de – kako bi zvučalo otmjenije.

Biografija

Školovao se u takozvanoj Akademiji za otpadnike od Anglikanske crkve u Newington Green-u. Tamo je dobio praktično obrazovanje, učeći istoriju, geografiju, političke nauke, žive strane jezike i latinski jezik. To se odrazilo na Defoovoj umjetničkoj prozi, lišenoj svih knjiških uticaja sem biblijskih.

Više godina bavio se građevinskim poslovima u Kornhilu a potom je postao i vlasnik ciglane u blizini Tirberija u Eseksu.

Oženio se 1684. godine djevojkom iz imućne porodice i imao sedmoro djece. U životu je radio mnoge poslove. Najprije se bavio trgovinom, potom politikom, sticao je veliki imetak i brzo ga gubio, živio je burno, pisao je pamflete protiv vlade, a bio je i vladin agent, izvjesno vrijeme i njen špijun, možda i dvostruki špijun (po mišljenju njegovih biografa), mijenjao je političke stavove i uglavnom je počeo da piše žurnalistiku. Učestvovao je u obračunima između Vilijama Trećeg Oranskoga – čijoj se vojsci pridružio u sukobu s katoličkim kraljem Džejmsom Drugim. U tom sukobu pobijedila je Vilijamova vojska.

Život satiričara

Prva satira koju je napisao bila je Pravi Englez. Iako je bila uperena protiv visokog engleskog plemstva, u prvi mah bila je lijepo primljena i donijela mu pohvale i korist. Napisao je više od hiljadu i dvjesta stihova kako bi ismijao nacionalni mit engleskog plemstva. Izvrgnuo je ruglu sve čega se dotakao, ne štedeći ni glavnog sudiju Krvavog suda, Džefrija Džefrisa nakon njegove smrti.

Ohrabren uspjehom, nastavio je da piše satire.

Napisao je prvo napredni, prosvetiteljski Esej o projektima, kojim se zalagao za unapređenje englestog drušva, zahtijevajući da se veća pažnja posveti pomorcima, naučnicima, izumiteljima, vaspitanju i većem pravu žena. Naredna satira bio je Kentski memorandum, kojim je zahtijevao da birači imaju mogućnost kontrole nad svojim predstavnicima u Parlamentu, a potom i Najjednostavniji način obračuna sa disidentima, 1. decembra 1702. godine, koji mu je donio niz nevolja.

Najjednostavniji način obračuna sa disidentima proglašen je buntovničkim spisom pa je samo mjesec dana nakon objavljivanja, 3. januara 1703. godine, izdat nalog za Degoovo hapšenje. Nalog je potpisao lično predsjednik kraljevske vlade, Erl do Notingema. Četiri dana nakon naloga, zaplijenjeni su svi odštampani primjerci i spaljeni. Krio se četiri mjeseca a onda uhapšen 20. maja i odveden u londonsku tamnicu Njugejt gdje je čekao suđenje.

Osuđen je jula 1703. godine na kaznu zatvora, novčanu kaznu, tri dana stuba srama i sedam godina dobrog vladanja. Nakon stuba srama, u zatvoru je proveo još nekoliko mjeseci. Dok je služio kaznu napisao je satiričnu „Himnu stubu srama”.

Obzirom da je bankrotirao jer mu je posao propao dok je služio zatvorsku kaznu, porodica mu je ostala na ivici egzistencije. Kako bi zaštitio porodicu, potpisao je da više neće pisati protiv vlasti ali i da će raditi kao tajni agent ministra predsjednika Harlija. Kraljica mu je oprostila novčanu kaznu a kasnije prilozima i pomogla njegovu porodicu.

Nakon izlaska iz zatvora, napisao je autobiografski ironično-satirični roman Elegija za pisca Pravoga Engleza a zatim se opredijelio za prozu i romane i postao poznati pisac.

Rad za vladu

Godine 1707. bavio se špijunskim poslom u korist engleske vlade u vrijeme kada se razmišljalo o stvaranju unije sa Škotskom. Nijedan posao mu nije polazio za rukom. Doživio je neuspjeh kao vlasnik trgovinske radnje u kojoj se prodavala plemenita roba. Utemeljio je popularni list The Review u kome je objavljivao pamflete. Taj list je uveo znatne promjene u engleskoj žurnalistici. Prije toga, novine su izlazile jedanput nedjeljno i donosile prevode vijesti iz inostranstva i tekuće političke vijesti sa izrazito stranačke tačke gledišta. The Review je izlazio triput nedeljno, sa esejom izdavača, pismom urednika i uz razne sitne natpise i obavještenja.

Romani

Romane je počeo objavljivati tek sa šezdeset godina, ali je u periodu od svega pet godina, jedan za drugim, objavio znatan broj romana.

Smatra se za jednog od glavnih popularizatora romana, nove književne forme u Engleskoj u to vrijeme. Najpoznatiji Defoov roman je Robinzon Kruso (1719). Priča o brodolomniku koji dospijeva na pusto ostrvo i u borbi za opstanak doživljava mnoge avanture. Pretpostavlja se da je roman inspirisan doživljajima škotskog mornara Aleksandera Selkirka (engl. Alexander Selkirk), koji je nakon brodoloma nekoliko godina živio na jednom pacifičkom ostrvu. Postoji još jedna knjiga o Robinzonu, ali ona nikada nije dostigla slavu prve knjige i bila je napisana iz čisto komercijalnih razloga.

Ostali važniji romani koje je napisao Danijel Defo su: Mol Flanders (Moll Flanders, 1722), Zapisi iz doba kuge (A Journal of the Plague Year, 1722), Pukovnik Džek (Colonel Jack, 1722), Uspomene jednoga kavalira (Memoirs of a Cavalier, 1724), Roksana (Roxana, 1724).

Danijel Defo je jedan od prvih pisaca čije je djelo u 18. veku prevedeno na srpski jezik. Njegov najpoznatiji roman Robinzon Kruso pojavio se u slovenosrpskom prevodu kao Život i črezvičajna priključenija slavnoga Angleza ROBINZONA KRUSE ot Jorka sobstvenom rukom njegovom spisana. Čast pervaja. Iz Nemečkogo N. Lazarevičem prevedena. V Budime. Pečatana pismeni kraljevsk. Vseučilišća, 1799 godine. Utvrđeno je da je ovo prvo djelo engleske književnosti u potpunosti prevedeno na srpski jezik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *