Marija Dragićević – Iluzija

Iluzija

A Tebe nema niti si ikad postojao.
Stvorila te moja Mašta.
Nježnog a opet odvažnog i hrabrog.
Spremnog da kaže i pokaže.
Da ostane kad je najpotrebnije.
Po prvi put osjetih da pripadam
tamo gdje si Ti.

Varka i zamka.
Još jedna idealizacija.
Mjehur od sapunice odletio u nepovrat.
Put u još jedno maglovito jutro .
Mokri jastuci, slan trag na obrazima.
I ovaj san mi vraća sjećanje – miris tvoje kose u nozdrvama.
Za tren preplavljuje sobu.
Gubim dah i žurim da te pretočim u stih
Dok me ne ubiješ po ko zna koji put.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *