Tommaso Campanella – Biografija

Tommaso Campanella, O. P. (Stilo, 5. septembar 1568.Pariz, 21. maj 1639.), italijanski dominikanac, filozof, teolog, astrolog i pjesnik. Kršten je imenom Giovanni Domenico Campanella.

Biografija

Rodio se u Stilu, pokrajina Kalabrija, 5. septembra 1568. godine. Bio je sin siromašnog i nepismenog obućara te je sa četrnaest godina ušao je u dominikanski red. Uzeo je ime Tommaso u čast sv. Tome Akvinskog. Kasnije je studirao teologiju i filozofiju.

U početku, postaje nezadovoljan Aristotelovim pravovjerjem te ga privlači empirizam Bernardina Telesija (1509.1588.), koji je podučavao da je znanje osjećaj i da sve stvari u prirodi imaju osjećaj. Godine 1588. boraveći u gradu Consezi upoznao se sa djelom filozofa Bernardina Telesija, “O prirodi stvari saglasno njenim načelima” (lat. De rerum natura iuxta propriis principiis), koji je uticao na njegov način razmišljanja i na osnovu kojeg je napisao svoje djelo u odbranu prirodne filozofije, “Čulno dokazana filozofija” (lat. Philosophia sensibus demonstrata).

Godine 1590. boravio je u Napulju gdje se počeo zanimati za astrologiju, a astrološka nagađanja su postala stalna u njegovim djelima. Campanellini heterodoksni pogledi, posebno njegovo suprotstavljanje autoritetu Aristotela, doveli su ga u sukob s crkvenim vlastima. Svoje smione filozofske koncepcije širio je u Napulju, Rimu, Firenci i Bologni, zbog čega je 1594. prokazan inkviziciji kao širitelj jeretičke nauke. Bio je zatvoren u samostanu do 1597. godine, kada biva pušten.

Nakon oslobođenja, Campanella se vraća u Kalabriju, gdje je optužen zbog zavjere protiv španske vlasti koja je u to vrijeme upravljala Napuljskim Kraljevstvom. U avgustu 1599. je uhapšen i deportovan u Napulj gdje mu se sudilo zbog jereze i pobune protiv vlasti. Campanella je proveo dvadeset i sedam godina u raznim zatvorima u Napulju te je konačno pušten na slobodu 1626. godine, na intervenciju pape Urbana VIII.

Za vrijeme zatočeništva napisao je najznačajnije radove, a njegovo glavno djelo “Grad sunca” (lat. Civitas Solis) (izvorno napisao na italijanskom 1602.), objavljeno je na latinskom u Frankfurtu (1623.) i u Parizu (1638). U tom djelu iznosi projekt idealne države, utopije te postavlja novi odnos između vjere i nauke.

Branio je Galileija u prvom procesu sa djelom “Odbrana Galilea” (pisano 1616., objavljeno 1622.). Nakon svog oslobođenja odlazi u Rim gdje je pet godina bio savjetnik pape Urbana VIII., vezano za astrološka pitanja. Pred novom optužbom se sklonio u Pariz, gdje mu je utočište pružio francuski kralj Luj XIII. i kardinal Richelieu.

Glavna djela
  • Philosophia sensibus demonstrata (Čulno dokazana filozofija, 1590.)
  • Prodromus Philosophiae instaurandae (1617.)
  • De sensu rerum et magia (Osjećaj stvarnosti i magije, 1620.)
  • Apologia pro Galileo mathematico (1622.)
  • Realis philosophiae epilogisticae partes quatour (sadrži i Civitas Solis, Grad Sunca, 1623.)
  • Metaphysica (Metafizika, 1638.)
  • Philosophiae rationalis partes quinque (1638.)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *