Ang Lee – Biografija

Ang Lee (kineski: 李安; pinyin: Lǐ Ān; rođen 23. oktobar 1954.), filmski redatelj porijeklom iz Tajvana.

Biografija
Školovanje

Ang Lee rođen je u gradu Chaojhou u Pingtungu, u južnom poljoprivrednom okrugu Tajvana. Odrastao je u kući u kojoj su se preferirali kineski klasici. Roditelji su mu se nakon poraza nacionalista u Kineskom građanskom ratu 1949. godine preselili iz Kine na Tajvan. Leejev otac, porijeklom iz Provincije Jiangxi u južnoj Kini, podsticao je djecu da uče kinesku kulturu i umjetnost, posebno kaligrafiju. Leejevi baka i djed su poginuli tokom Kulturne revolucije jer su optuženi kao članovi jedne od Pet crnih kategorija.

Lee je pohađao je prestižnu srednju školu Tainan First Senior gdje je njegov otac prije bio direktor. Očekivalo se da će upisati Joint College, pripremni koledž za univerzitet, jedini način za univerzitetsko obrazovanje na Tajvanu. Nakon što je dvaput pao na ispitu, na očevo razočaranje, upisao je trogodišnji koledž, Narodnu umjetničku školu, gdje je 1975. godine diplomirao. Otac je htio da postane profesor, ali na koledžu se zainteresovao za umjetnost.

Nakon završetka obvezne vojne službe, Lee je 1979. godine otputovao u Sjedinjene Države kako bi studirao na Urbana-Champaignu na Univerzitetu Illinoisa, gdje je 1980. godine diplomirao u pozorištu. Nakon toga se upisao na Tisch School of Arts na Njujorškom univerzitetu. Studirao je zajedno sa Spikeom Leejem i radio na njegovom filmu-završnom radu, Joe's Bed-Stuy Barbershop: We Cut Heads. Njegov vlastiti završni rad bila je 43-minutna drama, Fine Line (1984.), koja je osvojila prestižnu nagradu Wasserman Njujorškog univerziteta za režiju.

Faza mirovanja

Leejev završni rad privukao je pažnju agencije William Morris, slavne agencije za talente i književnost koja je poslije predstavljala Leeja. Isprva, iako je agencija pronašla nekoliko prilika za njega, Lee je šest godina bio nezaposlen. Tokom tog vremena, bio je domaćin, dok je njegova žena Jane Lin, molekularna biološkinja, bila jedina koja je privređivala u četvoročlanoj porodici. Ovaj dogovor, koji je poniženje u kineskoj kulturi, je stavio par pod veliki pritisak, ali uz Lininu podršku i razumijevanje Lee nije odustao od svoje filmske karijere, i nastavio je smišljati nove ideje za filmove i predstave. Tokom tog vremena je napisao i nekoliko scenarija.

Godine 1990. je, na takmičenju pod pokroviteljstvom tajvanskog ministarstva informisanja, predstavio dva scenarija, Pushing Hands i Svadbeni banket. Scenariji su zasebno osvojili prvo i drugo mjesto. Dva pobjednička scenarija zainteresovala su Li-Kong Hsua, nedavno promaknutog menadžera u velikom studiju kojeg je zanimao Leejev jedinstveni stil i svježina. Hsu, prvi put producent, pozvao je Leeja da režira Pushing Hands, dugometražni film koji je premijerno prikazan 1991. godine.

Debi u Tajvanu

Pushing Hands (1992.) bio je veliki uspjeh na Tajvanu među kritičarima i u bioskopima. Zaradio je osam nominacija za Filmskom festivalu Zlatni konj, tajvanskom filmskom festivalu. Inspirisan uspjehom, Hsu je surađivao s Leejem na njegovom drugom filmu, Svadbeni banket (1993.), koji je osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu, a nominovan je kao najbolji strani film za Zlatni globus i Oscar. Film je ukupno osvojio jedanaest tajvanskih i međunarodnih nagrada, a Lee je postao zvijezda u usponu.

Prva dva Leejeva filma bili su temeljeni na pričama tajvanskih Amerikanaca, a oba su snimana u Americi. Hsu je 1995. godine pozvao Leeja da se vrati kako bi snimio Pij, jedi, muškarac, žena, a film prikazuje tradicionalne vrijednosti, moderne odnose i porodične sukobe na Taipeiju. Film je postao hit u bioskopima, kao i među kritikom. Drugu godinu zaredom, Leejev film bio je nomininovan za najbolji strani film za Zlatni globus i Oscara, kao i za BAFTA-u. Pij, jedi, muškarac, žena dobio je pet nagrada na Tajvanu i u inostranstvu. Hollywood je otkupio prava i snimio obradu, Tortilla Soup (2001. godine, reditelj Maria Ripoll). Bila je to jedna od rijetkih prilika u kojima su tajvanski filmovi doživjeli obradu izvan zemlje.

Dolazak u Hollywood

Leejeve tri drame otvorile su mu vrata Hollywooda. Godine 1995. je za TriStar režirao britanski klasik Razum i osjećaji. Prebacivanje s tajvanskih na britanske filmove nije zaustavio Leeja od osvajanja festivalskih nagrada. Razum i osjećaji donio je Leeju drugog Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu. Nominovan je za sedam Oscara, a osvojio je nagradu za najbolji adaptirani scenario Emme Thompson. Osvojio je i Zlatni globus za najbolju dramu. Nakon ovih uspjeha, Lee je režirao još dva holivudska filma, Ledena oluja (1997.), porodičnu satiru smještenu u američko predgrađe sedamdesetih, i Zajahati s đavolom, dramu o Američkom građanskom ratu (1999.).

Iako su kritičari hvalili ove filmove, komercijalni uspjeh nije bio impresivan, što je pomalo zasijenilo Leejevu slavu među širokom publikom i umjetničkim školama koju je stekao svojim dugometražnim filmovima. Međutim, krajem devedesetih i početkom 21. vijeka, Ledena oluja dobro se prodavala na VHS i DVD formatu, a često se prikazivala i na kablovskim televizijama.

Tigar i zmaj i superherojski žanr

Li-Kong Hsu, Leejev stari partner i navijač, 1999. godine ga je pozvao da snimi film temeljen na tradicionalnoj kineskoj “wuxia” (borilačke vještine i viteštvo) žanru. Uzbuđen zbog prilike da ostvari svoj san iz djetinjstva, Lee je okupio ekipu s Tajvana, Hong Konga i Kine za Tigra i zmaja (2000.). Film je iznenađujuće doživio veliki uspjeh u cijelom svijetu. S kineskim dijalozima i engleskim titlovima, film je postao najuspješniji strani film u mnogim zemljama, uključujući u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, a na dodjeli Oscara bio je nominovan za najbolji film, najbolji strani film i režiju. Osvojio je nagrade za najbolji strani film i tri tehničke kategorije. Uspjeh Tigra i zmaja inspirisao je afirmisane reditelje kao što su Zhang Yimou i Chen Kaige da snime wuxia filmove za zapadnu publiku.

Lee se 2003. godine vratio u Hollywood kako bi režirao Hulka, njegov prvi visokobudžetni film. Iako je film bio temeljen na superheroju iz stripa i ispunjen specijalnim efektima, Lee je iskoristio žanr kako bi ispričao priču o odnosu oca i sina. Film je bio razočaranje među kritičarima i publikom. Nakon neuspjeha, Lee je razmišljao o ranom penzionisanju, ali ga je otac nagovorio da nastavi snimati filmove.

Planina Brokeback

Lee je odlučio snimiti niskobudžetni nezavisni film zasnovan na kratkoj priči dobitnici Pulitzerove nagrade Annie Proulx, Planina Brokeback. U članku Roberta K. Eldera iz 2005. godine, Lee je citiran kako kaže, “Što ja znam o gay ranču u Wyomingu?”. Uprkos rediteljevom ograđivanju od teme filma, Planina Brokeback je pokazala Leejevu sposobnost u israživanju dubina ljudskog srca.

Film o zabranjenoj ljubavi između dva kauboja iz Wyominga odmah je privukao pažnju i inicirao žučne rasprave. Zaradio je mnoge kritičke pohvale i osvojio dosta nagrada za najbolji film i režiju na mnogim međunarodnim festivalima. Osim toga, “Brokeback” je postao kulturni fenomen i komercijalni hit. Nominovan je za osam Oscara te bio proglašen najvećim favoritom za najbolji film, ali je izgubio od Fatalne nesreće, priče o rasnim odnosima u Los Angelesu, što je izazvalo velike kontroverze. Pojavile su se špekulacije da je prikazivanje homoseksualnosti moglo biti razlog tih kontroverzi, dok su drugi tvrdili kako je Fatalna nesreća jednostavno bila bolji film. Lee je rekao kako je razočaran što njegov film nije osvojio glavnu nagradu, ali je osvojio Oscar za najboljeg reditelja, postavši tako prvi Azijac kojem je to pošlo za rukom.

Žudnja, oprez

Nakon Planine Brokeback, činilo se da Lee slijedi svoje prioritete koji variraju između vesterna i kineske kulture. Njegov sljedeći film bio je Žudnja, oprez, koji je adaptiran iz kratkog romana kineske spisateljice Eileen Chang. Priča je napisana 1950. godine, a djelomično je temeljena na stvarnim događajima koji su se zbili 1939. i 1940. godine u Šangaju kojeg su okupirali Japanci tokom Drugog svjetskog rata. Slično Planini Brokeback, Ang Lee je adaptirao i proširio kratku, jednostavnu priču u dugometražni film na način koji dopušta individuama da otkriju sofisticirane slojeve svojih rezervisanih emocija bez da ih zasjeni komplikovana radnja ili preopširni materijal.

Film Žudnja, oprez distribuirao je Focus Features, a premijeru je doživio na međunarodnim filmskim festivalima u ljeto i ranu jesen 2007. godine. U Americi je zabranjen za publiku mlađu od 17 godina zbog eksplicitnih scena seksa. Bio je to veliki izazov za distribuciju filma jer mnogi bioskopi ne žele prikazivati takve filmove. Reditelj i studio su odlučili ne žaliti se na odluku. Kako bi film mogao biti prikazan u Kini, Lee je zbog vladinih restrikcija izrezao devet minuta filma kako bi sadržaj prilagodio mlađoj publici.

Žudnja, oprez je osvojila Zlatnog lava na Filmskom festivalu u Veneciji 2007. godine, čime je Lee postao pobjednik drugi put u tri godine. Kritike u Americi, međutim, nisu sasvim pozitivne. Kad je film prikazivan na Leejevu materinskom tajvanskom jeziku u originalnoj verziji, bio je vrlo dobro primljen. Ostavši u Tajvanu kako bi promovisao film i za tradicionalni kineski blagdan u to vrijeme, Lee se oduševio kad je otkrio da Tajvanci naveliko hvale njegov rad.

Pijev život

Pijev život (eng. Life of Pi) Ang Leeja snima 2012. godine. Radnja se temelji na istoimenom romanu kanadskog književnika Yanna Martela. Protagonista 16-godišnji dječak po imenu Piscline Molitor “Pi” Patel (čiji lik tumači Suraj Sharma) koji je nakon brodoloma na Tihom okeanu prisiljen dijeliti čamac za spašavanje s bengalskim tigrom. Film je snimljen u 3D tehnologiji te je postao veliki komercijalni uspjeh i dobio vrlo dobre kritike. Na 85. dodjeli Oscara je osvojio četiri nagrade, uključujući nagradu Angu Leeju za najboljeg reditelja.

Privatni život

Lee živi u Westchesteru, New York, sa ženom i sinom, Masonom Leejem. Mason je započeo glumačku karijeru.

Filmografija
 2019 Gemini Man
 2012 Life of Pi
 2007 Se, jie
 2003 Hulk
 2001 Chosen (Kratkometražni)
 1993 Xi yan
 1991 Tui shou
 1982 I Wish I Was by That Dim Lake (Kratkometražni)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *