Frensis Bejkon – Biografija

Fransis Bejkon (engleski: Francis Bacon; Dablin, 28. oktobar 1909 — Madrid, 28. april 1992), engleski figurativni slikar.

Biografija

Frensis Bejkon je rođen u Dablinu od engleskih roditelja i već s 15 godina odlazi od doma i živi sam u Londonu. Nakon boravka u Berlinu i Parizu vraća se u London 1928. godine kao dizajner enterijera. Lutao je dugo kao boem, kockar, homoseksualac i dizajner. Kasnije je objasnio odgađanje svoje umjetničke karijere jer ga nijedna tema nije mogla dovoljno dugo zaokupirati.

Usprkos svojim egzistencijalističkim pogledima, Bejkon je bio veoma harizmatična, govorljiva i načitana osoba. Plodan umjetnik koji je večeri provodio u jelu, piću i kockanju u londonskom Sohou s brojnim istomišljenicima kao što je Lucijan Frojd. Nakon samoubistva njegovog ljubavnika, Georgea Dajera, 1971. godine, njegova umjetnost postaje trezvenija, introspektivnija i okupirana prolaznošću vremena i smrću.

Njegove slike su bile jako cijenjene još za njegova života. God. 1976. Bejkonova slika na aukciji u New Yorku je plaćena 140.000 dolara, dok je u maju 1990. Baconov triptih Maj-jun prodan za 6,27 miliona američkih dolara. Nakon Bejkonove smrti 1992. god., dok je bio na odmoru u Madridu, cijena njegovih djela počela je naglo rasti. Već 2008. godine njegov maleni triptih iz 1976. prodan je za više od 80 miliona $, dok je u novembru 2013. godine, još jedna dosegnula rekordnu cijenu. Naime, njegova slika iz 1969. godine, naziva Tri studije Lucijana Frojda prodana je u aukcijskoj kući Kristi za nevjerovatnih 142,4 miliona dolara, postavši tako najskuplja slika prodana na aukciji

Djelo

Ne dovodimo ga u direktnu vezu sa apstraktnim ekspresionizmom, iako je nesumnjivo povezan i sa njim, već neposredno sa ekspresionističkom tradicijom. Po snazi kojom je svom osjećanju tjeskobe davao vizuelnu formu, nijedan od umjetnika dvadesetog vijeka nije se mogao mjeriti s njim, izuzev Ruoa. Bejkon je često od drugih slikara preuzimao svoj likovni jezik, slobodno kombinujući različite izvore inspiracije, i transformišući ih da bi u njih utisnuo novo značenje. Glava okružena goveđim polutkama odražava Bejkonovu opsesiju Velaskezovim djelom Papom Inokentijem X koja ga je intenzivno zaokupljala nekoliko godina. Ovdje, naravno, ne vidimo više Papu Inokentija nego duh koji vrišti (za šta ga je nadahnuo prizor iz filma Sergeja Ejzenštajna „Aleksandar Nevski“) izranjajući iz tame u pratnji dviju svjetlećih goveđih polutki preuzetih od Rembranta. Znamo da nam porijeklo slike ne pomaže da je razumijemo. Ne pomaže nam ni poređenje sa ranijim djelima, kao što je Grinevaldovo Pribijanje uz krst, Fisijev Košmar, Ensorov Hristov ulazak u Brisel 1889. godine ili Munkov Krik, koja su ovoj slici prethodila. Bejkon je bio kockar, čovjek koji je rizikovao i u životu i u načinu rada. Tražio je slike koje, prema njegovim riječima, otvaraju dublje mogućnosti čula. Ovdje se takmiči sa Velaskezom, ali po svojim pravilima, a to je uspostavljanje gotovo nepodnošljive napetosti između šokantne žestine lične vizije i svjetleće ljepote sopstvene slikarske četke.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *