Jakov Gotovac – Biografija

Jakov Gotovac (Split, 10. oktobar 1895. – Zagreb, 16. oktobar 1982.), hrvatski operski dirigent i kompozitor klasične muzike. Njegova komična opera Ero s’ onog svijeta je bila prvi put izvedena u Zagrebu 1935. godine.

Biografija

Jakov Gotovac je rođen u Splitu (tada dio Austro-Ugarske) i na početku je imao malo ili nimalo osnovnog obrazovanja u muzici. Imao je sreću da bude ohrabren i podržan od strane Josipa Hatzea, Ćirila Metoděja Hrazdira i Antuna Dobronića koji su mu usadili nacionalnu orijentaciju u muzici. Počeo je kao student prava u Zagrebu, ali se prebacio na pisanje muzike 1920. godine. U Beču je studirao u klasi Johana Marxa. Od 1922. godine radio je sa filharmonijskim društvom Kolo osnovanom u Šibeniku od strane dr. Vice Iljadica 1899. godine. Preselio se u Zagreb 1923. godine gdje je nastavio da radi kao kompozitor i dirigent sve do svoje smrti. Vodio je pjevačka društva “Mladost”, “Mladost-Balkan” i “Jug”, a nakon Drugog svjetskog rata “Pavao Markovac” i “Vladimir Nazor”. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog pozorišta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno djelo Vladimir Nazor (1964.) kao i nagrade AVNOJ-a (1972.).

Njegovo najpoznatije djelo je opera Ero s’ onoga svijeta (na libreto Milana Begovića) sa kojim je nastupao na skoro svim kontinentima, a prevedeno je na devet jezika. Nastupao je u više od 80 pozorišta u samoj Evropi. Takođe je napisao i brojne druge radove za orkestar, klavir kao i vokalne muzike, i druge. U svojim radovima, Gotovac predstavlja kasni nacionalni romantizam sa hrvatskim folklorom kao glavnim izvorom ideja i nadahnuća.

Muzički, Jakov Gotovac je dosta koristio homofonijske muzičke teksture i prilično jednostavne harmonijske strukture u skladu sa narodnom muzikom kojoj se divio. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u njegovim operama.

Ostala važna muzička djela ovog kompozitora su narodni obred Koleda (1925.), Simfonijsko kolo (1926.), scenska muzika za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.).

Njegovo muzičko stvaralaštvo sadrži i opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), te više orkestarskih djela, horskih kompozicija i solo pjesama. Jakov Gotovac je umro 16. oktobra 1982. godine u Zagrebu u 87-oj godini života.

Opus
Orkestralna djela
  • Simfonijsko kolo op. 12 (1926.)
  • Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939.)
  • Orači op. 18 (1937.)
  • Guslar op. 22 (1940.)
  • Dinarka (1945.)
  • Bunjevačke igre (1960.)
Horska djela
  • 2 Scherza (1916.)
  • 2 Pjesme za muški zbor (1918.)
  • 2 Pjesme čuda i smijeha (1924.)
  • Koleda (1925.)
  • Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti hor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927.-28.)
  • 3 momačka zbora (1932.)
  • Pjesme vječnog jada (1939.)
  • Pjesme zanosa (1955.)
Solo pjesme
  • Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917.)
  • Moments érotiques za glas i klavir (1929.)
  • 2 Soneta za bariton i orkestar (1921.)
  • Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923.)
  • Kroz grad za glas i klavir (1924.)
  • Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938.)
  • Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939.)
Opere

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *