John Keats – Biografija

John Keats (London, 31. oktobar 1795. – Rim, 23. februar 1821.), engleski pjesnik, jedna od vodećih figura romantizma.

Biografija

Rodio se u londonskoj ulici Mooregate br. 85 gdje mu je otac radio kao konjušar. Živio je srećno do svoje sedme godine života a onda mu otac umire od frakture lobanje nastale padom s konja. Majka mu se ubrzo preudala, ali i napustila novog supruga te se sa svoje četvoro djece preselila njegovoj baki. Ubrzo mu majka umire od tuberkuloze.

ODA JESENI

Doba magle, doba berićeta štedra,
drugo zrelog sunca omiljena ti,
da skupa blaženstvom ispunite nedra
lozi oko slamnog krova što se svi:
da jabuke pognu mahovinom grane
obrasle, da sočnost u plodu se stiče;
da krupnjaju tikve, lešnik letorast
da zajezgra slatko, i da stalno niče
pozno cveće, da bi pčele užurbane
pomislile da će večno trajat dane
toplo leto što im puni saća slast.

.I ko te ne vide u obilju tvome?
Ponekad pronaći može tebe svet
gde nehajno sediš na guvnu žitnome
dok ti vejalica vije vlasi splet;
il na nepožnjetoj brazdi, srpa vita
štedeć upleteno cveće sa svih strana,
gde mirisom bulki opijena sniš;
katkad gde pabirčiš, poljem ponosita,
prelazeći potok, klasjem ovenčana;
il gde uz muljaču jabuka, stišana,
satima nad samotokom bdiš.

Gde su sad proleća pesme zanesene?
Al ti svoj sklad imaš, ne misli na njih:
Dok nežnu smrt dana oblaci rumene
a strništa odsjaj ružičast i tih,
tada tugovanka komaraca laka
nad vrbama lebdi, čas jače čas tiše,
po tom kako vetrić živne ili mre;
i krupna već jagnjad bleje s brežuljaka:
cvrče iz živica popci što se skriše,
crvendać iz vrta zvižduće sve više,
cvrkutavo jato lasta nebom gre

Baki su na staranje ostala djeca. Ona je imenovala dva čuvara da čuvaju njene nove “dužnosti”. Ti čuvari su mladog Keatsa ispisali iz škole koju je volio i koja mu je usadila ljubav za književnost, i poslali ga da bude šegrt ljekara. Njemu se ta zamisao nije svidjela pa je nakon tučnjave sa svojim gospodarom, napustio šegrtovanje da bi postao student u lokalnoj bolnici. Tada se posvećuje književnom radu.

ODA SLAVUJU

1
Srce boli, muči utrnulost snena
Moje čulo ko da kukute sam pio,
Il iskapih mutan opoj, prije trena
Kada sam u Letin zatvor uronio:
To ne zbog zavisti na tvoj udes srećan,
Već što me presrećnim čini sreća tvoja –
Kad ti, lakokrila Drijado drveća,
U nekom melodičnom spletu
Zelenila bukvi, i sjenki bez broja,
Lako, punim grlom, pjevaš pjesmu ljetu.

2
O da gutljaj berbe, što u dubinama
Zemlje hlađena je dugo, i što daje
Okus Flore, selske zeleni, pjesama
Provansalskih, plesa, veselja pod sjajem
Sunčanim, da pehar, toplog juga što je
Pun, sa hipokrenskim* rumenilom pravim,
S bisernim mjehurjem što iskri uz sami
Rub i usta purpurne boje,
Ispijem i svijet, nevidiljv, ostavim
I s tobom u šumskoj da nestanem tami.

3
Nestanem, iščilim, posve zaboravim
To što ti u lišću nikad nećeš znati:
Klonulost, groznicu, brigu što se javi
Tu gdje jedan drugog slušamo stenjati,
Gdje kljenut sijede, zadnje vlasi hude
Trese, mladi blijede, ko avet se tanje
I mru, i gdje misliš – da pun tuge budeš,
Očaja s okom od olova,
Gdje oko Ljepote brzo gubi sjanje,
Za njim tek do sjutra čezne ljubav nova.

4
Bježi! jer tebi će donijet me sila
Ne s panterama Bahove kočije
Nego poezije nevidljiva krila,
Premda tupi mozak smeta i koči je.
Već sam s tobom! Noć je blaga, i na tronu
Možda je Kraljica Luna, i sve njene
Zvjezdane je vile okružile, ali
Tu nećeš nać svjetlost, sem onu
Kojom, s neba, lahor mrakove zelene,
Krivudavih staza mahovinu, zali.

5
Ne mogu cvijeće vidjet pod nogama,
Ni kakav blag tamjan lebdi oko granja,
Ali svu slast slutim, sred mirisnih tama,
Koju u to doba godišnje poklanja
Mjesec travi, česti, i gloga bijelog
Grmu, divljoj voćki, šipku pastoralnom,
Ljubicama čija svenuća su laka,
Prvome čedu maja zrelog:
Mošus-ruži, s rosnim vinom, zujnom stalno
Stjecištu kukaca za ljetnjih sumraka.

6
Ja u tami slušam; i često bjeh prije
Napola zaljubljen u smrt-olakšanje,
I imenom nježnim u mnogoj pjesmi je
Zvah da uzme u zrak mirno mi disanje;
Sad više no ikad čini se da mrenje
Raskoš je: u ponoć izdahnuti lišen
Svih bolova, dok se sve u tvojoj duši
Izliva s takvim ushićenjem!
Još bih ti pjevao, no zalud mi uši –
Bus postaše za tvoj rekvijem uzvišen.

7
Za smrt se, besmrtna Ptico, ti ne rodi!
Nema naraštaja gladnih da te guše;
I glas što ga slušam, dok ova noć hodi,
U stara vremena car i luda čuše:
Možda taj poj k srcu tužnom put napravi
Rutinom, kad čežnjom za domom morena,
Stajaše, sred tuđeg žita, u suzama;
Taj što čarna okna zatravi,
U pjeni pogubnih mora otvorena,
U izgubljenim vilinskim zemljama.

8
Napušten! ko zvono već je sama riječ:
Otrgnu od tebe i sebi me vrati.
Zbogom! Mašta tako, kakav glas je bije,
Vilenjače varljiv, ne može varati.
Zbogom! Tužna himna gine svrh livada
Blizih, nad potokom tihim, uz bregove
Strme, put susjednih dolinskih dubrava
Duboko se zagnjuri sada:
Je li to vizija, il san budan? Ove
Glazbe je nestalo: – bdim li ili spavam?

Brat Tom umire mu od TBC-a, a i sam Keats pokazuje znakove bolesti. Od septembra 1818. do septembra 1819. traje Keatsovo najplodnije stvaralačko razdoblje. U toj godini dana napisao je najveći dio svojih djela koja je kritika pohvalila.

HOMERU

Život u zemlji kao moja – jad je,
al kad za tebe i Ciklade čujem,
ko domoročev i moj život sklad je –
delfin što morski koral nastanjuje.
Da, slep si bio; al vrgnu koprene
Jupiter, da ti svod neznan otvori,
Neptun ti šator sačini od pene
i Pan ti pesmu zapeva u gori;
na breg tamnine sjaj zasede lep,
ponor odenu zelen negaženu,
sutrašnji dan si u ponoćnom trenu
triput oštrije spazio i slep;
Ko sveuvidom da te je potakla
Dijana, vladar Zemlje, Neba, Pakla.

***
Tom ko u gradu beše zatočen,
takva je radost – da nad sobom spazi
otvoren svoda lik. I na toj stazi
da molitveno diše, sam i snen.
Srećan je taj ko, sa slatkog bremena,
nađe u travi zaklon od vreline
da čita divne spise iz davnine,
mit o ljubavi pređašnjih vremena.
I, po povratku u seosku kuću,
čuvši slavuja gde peva u pruću,
prateći svodom oblačića odraz,
postaće setan, jer svom kraju skorom
dan primiče se, da suzom oporom
zakotrlja se niz anđelov obraz.

Bio je u Škotskoj i Irskoj, ali se prerano vratio zbog narušenog zdravlja. Fanny Brawne je bila žena u koju se zaljubio, ali koja ga je unesrećila. Po savjetu doktora o promjeni klime, uz svog prijatelja ide u Rim. Uselio se u kuću kraj Španskih stepenica, i tu su se o njemu brinuli prijatelj Joseph Severn i doktor John Clark. Pomoći nije bilo. Iako je tuberkuloza tada bila neizlječiva bolest, Percy Bysshe Shelley i George Gordon Byron vjerovali su da je Keatsa dotukla kritika objavljena u časopisu Quarterly Review. Njemu u spomen i čast, Shelley je napisao i pjesmu Adonais.

LA BELLE DAME SANS MERCI

Samotni, bledi viteže čuj me,
kud bludi korak tvoj?
Jezerom već su trske suve,
Minuo tica poj.

Viteže nesrećni, o šta te muči,
kakav te skoli jad?
Veverica već je lešnike zbrala,
prestade poljski rad.

Na čelu tvome ja ljiljan vidim,
groznice vlažan dar,
na obrazima klonulu ružu,
usahnu sve joj čar.

– Ja gospu sretoh poljima ovim,
prelepu, vile kći,
dugačkih vlasi i hoda laka,
divljina okom joj zri.

Ispletoh venac za čelo njeno,
grivne i mirisan pas,
ona me pogleda čežnjivim okom,
zajeca blag joj glas.

Popeh je tada na vranca moga,
slep za sav božji svet,
povita stasa pevaše pesmu,
vilinskih reči splet.

Korenje dade mi i divljeg meda,
i rose pitku slast,
i stranim jezikom prozborimeni:
ti si sva moja strast!

Vilinskoj špilji povede mene,
uzdah iz grudi gna,
i divlje oči, tužne joj oči
celivah sve do sna.

I tu sanjasmo na mahovini,
i snih, vaj srcu mom!
poslednji sanak koji prosanjah
na bregu ledenom.

Kraljeve, ratnike, kneževe videh.
Bleđi od smrti svi,
vikahu: „Zanavek zarobi tebe
la belle Dame sans merci!“

Njine otpale usne u tami
zijahu pretnjom zlom,
iz sna se prenuh i videh – ležim
na lednom bregu tom.

I eto zašto samotnom, bledom,
sad bludi korak moj,
mada su jezerom trske već suve
i tica minu poj.

Umro je na Severnovim rukama sa samo 26 godina. Pokopan je na protestantskom groblju u Rimu. Na nadgrobnom spomeniku mu stoji natpis:”Ovdje leži onaj čije je ime zapisano u vodi“. Ime mu nije na spomeniku. Oscar Wilde mu se divio smatravši ga kraljem.

Djela

Keatsov memorijalni muzej u Hampsteadu

Književni interes javio se kod Keatsa vrlo rano. Već u petnaestoj je godini prevodio Eneidu i privatno studirao klasične autore. U samo pet godina, od 1816. do 1821. godine, stvorio je cijelo svoje književno djelo: nekoliko velikih oda, mnogobrojne sonete, pripovijesti u stihu (Lamia, Isabella, Uoči Sv. AgnezeThe Eve of St. Agnes, La Belle Dame sans Merci), lirske pjesme i drame. Jedan od najvećih engleskih romantičara, Keats je nesumnjivo najsenzualniji: njegovi su stihovi “raskoš zvukova, boja, mirisa”. Zaljubljen u svijet klasike, pisao je i poeme na mitske motive, poput Endimion (Endymion, 1818.), te nedovršene Hiperion (Hyperion) i Hiperionov pad (The Fall of Hyperion). Poklonik je vječne ljepote (“Ono što je lijepo vječna je radost” – “A thing of beauty is a joy for ever”), sve do tvrdnje o istovjetnosti ljepote i istine, ali je uvijek svjestan odmaka umjetnosti od života. Pisao je pod uticajem elizabetinaca i Johna Miltona, a svojim je najsavršenijim odama Oda slavuju (Ode to a Nightingale, 1819.), Oda grčkoj urni (Ode to a Grecian Urn, 1819.) i Jeseni (To Autumn, 1819.) uticao na mnoge engleske pjesnike sve do modernih. Jedinstvena u izrazu estetskoga senzualizma, Keatsova se lirika odlikuje izuzetno užarenom maštom i bogatstvom pjesničkih slika.

OSAMO

Osamo! Kada s tobom već sve delim,
nek nisam deo gradskog mnoštva tamnog;
uz nagib strmi uspenji se sa mnom,
i zvezdarnicu prirode poželi,

gde reke teku s kristalne visine.
Još oprezan sam. A ti, i bez mene,
ispod krošanja razgoniš jelene
što plaše divlje pčele i lisice.

No i bez ovih slika, s tobom, često
razgovor smislom boji svako mesto
kad pročišćena reč postaje priča.

Takvu punotu i duša je htela
za najviše blaženstvo ljudskog bića:
dva srodna duha, skupa uzletela.

U Hampsteadu i u Rimu postoje memorijalni muzeji posvećeni Keatsu. Godine 2009. Jane Campion snimila je film Bright Star o Keatsovom životu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *