Marija Dragićević – Ti i ja između snova i stvarnosti

Ti i ja između snova i stvarnosti

Nedeljna jutra pa još jesenja.

Šire svoju neodoljivu magiju.

Osvanu još jedno – u kom sam te prenijela iz snova u realnost.

 

„I šta mi to imaš za reći, kakav je plan za danas?“

 „Ostajemo ovdje ili odlazimo u onaj daleki predio samo nama znan?“

Onaj što ga ja krstim sa „iza sedam brda, iza sedam gora“,

a zapravo je tako blizu.

Toliko puta izmaštan a još nedosanjan.

 

Ne moraš ni odgovoriti. Čitam ti iz pogleda.

Možda i ne želiš pokazati ništa od onog što znam da postoji –

duboko u tebi, duboko u nama.

Ali oči te odaju.

Sve ti čitam: sjeta, obrisi čežnje, blagi, jedva primjetan osmjeh

Pa ponovo pogled u stranu kao da ne mariš što postojim.

 

Prilagođavam se tim znacima.

Ali ne umijem uzvratiti na isti način.

Zapravo i ne želim.

Moram da kažem i pokažem. Ovdje i sada.

Kako i koliko Volim.

Kroz pjesmu, kroz riječ.

I šapatom i krikom  jednako snažno.

 

Znam da ćeš razumjeti. Uvijek i jesi.

 

Ali ja ne znam gdje ću sa ovom nježnošću što buja i preliva se iz mene na samu pomisao o tebi.

I na početku i na kraju ovog sna.

I ne samo nedeljnim jutrima.  I ne samo u jesen.

 

 

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *