Dražen Glavatović – Dva svijeta

Dva svijeta

Predamnom,
Dva svijeta,
I ni u jednom od njih,
Svijetla.

 

Imam korake,
da gazim,
Prepreke.
Ili stvaram oblike,
Zabave, za potomke.

 

Jednu olovku,
da pišem,
Pouke.

 

Ja stvaram,
Pobjede i poraze,
Imam odgovornost,
Za svoje postupke.
Često se tog ne sjetim.
PRIZNAJEM.

 

U svemu tome,
Samo jedno znam,
Da kad sam sam,
U tišini, sa sobom.
Ja osjećam bol.

 

Naučio sam,
Kako se ruši sloboda,
Gubi samopouzdanje,
Za tren.

 

Shvatio kako je biti sa svim,
Potpuno sam.
I potpuno nijem.

 

 

Zato, sad,
Pišem ovu pjesmu,
U nadi,
da će mi na tren,
Uslišiti misli.
Odvojiti dva svijeta,
Zlo od dobra,
Razum od prkosa.

 

Biram, ovaj drugi,
svijet.
Za svoju slobodu,
Drugačiju od života, čovjeka,
Koji jede i pije,
I jede i pije,
govori,
priča,
I ne sanja.

 

Biram mir,
S kojim se,
ponovo rađam,
I s kojim ponovo padam,
U kojem imam nadu.
Nad iskušenjima,
Biram ponovo život.
Po svaku cijenu.
Svoje nemarnosti.
I uvijek znam da ću početi,
a onda postati
Jači i bolji.
U tišini.

 

 

D.G

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *