Milanka Ćorović – Šta sve može ”samo” kad se žene slože

KOLUMNA: Šta sve može ”samo” kad se žene slože

PIŠE: Milanka Ćorović

”Ono što žena može iz mjesta, đavo ne može ni iz zaleta”, čujem kako srednjovječni čovjek prenosi tu životnu filozofiju daleko mlađem prijatelju dok se mimoilazimo na Gorici.

U prolazu se blago nasmijem, da li više zbog same konstatacije ili ozbiljnosti koju je narator imao tokom njenog izgovora, sa sve namrštenim izrazom lica koji dodatno ”pojačava” duboku uvjerenost te oštre misli, ni sada nijesam sasvim sigurna.

I zaista, koliko su samo žene ozbiljno istrajne i uporne u namjeri da postignu željeni cilj – onaj produktivni, a i onaj samodestruktivni, da ne kažem sujetni, imala sam priliku da osjetim na svojoj koži.

Gnušam se izjave da je žena ženi vuk, ali nažalost, to što se meni ne sviđa ne eliminiše činjenicu da će toga uvijek biti. Ponekad stičem utisak da nijedan muškarac nikada neće pogledati ženu kao što je žena u stanju da pogleda drugu ženu i da je pogledom ”šamara” i prećutno uputi ”crkla, kakva si”.

Foto: Shutterstock

I to naelektrisanje može da se osjeti samo između njih, ove energetski radioaktivne i one koja je predmet tog radioaktivnog zračenja, dok okolina tu situaciju doživljava ”viđ’ kako prijatno ćaskaju”.

Znate one što sa prezirnim pogledima strijeljaju mademoiselle prijatnog izgleda, a o kojoj Bajaga pjeva ”ti i tvoja kosa mirisna k'o sveža reka planinska…”, elokventnu i uspješnu u profesiji kojom se bavi.

E, puče pogibija od onih kojima su takve fokus ličnih neuspjeha. Još ako, sticajem okolnosti, za nadređenu ima neku koja ne vadi cigaretu iz usta, pauzira tako što se zavali na prljavim stepenicima na ulazu firme, dok onaj cigar trese sa svoje desne strane, tik uz tijelo, a vokabularom joj dominiraju isključivo samoglasnici iliti vokali: a, e, i, o, u, naravno da između njih nikada neće doći do zajedničkoj jezika i produktivnog rada – MISSION IMPOSSIBLE.

Ništa jače od ženske ljubomore i ništa teže za postignuti od skladnih odnosa između njih takvih. Nikad nijesam mogla da shvatim žene koje imaju potrebu da komentarišu druge žene na način na koji se ne bi posramio najveći primitivac ili one koje svjesno pakoste koleginici, školskoj drugarici ili nekoj koju poznaju iz viđenja tek.

Obično takve, kada im mademoiselle priđe, pruži ruku i glasno ih pozdravi sa ”dobar dan”, one redom, obavezno spuštene glave, uzvrate jedva izgovoreno ”zdravo”, a ponekad pozdrav proprati onaj hepi uvježbavani kez.

To je slično onome kao kada đaci, koje učiteljica po kazni pošalje u ćošak, ne smiju da podignu glavu da po njihovoj faci ne bi pročitala šta su joj sve uradili iza leđa.

 

Iskreno me zanima, osjećaju li STID ovi Nušićevi likovi ili su ga odbacili kao nešto bespotrebno i nepoželjno jer u njihovim dušama može samo da skuplja prašinu. Smatraju li da ga treba odložiti pored nekog duševnog kontejnera kako ne bi zauzimao prostor na kojem mogu da prostru neku drugu jalovu karakternu osobinu?

Ženska sujeta je, dragi moji, poput onog daleko čuvenog štapa za bacanje BOOMerang. Različitih je oblika i veličine, zavisno o geografskom ili plemenskom porijeklu kojem pripada, te o namjeni.

Wikipedija kaže da im porijeklo nije sasvim jasno – nešto slično, gle čuda, ženskoj sujeti. Internetska enciklopedija ističe da je najpoznatiji bumerang koji, ako je ispravno bačen, ostvaruje zaobljenu putanju pa se vraća na mjesto sa kojeg je i lansiran.

U našem jeziku označava vraćanje, uzvraćanje. Dakle, zaključak: Ne bacaj ono što ne želiš da ti se vrati, da te ne bi puklo svom snagom i onom brzinom kojom si ”štap” bacio u željenom pravcu.

Žene, žene… pohvalimo jedna drugu, osjećaj je fantastičan! Ne treba tražiti falinku tamo đe je nema, pogotovo kod one žene koja isključivo svojom dobrom voljom pomogne, učini uslugu, pruži ruku… Jedno pristojno hvala je sasvim dovoljno.

A opet, sa druge strane, bezbroj je primjera rezultata sinergije žena, one koje su svjesne sebe, svojih kvaliteta, koje se usavršavaju i žele da to dobro umnože tako što će se udružiti sa isto tako vrijednim ženama.

Koliko sam intrervjua uradila sa preduzetnicama, sportistkinjama, naučnicama, spisateljicama, slikarkama koje su me oduševile svojom jednostavnošću, smirenošću i prisebnošću u ne tako lakim situacijama.

One znaju da je uspjeh recipročan. Moje prijateljice, kako se samo raduju svemu dobrom što postignem. Zaiskre nam oči od sreće, sa ponosom drugima govorimo o svakom koraku naprijed one druge, bodrimo se, a u padu imperativno kažemo jedna drugoj ”Ustaj”! Hvala im što postoje, beskrajno!

I takvih je puno samo nijesu agresivno bučne kao ove druge. One su svjesne da se sve može, kad se žene slože!

Nije na odmet podsjetiti na staru indijansku priču. Jednom davno stari Cherokee svojem unuku ispričao je poučnu priču: “Unutar svakog čovjeka vodi se bitka, poput borbe između dva vuka… Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos… Drugi vuk predstavlja dobro – radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, vjeru…

 

Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga zapita: Koji vuk na kraju pobijedi? Stari Cherokee mu na to odgovori: POBJEĐUJE ONAJ KOJEG HRANIŠ!”. Zato drage žene ne budimo jedna drugoj ovaj prvi VUK već DRUG!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *