Dejan Atanacković – Besmisleno je baviti se umjetnošću, a ne suprotstaviti se gluposti

NIKŠIĆKI KNJIŽEVNI SUSRETI

Gost 21. Nikšićkih književnih susreta bio je dobitnik Ninove nagrade za ovu godinu, Dejan Atanacković

Dejan Atanacković je u svijet književnosti, iz svijeta umjetnosti, ušao prošle godine debitantskim romanom “Luzitanija” i odmah dobio Ninovu nagradu. Romanom, kako je kazao Vanja Kovačević, koji je vodio razgovor sa Atanackovićem u okviru 21. Nikšićkih književnih susreta, autor poručuje “da prava suprotnost razumu nije ludilo nego glupost, a da je ludilo jedini mogući i smisleni odgovor na sumanutost svijeta”.

Pitajući autora da li je možda iluzorno i idealistički, obzirom u vremenu u kojem živimo, napisati knjigu koja pokušava da se suprostavi gluposti, Atanacković je kazao da je upravo uloga umjetnosti da se suprostavi “okoštalim istinama, poluistinama, uvjerenjima, ubjeđenjima, mitologizovanju istorije i stvarima koje se ne smiju a moraju dovoditi u pitanje”.

“Tako da je negdje besmisleno ne suprotstaviti se gluposti upravo kada se neko bavi umjetnošću. A kada se neko bavi umjetnošću onda se opet ne može time baviti a da ne ulazi u nekakav sukob sa strukturama koje čini bilo kakva vlast. Vlast sama po sebi je gotovo uvijek jedan dubok uzrok i posledica onoga što zovemo glupošću, tako da se taj sinonim vlast – glupost uvijek može analizirati i tražiti.

Vlast se zasniva za jednoj ispraznoj i lažnoj retorici, jer je to prosto način na kojim se ovladava, kojim se ljudi ubjeđuju u ono što vlast mora da ponudi, i tome se upravo umjetnost u svojoj prirodi suprotstavlja”.

Roman je, kako je kazao Kovačević, nastao na “preplitanju fantastične književnosti i dokumentarne kulture”, a Atanacković je priznao da je njegovo pisanje došlo “iz jedne potpune nepripremljenosti”, a da je njegova struktura proizašla iz prethodno sticanih iskustava iz sfere književnosti i umjetnosti. Kako je istakao, nije mu bilo zanimljivo da se bavi samo pojmom ludila, stanjem koje se smatra “pomračenjem, ali i kaznom za ‘otvaranje’ očiju”, već i pitanjem drugosti koje se na razne načine manifestuje u našem vremenu i za koje društvo nema adekvatan okvir gdje bi ono bilo smješteno.

Da li ludilo, pitao je Kovačević, može biti ne samo utočište, nego i ishodište?

“Kada se vratim na onaj odnos gluposti i vlasti i stavim u jednu liniju pitanje šta je građanin u svemu tome i koliko građanin u jednom totalitarnom društvu sam formuliše svoja prava, dolazimo do toga koliko sam građanin postoje subverzivan i negdje blizu kategorije ‘ludaka’ koji se u očima vlasti javlja kao kao nešto sasvim neprihvatljivo, nešto što treba suzbiti. Dolazim iz zemlje u kojoj se građani uglavnom smatraju ‘ludacima’ koje treba na pravi način zabaviti, zbuniti, ćime će izgubiti potpuni smisao za realnost, tako da je ludilo negdje i ishodište u trenutku kada narasta jedan građanski otpor i mi kao građani koji smo svjesni neophonosti tog otpora moramo u nekom trenutku da shvatimo da smo dovoljno ‘ludi’ da bismo se sa tom glupošću koja je potpuno stabilna u toj svojoj čvrstini, jer glupost je jako skupa, podrazumijeva velike investicije i u nju se jako puno ulaže, moramo suočiti, suprotstaviti”.

Strah od ludila, smatra junak Atanackovićevog romana, je daleko jači nego što je strah od smrti, jer “strah od ludila podrazumijeva neproduktivnost, nemogućnost da se odgovori na zahtjev društva”. Možda izgleda čudno ali “prošlost je ta, koja je na ovom podneblju, nepredvidiva, dok se budućnost, u većoj ili manjoj mjeri,može predskazati”.

“Luzitanija, kako sam pisac kaže, je priča o dubokim tajnama, potonulim brodovima, čudnim ljudima i još čudnijim sudbinama. Ali prije svega i iznad svega priča o najbeskrajnijem od svih svjetova, o nama samima”, poručio je Kovačević.

Medijator prve večeri Nišićkih književnih susreta bio je Mihailo Perošević koji je čitao odlomke iz Atanackovićeve druge knjige “Čovek bez jezika i druge priče”, dok je učenica Srednje muzičke škole “Dara Čokorilo”, Sara Stamatović, bila zadužena za klavirsku pratnju.

Organizator susreta, trodnevne manifestacije, je Narodna biblioteka „Njegoš“, pod pokroviteljstvom Opštine i Ministarstva kulture, a u okviru “Nikšićke kulturne scene 2018”.

 

www.vijesti.me/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *