Jaco Pastorius – Biografija

John Francis Anthony Pastorius III rođen je 01. 12. 1951. u Norristownu Pensilvanija.

Bio je prvo od troje djece Jacka Pastoriusa (pjevača i bubnjara) i Stephanie Katherine Haapala Pastorius. Imao je finske, njemačke, švedske i irske korijene. Ubrzo nakon rođenja obitelj se preselila u Oakland park, Florida.

Glazbom se počeo baviti prateći očeve stope kao bubnjar, sve dok u trinaestoj godini nije povrijedio ručni zglob igrajući američki nogomet. U to vrijeme svirao je sa lokalnim bandom Las Olas Brass. Kada je basist istoimenog banda David Neubauer odlučio napustiti band, Pastorius je kupio bass gitaru u lokalnoj zalagaonici za 15 dolara i počeo učiti svirati.

Krajem ’60-tih počinje se zanimati za jazz i uspijeva sakupiti dovoljno novca za kupovinu kontrabasa. Sviđao mu se duboki, topli zvuk tog instrumenta. Međutim, imao je poteškoća sa održavanjem što je pripisivao visokoj vlazi u kući u kojoj je živio. Jednog dana primjetio je da je njegov skupi kontrabas “napukao”, nakon čega ga je zamijenio za Fender Jazz bass iz 1960-te.

Pravi proboj na scenu Pastorius doživio je nastupivši sa Wayne Cochran and C. C. Riders, a 1974-te počinje svirati sa svojim prijateljem i budućim slavnim jazz gitaristom Pat Methenyem. Zajedno su sa bubnjarem Bob Mosesom 1976 snimili album pod nazivom Bright Size Life.

1975- te upoznaje se sa Bobby Colombyem bubnjarem Blood, Sweat & Tears-a kojemu je Columbia Records dala zeleno svijetlo u pronalaženju novih izvođača za njhova jazz izdanja. Pastoriusov prvi album pod nazivom Jaco Pastorius (1976) producirao je upravo Bobby Colomby.

Bio je to album koji je revolucionarizirao sviranje bass gitare i koji je popularizirao taj instrument navodeći tisuće mladih glazbenika da baš električni bass bude njihov prvi izbor. Na albumu su se okupili neki od najznačanijih jazz glazbenika tog vremena uključujući: Herbie Hancocka, Wayne Shortera, David Sanborna, Lenny Whitea, Don Aliasa i Michael Breckera.

U isto vrijeme kada se spremao za svoj debitantski album imao je priliku slušati uživo nastup jazz banda Weather Report. Poslje koncerta prišao je frontmanu Josefu Zawinulu i govorio kako je svirka bila u redu ali da je on očekivao više, predstavljajući se kao najbolji basista na svijetu. Nezainteresirani Zawinul prvo mu je rekao da odjebe! Kako je Pastorius bio uporan, austrijanac je počeo cijeniti njegovo samopouzdanje podsjećajući ga na samog sebe kada je kao mladac počinjao svirati sa Cannonbalom Adderlyem. Zatražio je od Jacoa demo traku koju je sutradan i dobio. Poslušavši traku prepoznao je veliki potencijal. Pastoriusova tehnika sviranja dojmila ga je.

Jaco se pridružuje Weather Report-u vrlo brzo nakon što je basista Alphonso Johnson napustio band, bilo je to za vrijeme snimanja albuma pod nazivom Black Market (1976). Svojim jedinstvenim načinom sviranja doprinosi prepoznatljivosti banda i postaje njegov vitalni dio. Od tada pa sve do 1981. kada prestaje biti član Weather Reporta ostavlja neizbrisiv trag na jazz glazbu. Ne samo da se ističe na jednom od najpopularnijih jazz albuma svih vremena Heavy Weather (1977), nego i sudjeluje kao kompozitor, ko-producent sa Zawinulom, čak i svira bubnjeve na jednoj od svojih pjesama (Tenn Town).

U isto vrijeme kada nastupa sa Zawinulom i Shorterom u Reportima gostuje na mnogim projektima drugih glazbenika kao što su Ian Hunter, David Sanborn, Al di Meola, Flora Purim, Airto Moreira, Joni Mitchell…

Od svih suradnja ističe se ona sa Joni Mitchell. Gostuje na njena četiri albuma, i to redom: Hejira (1976), Don Juan’s Reckless Daughter ( 1977), Mingus (1979), Shadows and Light (1980).

1981. objavljuje drugi solo i možda svoj najznačajniji album, Word of Mouth. Na projektu opet gostuje niz sjajnih glazbenika kao što su: Herbie Hancock, Peter Erskine, Wayne Shorter, Toots Thielemans i Hubert Laws. Tu se ističu njegove sposobnosti kao kompozitora, izvođača, kao veoma vještog producenta sposobnog da se nosi sa tehničkim zahtjevima snimajući na različitim lokacijama, čak odlazeći u Belgiju gdje je posebno snimao dijelove koje svira Toots Thielemans. Međutim, snimanje takvog albuma bilo je prezahtjevno i stoga preskupo. Kada je objavljen bio je prenapredan za jazz publiku tog vremena koja se odmakla od jazz-rock zvuka sa dugim solo dionicama koji katakterizira kraj sedamdesetih i primakla se opuštenom i komercijalnom stilu.

Warner Bros. i Pastorius potpisali su veoma povoljan ugovor sa obzirom da je bio velika zvijezda krajem sedamdesetih, ali sad im je u rukama bio njegov drugi album koji se vrlo teško prodavao. Iduće godine ugovor je raskinut i Jaco nakon toga dugo vremena nije imao ugovor ni sa jednom izdavačkom kućom.

Na njegov 31. rođendan 01.12.1981. održao je koncert u klubu u Fort Lauderdale-u, na koji je doveo većinu glazbenika iz Word of Mouth projekta, i još nekoliko značajnih imena uključujući Don Aliasa i Michael Brackera. Događaj je snimio njegov prijatelj i inženjer Peter Yianilos, čija je namjera bila da to bude rođendanski poklon za Pastoriusa. Koncert je objavljen tek 1995.

Za Jaca je bilo karakteristično da je kombinirao Afro-Kubanske ritmove sa R’n’B glazbom kako bi dobio funk linije u šestnaestinkama sinkopirane sa tzv. ghost notes . Palcem desne ruke koji je držao na pick-up bliže mostu prigušivao bi E žicu dok bi svirao više tonove. Poznat je i po tome da popularizirao sviranje tzv. Fretless (bez pragova) bassa sa kojim je mogao postići zvuk sličan nekom puhačkom instrumentu. Jedna od Pastoriusovih glavnih inovacija je korištenje harmonika ( harmonics ), ovom tehnikom konstruirao je melodije i akorde. Kako bi ovo najbolje razumjeli poslušajte Portrait of Tracy gdje se to najbolje čuje.

Fender Jazz bass iz 1962. (nazvan još i Bass sudbine – Bass of Doom) bio je instrument sa kojim ga se najčešće povezuje. To je bio četiri-žičani bass sa pragovima kojemu su kasnije pragovi izvađeni, te je tako postao fretless bass. Pastorius je tvrdio da je pragove sam izvadio, ali kasnije je priznao da je instrument već kupio bez pragova. Uvijek je koristio Rotosound Swing 66 žice, i uvijek je koristio Acoustic 360 ili 361 pojačala u kombinaciji sa Variamp EQ kako bi dobio snažne i čiste srednje tonove.

Pastoriusu je dijagnoziran bipolarni poremećaj, nekada poznat i kao manična depresija. To stanje u ranijim fazama vjerojatno je doprinjelo njegovom uspjehu kao glazbeniku. „Hipomanija“, ciklične velike promjene raspoloženja koja razlikuju bipolarni poremećaj od unipolarne depresije često se povezuje sa povećanom kreativnošću. Prijatelji i obitelj, sjećajući se događaja iz njegovog života povezivali su ta raspoloženja sa njegovom potrebom da stvara glazbu, čak su ih smatrali esencijalnim na njegovom putu za velikim uspjehom.

Na početku karijere Jaco je izbjegavao alkohol i drogu, ali u vrijeme kada postaje članom Wheather Reporta počinje rekreativno koristiti i jedno i drugo. To je vremenom dovelo do problematičnog ponašanja i počeli su se jasno nazirati mentalni problemi. Tijekom turneje Word of Mouth u Japanu 1982. zvanično mu je dijagnoziran bipolarni poremećaj. Po preporuci Dr. Freda Erskina, oca bubnjara Petera Erskina hospitaliziran je i prepisana mu je terapija Litija kako bi stabiliziralo ponašanje. Do 1986. zdravstveno stanje mu se pogoršava, izbačen iz stana u New Yorku i živi kao beskućnik. U Srpnju iste godine uz pomoć bivše supruge Ingrid i brata Gregoria primljen je u Bellevue bolnicu u New Yorku gdje mu se mijenja terapija, ali ni to ne pomaže. Odlazi nazad u Fort Lauderdale i s’vremena na vrijeme živi na ulicama, ponekad i po nekoliko tjedana.

11. Rujna 1987. godine nakon što je izbačen sa koncerta Carlosa Santane, luta po ulicama i nailazi na Midnight Bottle club. Sa obzirom na njegovo stanje nije mu dozvoljen ulaz u klub, na što on uporno počinje udarati nogom u staklena vrata. Tu dolazi do fizičkog obračuna sa „izbacivačem“ iz kluba Lucom Havanom. Pastorius je hospitaliziran sa višestrukim frakturama lica i povredama desnog oka i lijeve ruke. Pao je u komu.

Početne prognoze brzog oporavka brzo su nestale. Veliki izljev krvi u mozak nakon nekoliko dana dovelo je do stanja vegetacije i više nije bilo šanse za oporavak.

Umro je 21. Rujna 1987 u 36-toj godini.

Havan je optužen za ubojstvo drugog stupnja ali je nagodbom kasnije priznao ubojstvo bez predumišljaja. Kako ranije nije bio osuđivan, a bilo mu je priznato vrijeme koje je proveo u zatvoru za vrijeme suđenja, osuđen je na 22 mjeseca zatvora i pet godina uvjetno. Nakon četiri mjeseca, pušten je zbog dobrog ponašanja.

Jaca Pastoriusa smatra se najznačajnijim i najprogresivnijim električnim bassistom u povijesti glazbe. Stavlja ga se rame uz rame sa glazbenicima koji su promjenili tijek moderne glazbe a samim tim i glazbu kakvu slušamo danas.

1988. godine izabran je od strane čitatelja u Kuću Slavnih najznačajnijeg jazz časopisa u svijetu, Down Beat, kao jedini električni basist.

 

1057543_10151825059244845_905701991_n

 

 

izvor: Wikipedija

sa engleskog preveo: Celavju

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *