Marko Njegić – ROBIN HOOD Superjunak srednjeg vijeka iz Dubrovnika

FILM: Robin Hood; akcijska avantura; SAD, 2018.; REŽIJA: Otto Bathurst; ULOGE: Taron Egerton, Jamie Foxx; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** 1/2
Lukom Robin Hood barata poput prapraprapraprapradjeda Marvelova ‘osvetnika’ Hawkeyea, a njegov lik je pretvoren u proto-Batmana. Danju je on Robin od Loxleyja, plemićki Bruce Wayne, noću, pak, navlači masku na lice i stavlja kapuljaču na glavu kako bi sakrio identetet Hooda, poput Batmana i svakog drugog superheroja. Film ‘robinhoodovski’ krade od bogatijih blockbustera, ali nije nezanimljiv za iščitavanje u modernom pristupu. Šerif posjeduje ‘trumpovsku’ ksenofobičnu, rasnu retoriku i strahuje da bi se barbari iz Arabije mogli uvući u Nottingham i razmnožiti. Protiv tog i takvog šerifa, rasista, desničara i nacionalista, Robin Hood ustaje uz pomoć crnog muslimanskog imigranta (!) i poziva na revoluciju.

Razbježala se (mahom mlađa) publika na prva slova stripovske odjavne špice “Robina Hooda” iz jednog splitskog multipleksa prvog dana kinodistribucije filma. Nikoga od gledatelja nije zanimalo ostati do kraja i vidjeti potpisanu hrvatsku ekipu na velikom ekranu. A ekipa je bila pozamašna: “Croatian Unit” se rasprostirao nadugo i naširoko, vojska domaćih ljudi je radila na filmu, ugledali smo zahvalu Dubrovniku i Grožnjanu, gdje se “Robin Hood” snimao, kao i HAVC-u čije su mjere poticaja dovele 100 milijuna dolara tešku produkciju i u Hrvatsku.

Vjerojatno bi kinoposjetitelji odgledali odjavnu špicu da su čuli kako ih iza nje čeka neka scena ekstra u stilu Marvelovih blockbustera od kojih novi “Robin Hood” (pre)uzima dosta toga. “Robin Hood” redatelja Otta Bathursta (serija “Peaky Blinders”) i producenta Leonarda DiCaprija, nakcran zvijezdama ili zvjezdicama recentnih kinohitova, Taronom Egertonom (“Kingsman 1&2”) i Jamiejem Dornanom (“Pedeset nijansi sive/mračniji/slobodniji”), namijenjen je mlađoj multipleks-publici koja se u kino dolazi prije svega zabaviti, pa tek onda možda nešto i naučiti.

Stoga narator, velečasni Tuck (Tim Minchin), na početku s razlogom kaže “mogao bi vam dosađivati poviješću, ali ne biste slušali”. Narator zatim publici sugerira “zaboravite povijest, sve što mislite da znate”, pripremajući modernu reinvenciju legende o Robinu Hoodu, junaku koji je krao od bogatih i davao siromašnima, još jednu nakon spektakla Ridleyja Scotta s Russellom Croweom iz 2010. godine. Scottov film, pušten u kina kao blockbusterski odgovor na financijsku krizu 2008., bio je više “Gladijator” ili “Kraljevsko nebesko” nego “Robin Hood”, no barem čvršće ukopan u povijest koju Bathurstov gotovo zaboravlja.

Neki likovi odjeveni su u kožne jakne skrojene izvan datog vremena, bliže sadašnjosti, poput Robina Hooda (Egerton) i šerifa od Notthinghama (Ben Mendelsohn), a lady Marian (lijepa Eve Hewson, kći Bona Voxa) nosi sjenilo za oči. Unutarnjoj logici filma su se polupali lončici, ali ovaj “Robin Hood” ionako nema poštovanja prema logici, no zato ima sjekiru, pardon luk i strijelu, da parafraziramo urnebesno dodavanje Schwarzeneggera i Dannyja DeVita iz “Blizanaca”.

Lukom Robin Hood barata poput prapraprapraprapradjeda Marvelova “osvetnika” Hawkeyea, a njegov lik je pretvoren u proto-Batmana. Novi Robin Hood je superjunak srednjeg vijeka iz Dubrovnika koji je više nego dobro odglumio Notthingham i dobio odličnu reklamu ugostivši nekoliko atraktivnih akcijskih “slow motion” scena, stršećih u većinski konfekcijskoj, generičkoj cjelini, a film je njegove zidine stavio i na jedan od plakata. Dakle, danju je junak Robin od Loxleyja, plemićki Bruce Wayne, noću, pak, navlači masku na lice i stavlja kapuljaču na glavu kako bi sakrio identetet Hooda, poput Batmana i svakog drugog superheroja.

Nije, znači, “Robin Hood” posebno originalan, naprotiv naveliko se okoristio dramaturgijom “Vitezom tame” na način da jedan negativac prolazi transformaciju od 12-stoljetnog Harveyja Denta do Two Facea za nastavak do kojeg neće doći, a i “Zorro: Maskirani osvetnik” je Bathurstu uzor u podzapletu Robinova sprijateljavanja s negativcem i treniranja s mentorom (oskarovac Jamie Foxx, gotovo sveden na komičnog lika s humornim opaskama tipa “spor si kao Isusov drugi dolazak”).

Pa ipak, ostavimo li po strani da “robinhoodovski” krade od bogatijih blockbustera i na mahove izgleda poput ekranizacije videoigrice “Princ Perzije”, film ne zavrijeđuje titulu jednog od najgorih ove godine (kovanica mnogih kritičara), ako ništa zato što nije nezanimljiv za iščitavanje u tom modernom pristupu anakronističkom mitu o “princu lopova” koji sada koristi ruke kao tobolac i ispaljuje multiple strijele kao metke. Ovo s “mecima” nije pretjerano. U prvoj akcijskoj sceni Robin i britanski križari naći će se pod paljbom arapskog samostrijela, silovitom kao da ih rešeta “gattling”.

Slični – samo neakcijski – zahvati nas i dovode do zanimljivosti. Križari su odjeveni u odore veoma bliske suvremenim (američkim/britanskim) vojnicima u pustinjskim sukobima pa Križarski rat dođe kao neka preteča imperijalističkog bliskoistočnog “rata protiv terora”. U rat ih je poslao anti-islamski nastrojeni šerif od Nottinghama, svojevrsni Bush i Trump srednjeg vijeka koji s kardinalom (još jedan oskarovac, F. Murray Abraham) potajice financira kršćane i Muslimane kako bi im ratni stroj u drugoj zemlji prozvodio novac.

Šerif posjeduje “trumpovsku” ksenofobičnu, rasnu retoriku i strahuje da bi se barbari iz Arabije mogli uvući u Nottingham i razmnožiti. Protiv tog i takvog šerifa, rasista, desničara i nacionalista, Robin Hood ustaje uz pomoć crnog muslimanskog imigranta (!) i poziva na revoluciju. Što li je Trump rekao na sve to, ne znamo, ali znamo da je Medelsohn (“Životinjsko carstvo”) dobar u ulozi negativca, makar australski glumac postajao lagano žrtva blockbusterskog “typecastinga” (“Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda”, “Ready Player One”).

Njegovom liku ne ponestaje oštrih verbalnih strijela u tobolcu (govorancije o crkvi), a u jednom trenutku čak pokušava konkurirati biseru šerifa od Nottinghama u sjajnoj, (auto)ironičnoj interpretaciji pokojna Alana Rickmana iz “Robina Hooda: Princa Lopova”. Rickman je prijetio Robinu “izrezat ću ti srce žlicom”. Mendelsohn prijeti “skuhat ću te u tvojoj pišalini”.

Kevin komercijalno neprinosnoven kao Robin

Od modernih “Robin Hoodova” najveći uspjeh na kinoblagajnama postigao je “Robin Hood: Prince Of Thieves” s Kevinom Costnerom u titularnoj ulozi. Bio je to najveći hit 1991. iza “Terminatora 2” sa zaradoom od 165 milijuna u Americi i 225 u ostatku svijeta, tj. 390 u totalu. Drugi je “Robin Hood” s Croweom – njegov utržak iznosi 105 milijuna u SAD-u i 216 u svijetu, dakle ukupno 321. Novi “Robin Hood” neće ni izbliza dosegnuti brojke prethodnika i zasad prolazi prilično slabo – u američkim kinima je digao 21 milijun, a na internacionalnom tržištu dodatnih 26 za total od niti 50. To je debelo manje od utrška klasika “Avanture Robina Hooda” (1938.) s legendarnim Errolom Flynnom; uz uračunatu inflaciju njegova američka kinozarada bi danas zapadala oko 130-ak milijuna dolara. Manje je i od Mel Brooksove parodije “Robin Hood: Muškarci u tajicama” (1993.). Brooksova zezancija je samo u SAD-u zaradila 35 milijuna dolara, otvoreno se sprdajući s Costnerovim američkim naglaskom u ulozi britanskog junaka. Tumač naslovnog lika Cary Elwes je rekao da “govori tečnim britanskim akcentom za razliku od nekih drugih Robin Hoodova”.

https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/cinemark/clanak/id/578048/robin-hood-superjunak-srednjeg-vijeka-iz-dubrovnika

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *