Ralph Fiennes – ”Potrebni su nam filmovi koji nas podsjećaju na grozote za koje smo sposobni i na latentnog Oscara Schindlera u svima nama”

Ekskluzivno za ‘Slobodnu’ Ralph Fiennes, dobitnik specijalnog EU Oscara: Potrebni su nam filmovi koji nas podsjećaju na grozote za koje smo sposobni i na latentnog Oscara Schindlera u svima nama

Radi se verziji priče s kojom se lako poistovjetiti. Priča je istinita i bila je jako dirljiva u ono vrijeme. Sjećam se da je onda izazvala val emocija i na neki način i priznanje grozota… mislim da mladima pruža uvid. Steven Spielberg je vrhunski pripovjedač i redatelj, cijeli njegov jedinstveni dar jest uvući ljude u priču. Kombinacija Stevenove vrhunske pripovjedačke sposobnosti i ove uznemirujuće, ali, rekao bih, prije svega afirmativne priče, imala je snažan dojam. Imala je duboko humanu poruku i mislim da su ljudi reagirali na to. Mislim da smo čak postali dio nastavnog programa u nekim školama. To je jako veliko postignuće. Nisam čitao reakcije na reizdanje ‘Schindlerove liste’, ali mislim da su nam potrebni filmovi koji nas podsjećaju na grozote za koje smo sposobni i na latentnog Oscara Schindlera u svima nama.

Lista dobitnika specijalne nagrade Europske filmske akademije za europski doprinos svjetskoj kinematografiji prilično je impresivna, od Julie Delpy, pa unatrag do Piercea Brosnana, Christopha Waltza, Stevea McQueena, Pedra Almodovara, Helen Mirren… No, ovogodišnji laureat Ralph Fiennes je, doista, jedini od njih kojeg znaju svi, i stari i mladi.

Stariji gledatelji ga respektiraju po fenomenalnim ulogama u filmovima “Schidlerova lista”, “Engleski pacijent”, “Čudni dani”, “Brižni vrtlar”, “Hotel Grand Budapest”, “Kraj ljubavne priče”, “Kriminalci na godišnjem”, “Narednik James”…, a mladi kao negativca lorda Voldemorta u “Harryju Potteru” i novog M-a u recentnim “Bondovima” s Danielom Craigom. U Sevilli smo doznali kako je Fiennes pristao na ulogu Voldemorta.

– Najprije sam rekao da to nije za mene, ali onda mi je sestra rekla “Molim?! Smjesta pristani!”, pa sam se predomislio – otkrio je uz smijeh Fiennes, kao i to da ubrzo, upravo u Sevilli, snima prednastavak “Kingsmana” Matthewa Vaughna (“priča o tome kako su nastali”) nakon čega će opet postati M u 25. “Bondu”.

Slijedom toga, željeli smo doznati nešto o “Bondu” i hoćemo li Fiennesa možda opet vidjeti kao Voldemorta, recimo u daljnjim nastavcima “Fantastičnih zvijeri”, serijala koji funkcionira kao prednastavak “Harryja Pottera”.
– “Bond” je sad u fazi pretprodukcije, snimanje počinje na proljeće iduće godine. Još nisam dobio scenarij. Zatražio sam scenarij i raspored, ali nije još gotov. To je sve što znam. Nitko mi se nije javio konkretnije. U vezi s Voldemortom, svakako bih saslušao ponudu. Volim glumiti Voldemorta – priznao nam je Fiennes.

Podsjetili smo Fiennesa na film za koji je osvojio prvu od dvije nominacije za Oscara (“Engleski pacijent”), a koji je nedavno pušten u kina u povodu 25. godišnjice od premijere. Na novom plakatu tog filma, “Schindlerove liste”, znakovit je citat (“priča o hrabrosti koja je svijetu potrebnija više nego ikad”).

– Radi se verziji priče s kojom se lako poistovjetiti. Priča je istinita i bila je jako dirljiva u ono vrijeme. Sjećam se da je onda izazvala val emocija i na neki način i priznanje grozota… mislim da mladima pruža uvid. Steven Spielberg je vrhunski pripovjedač i redatelj, cijeli njegov jedinstveni dar jest uvući ljude u priču. Kombinacija Stevenove vrhunske pripovjedačke sposobnosti i ove uznemirujuće, ali, rekao bih, prije svega afirmativne priče, imala je snažan dojam. Imala je duboko humanu poruku i mislim da su ljudi reagirali na to. Mislim da smo čak postali dio nastavnog programa u nekim školama. To je jako veliko postignuće. Nisam čitao reakcije na reizdanje “Schindlerove liste”, ali mislim da su nam potrebni filmovi koji nas podsjećaju na grozote za koje smo sposobni i na latentnog Oscara Schindlera u svima nama – rekao nam je Fiennes.

Reizdanje “Schindlerove liste” stiže kao naručeno u današnje vrijeme jačanja neonacizma, antisemitizma i nacionalizama.

– Neonacisti? Danas vlada reducirani diskurs o tome tko smo kao nacija i zajednica nacija i činjenica da se povlačimo u mentalitet plemena. Mislim da je to zabrinjavajuće. Moramo pričati te priče jer najgore što se može dogoditi jest da zemlje izbjegavaju svoju problematičnu prošlost. Uznemiruje me kad čujem da u Rusiji zapravo ne žele govoriti o povijesti gulaga. Trenutačni režim to polako želi gurnuti ispod tepiha. Smatram da je to uznemirujuće i da svaka zemlja, uključujući i moju, treba sagledati prošlost. Imao sam dojam da se odmičemo od tih grozota 21. stoljeća.

Dan 11. rujan je svakako poremetio ravnotežu saveza moje zemlje s Amerikom, a tu je i stravična invazija na Irak, za koju mislim da je bila užasna pogreška. Ima puno velikih, pogrešnih odluka vodećih zemalja. Oduvijek sam mislio da postoji, kako ja to shvaćam, Europa koja je transparentna i u kojoj vlada liberalna demokracija, otvorenost, prihvaćanje. Uvijek sam mislio da to vodi nečem boljem. A sada se čini da nije sasvim stabilno i da se koleba, a to je zabrinjavajuće. No, možda nas to natjera na debatu i na isticanje vrijednosti koje zastupamo – kazuje nam Fiennes.
Kad smo kod “Schindlerove liste”, ako se vašeg kritičara pita, to je bila jedna od najvećih Oscar nepravdi ikad, to što Fiennes nije dobio zlatni kipić za fascinantan portet nacista Amona Goetha. Pitali smo ga za njegov stav o tome.
– U tom trenutku je bilo takvo zadovoljstvo biti dio filma koji dobiva tako veliko priznanje. Razočaranje koje sam osjećao te večeri je bez daljnjega nadmašeno zadovoljstvom što sam dio nečeg tako posebnog. Iskreno, ne razmišljam više o tome – odgovorio nam je Fiennes.
Dotaknuli smo se jednog od Fiennesovih najboljih filmova, futurističkog trilera “Strange Days” (1995.) Kathryn Bigelow. Radnja je smještena u prilično apokaliptičnu 1999. godinu. Danas, 20 godina kasnije, čini se da smo u sličnom smislu na rubu apokalipse.
– Mislim da ima pukotina, ali svakako najviše zabrinjavaju klimatske promjene. Gubimo se u pojedinačnoj politici, ali prava prijetnja leži tu. Mislim da je to najozbiljnije – kazao nam je Fiennes, koji voli govoriti o politici, iako nije razmišljao o tome da uđe u politiku.
– Bio bih grozan političar (smijeh). Imam pretanku kožu – veli i dotiče se Brexita, koji bi bio dobra tema za (njegove) buduće filmove.
– Ono što se trenutačno događa u parlamentu je vrlo zabrinjavajuće. Vlada velika podjela i mislim je većina ljudi u Engleskoj zabrinuta. Ja bez dvojbe tvrdim da trebamo ostati dio Europe. Mislim da Europa nije neki sveti gral koji nema probleme. Tu isto ima podjela i ima disfunkcionalne članove kao i svaka obitelj, no smatram da trebamo biti dio te zajednice. Europa je relativno mlada u povijesnim razmjerima, tako da mora rasti i mijenjati se, ali mislim da će Engleska izgubiti ako ne bude za stolom – veli Fiennes i iznosi mišljenje o premijerki Theresi May.
– Svi se dive njezinoj izdržljivosti, ali čini se da nemamo vodstvo koje želi ujediniti zemlju. Frustrira me kad kaže “ljudi su glasali da iziđemo”. Zapravo, 52 posto ljudi! Ljuti me što ne ističe da je 52 posto glasalo za izlazak, 48 za ostanak. To treba istaknuti! Engleska je podijeljena i njezina retorika želi prikazati da je ona faktor ujedinjenja, dok je prava istina da je pod utjecajem ljudi koji žele Brexit. Oni nisu budućnost. Nadam se da konzervativci neće opet doći na vlast – govori Fiennes i drži da bi građani Britanije glasali za ostanak da dođe do drugog referenduma, jer sada bi glasalo dosta mladih.
– Mislim da bi glasali za ostanak, ali opet bi bila mala razlika. I dalje mislim da je osnova podjele tu. Taknuli ste me u živac jer nikad nisam glasao za konzervativce, oni su nam i nametnuli ovaj glupi referendum iz stranačkih i političkih razloga. To me jako ljuti jer mislim da nismo ni trebali imati referendum. Kako se uopće ne slažem s njihovom politikom, to me jako ljuti – uzrujao se Fiennes, koji u svemu tome vidi neke poveznice s Shakespeareom, čijeg je “Koriolana” adaptirao i debitirao kao redatelj.
– Mnoge njegove drame, osobito one rimske, uvijek preispituju aspekte popularnog naspram vodstva, što je vodstvo, koje su kvalitete dobrog vođe i zbog čega vođe zakažu. Njegove drame uvijek pružaju neke paralele s događanjima u društvu – tumači Fiennes.
Britanski glumac i redatelj sebe smatra europskim filmašem.

– Smatram se Englezom i Europljaninom. Jedno ne mora isključivati drugo. Možete biti Francuz i Europljanin, ili Nijemac i Europljanin. To je ono što nadahnjuje u cijeloj priči koja se zove Europa. Iako se situacija mijenja. Dolazak ovamo me naveo na razmišljanje, ali mislim da, osim politike i gospodarstva, većina ljudi drži da je bolje formirati poveznice kroz kulturu, film i umjetnost. Filmovi koji nam pokazuju druge svjetove u isto vrijeme pružaju uvid u zajedničke poveznice ljudi. To je važan most među ljudima.

Trenutačno čitam knjigu o Prvom svjetskom ratu zbog jednog drugog projekta i iako sam kao mlad čitao o tome, s vremena na vrijeme se opet vratim tome i iznova otkrijem strahovite brojke o gubitku života u prvih šest mjeseci rata. Slijedom toga i Drugi svjetski rat. Ideja da smo nadišli takve nacionalističke ideje i stavove čini se pozitivna, ali trenutačna retorika, bilo nacionalistička, bilo populistička, naginje plemenskim tendencijama i to je jako uznemirujuće. Moramo biti vrlo oprezni u vezi s tim; kako se ponašamo u poslovnom i privatnom životu. Kad je u pitanju film, imamo odgovornost. Umjetnici moraju biti progresivni. Ne smijemo biti strojevi propagande i iskra slobodne umjetnosti je vrlo važna. Mislim da je publika svjesna toga – siguran je Fiennes.

Britanac potječe iz obitelji umjetnika. Njegovi braća i sestre su također umjetnici, recimo Joseph Fiennes je glumac (“Zaljubljeni Shakespeare”), a sestra Sophie redateljica (dokumentarac o Grace Jones).

– Umjetnik treba biti komunikator. Naravno da umjetnici zakažu, ja isto zakažem, ali pomisao da pričate priču ili prenosite određene ideje i emocije koje ljudima daju priliku da razmisle i promijene mišljenje… Jasno, ne smijemo držati prodike, nego trebamo samo predstaviti ideje iako riskiramo kritike i neuspjeh. Trenutačno sudjelujem u produkciji Shakespeareove drame i čini se da nam dobro ide.

Drago mi je da dolaze mladi ljudi i reagiraju na pisca otprije 500 godina. Nakon predstave u njima se nešto promijenilo. Kao dio publike ili posjetitelj galerije, uživam kad mi nešto promijeni percepciju ili me natjera da promijenim mišljenje. Moramo imati slobodu da to napravimo. Relativno smo slobodni, ali kad vidite zemlje kao što je Rusija, koja je puna talenta, no postoje smjernice onoga što je prihvatljivo… Kad imamo mogućnost upozoriti na ono što establišment ne voli i na političku nekorektnost, to je bitno. Sloboda izražavanja. Znam da je klišej, ali je važno.

U bivšoj Jugoslaviji ima divnih glumaca

Svoj treći redateljski projekt “White Crow”, dramu o ruskom baletanu premijerno prikazanu u Sevilli, Fiennes je dijelom snimao u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Rijeku. U maloj ulozi vidjeli smo Franu Lasića. Fiennesu je bilo “lako i divno” raditi s hrvatskim i srpskim glumcima.
– U bivšoj Jugoslaviji ima divnih glumaca. Koristili smo i Beogradski balet koji je sjajan i snimali u Rijeci.

O paralelnoj glumi i režiji
– Kod prvog filma je svakako slučaj da sam film zamislio tako da ga režiram i da u njemu glumim (“Koriolan”). Ambiciozno i pomalo glupo s moje strane, ali eto. Htio sam to. Onda je u moj život došao film “Nevidljiva žena” i nisam htio u njemu glumiti jer je stresno istodobno glumiti i režirati. Bio sam svjestan da je uloga Dickensa sjajna i ponudio sam je jednom drugom glumcu, ali me odbio. Onda, u procesu rada s Felicity Jones, progovorio je glumac u meni i rekao “želim ovo glumiti”. Producenti i financijeri filma su se nadali da ću pristati na ulogu. Prije rada na filmu nisam znao puno toga o Dickensu, samo samo gledao adaptacije njegovih djela. O njemu samome nisam puno znao. Kompliciran, težak, ali sam pristao. To je jako neobično stanje uma. Gotovo pa da imate dvije glave jer želite nastaniti ulogu, ali onda želite izići iz toga i režirati. U ovom filmu, “White Crow”, nisam tome podlegao sve do kraja. No, prije snimanja pomislio sam kako je divno što neću i glumiti u njemu da bi na kraju ipak glumio.

Još otkrivam što to znači biti redatelj
– Imate osjećaj za priču koju nitko drugi ne želi ispričati i ako ste dovoljno jaki, napravite korak naprijed. Htio sam snimiti “Koriolana”, a nitko drugi to nije htio i činilo mi se da je ta tema danas važna. Neki mogu reći da je ljudima težak Shakespeareov jezik, ali smatram da je priča važna i dinamična. Postoji duga tradicija glumaca koji režiraju. Prije redatelja, kazalište su vodili glumci. Prije 200 godina redatelj nije postojao. Glumci su sve vodili i režirali i organizirali produkcije. Mislim da postoji način na koji glumac ili glumica može promijenti kontekst u kojem radi. Jako volim redatelje i trudim se biti otvoren i dostupan njihovu načinu rada, njihovoj viziji. Na primjer, radio sam s Istvanom Zsabom, on je vrlo precizan redatelj. Radio sam i s Fernandom Meirellesom, brazilskim redateljem, koji je opušten i koji ima opušten stil snimanja. Sve mi je to vrlo uzbudljivo. Mislim da su najbolji redatelji oni koji glumcima omogućavaju da otkriju puno toga i dopuste im taj proces, te ih nježno vode. Kad ja režiram, a režirao sam sam sebe (smijeh), onda postavljam ta pitanja i uhvatim se da kao glumac režiram druge glumce. Još tražim način kako da najbolje surađuju. Režirao sam tri filma i mislim da još otkrivam što to znači biti redatelj. Ljudi s kojima sam dosad radio režiraju već dugi niz godina i smatram da sam ja još početnik. Kao glumac imam malo više iskustva.

Velikodušni Anthony Minghella
Anthony Minghella
(“Engleski pacijent”) bio je jedinstveno ljudsko biće. Jako velikodušan i otvoren za suradnju sa svojim glumcima, ali jednako tako sam bio svjedok njegovom duhu suradnje s ekipom i trudio sam se to zapamtiti kao redatelj: htio je da sva umjetnička iskustva kostimografa, producenata itd. pridonose filmu. Nije umanjivao ničiji umjetnički doprinost filmu i mislim da je to bilo iskreno. Nije im samo laskao. Po karakteru je jako miran i velikodušan. Glumcima je dopuštao da uvijek iznova pokušavaju nešto, nije ih priječio da se izraze.

Wesova montaža u glavnoj ulozi
– Često me pitaju koje uloge želim, ali kao glumac želite da vam dođu nepoznate uloge, nešto novo. Da vam ponude nešto sasvim drugačije i to je bio slučaj s filmom “Hotel Grand Budapest” Wesa Andersona. Originalan scenarij i film redatelja kojem se jako divim. Jako sam polaskan što me pozvao u krug glumaca s kojima radi godinama. Poslao mi je scenarij i rekao reci mi koja ti je uloga zanimljiva. Scenarij je bio duhovit i glumci su učinili svoje ali mislim da je glavnu ulogu imala Wesova montaža. Jako je precizan kod pisanja, režije, ritma. Zanimljivo, jer je toliko precizan da nema improvizacije, ali ima puno “takeova”, oko 12-16, i uživa u malim razlikama i varijacijama. Bilo mi je divno.

https://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/580939/ekskluzivno-za-slobodnu-ralph-fiennes-dobitnik-specijalnog-eu-oscara-potrebni-su-nam-filmovi-koji-nas-podsjecaju-na-grozote-za-koje-smo-sposobni-i-na-latentnog-oscara-schindlera-u-svima-nama

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *