Taksista/Taxi Driver – Priča o filmu

Taksista (eng. Taxi Driver) je američki igrani film iz 1976., reditelja Martina Scorsesea. Opisuje poteškoće usamljenog njujorškog taksiste Travisa Bicklea koji očajnički pokušava promijeniti vlastiti život. Film je stekao brojne obožavaoce, a neke scene su postale elementom popularne kulture.

Glavne uloge
Radnja

Travis Bickle je usamljeni i depresivni 26-godišnjak; u svojim kasnijim akcijama pokazuje da vjerovatno ima i nekih ozbiljnijih psihičkih problema (moguće je da ima PTSP budući da je služio kao marinac u Vijetnamu). U New Yorku se zapošljava kao taksista i radi prekovremeno budući da pati i od nesanice. Slobodno vrijeme provodi u pornografskim bioskopima ili lutajući gradom. Prostitutke, lopovi i narkomani koje susreće u siromašnim gradskim četvrtima u njemu izazivaju odvratnost i želju “za čišćenjem prljavštine ulica”.

Travis uskoro postaje opsjednut Betsy, mladom ženom zaposlenom u predsjedničkoj kampanji senatora Palantinea. Nakon što je neko vrijeme uhodi, odlučuje joj prići smatrajući da je i ona usamljena poput njega. Zbunjena, ali i zaintrigirana njegovom hrabrošću i otvorenošću pristaje izaći s njim. Na sastanku je Travis odvodi na u bioskop na porno-film; sam u tome ne vidi ništa neobično, no ona se naljuti i ostavlja ga. Travis je pokušava ponovno kontaktirati, ali na kraju zaključuje da je “hladna i distancirana” te zapada u još veću depresiju.

Jedne noći u njegov taksi ulazi mlada prostitutka Iris koja, čini se, želi pobjeći od svojeg svodnika Matthewa. No on je izvlači iz automobila prije nego je Travis krenuo. Kasnije je opet susreće i izražava želju da joj pomogne; ona je nesigurna u svoja osjećanja prema svodniku koji njome lako manipuliše.

Travis postaje sve nezadovoljniji i odlučuje se za preduzimanje promjena u životu. Počinje se baviti treniranjem, nabavlja oružje i vježba rukovanje istim. U lokalnoj trgovini ubija pljačkaša. Počinje hodati naoružan u vojničkoj jakni, obrijane glave.

Na političkom skupu pokušava izvršiti atentat na senatora Palantinea no agenti osiguranja ga uočavaju prije nego izvuče oružje iz jakne; ipak im uspijeva pobjeći. Odlazi u bordel gdje je Iris i tamo brutalno ubija njenu mušteriju, svodnika i portira. Pri tome je teško ranjen i gubi mnogo krvi; po dolasku policije upire krvavi prst u glavu i oponaša pucanje iz pištolja; kamera postupno pokazuje krvavi trag njegovog osvetničkog pohoda.

U epilogu saznajemo da je Travis u komi, a Iris se vratila roditeljima. Mediji su od njega napravili junaka. Na kraju nastavlja voziti taksi i jedne večeri ponovo susreće Betsy koja pokazuje simpatije prema njemu. Posljednja scena s Betsy je čest predmet razgovora o filmu budući da je moguće da se radi o fantaziji Travisa koji zapravo umire u komi. Kao argument za ovu tvrdnju mnogi ističu kako bi u stvarnosti Travis vjerovatno bio u zatvoru ili sanatorijumu jer je ilegalnim oružjem (brutalno) ubio nekoliko ljudi a prije toga je pokušao i atentat na senatora. Budući da nema nikakvog službenog objašnjenja, interpretacija posljednje scene ostaje stvar gledaoca. Poznati filmski kritičar Robert Ebert smatra da kraj i ne treba tumačiti doslovno budući da on zaključuje film prvenstveno na emotivnom nivou – Travis je ostvario svoj cilj.

Zanimljivosti
  • Scena u kojoj Travis govori pred ogledalom je De Nirova improvizacija; u scenariju piše samo: “Travis gleda u ogledalo”.
  • Film na koji je Travis izveo Betsy je Kärlekens Språk, švedski pornografski film maskiran kao dokumentarac.
  • Scorsese tvrdi da je najvažnija scena u filmu telefonski razgovor kojim Travis pokušava dogovoriti novi sastanak s Betsy. Kamera se postepeno udaljava od njega i prelazi u prazni hodnik pored, sugerišući da je razgovor pretežak da bi se izdržao.
  • Poznati kompozitor Bernard Herrmann umro je na Božić 1975., samo nekoliko sati nakon što je završio muziku za film.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *