Ranko Vuković – Podaništvo nije stvar obrazovanja, već karaktera

PODANIK

Podanik se smije kad se smije Vođa. Tužan je kad se Vođa namršti. Smijeh, dok je vođa tužan, mogao bi da bude neoprostiv grijeh

 

Podanik obožava Vođu; Vođa Podanika prezire.

Podanik ne voli Slobodu. Misao o slobodi mu otkriva svu bijedu njegovog položaja. Grčevito se bori protiv nje kao najvećeg neprijatelja.

Podanik je religiozan, iako se često predstavlja kao ateista. Njegov Bog je trenutni Vođa.

Podanik voli da bude nagrađen za svoje podaništvo. Nekad je to pohvala, nekada novac, nekad ga „pomiluju po glavi“. Repertoar je neiscrpan…

Podanik mnogo ne misli. Sve njegove misli su usmjerene na mišljenje Vođe. Vođa misli ispravno, Podanik je, vođen njegovom mišlju, uvijek u pravu.

Podanik se smije kad se smije Vođa. Tužan je kad se Vođa namršti. Smijeh, dok je vođa tužan, mogao bi da bude neoprostiv grijeh.

Podanik voli izbore. Tada je najbliži Vođi. Njegova lojalnost je potpuno otkrivena. A može se ponešto i zakučit.

Podanik voli javne skupove na kojima se pojavljuje Vođa. Svu svoju snagu upotrijebi da se približi i da ga najbolji drug uslika sa Voljenim. Mala korupcija ga sjutradan izubacuje po novinama, TV-u i drugim medijima. Prvi je ujutru na ulici.

Mora dozvoliti sugrađanima da ga vide, da mu se dive zbog njegovog jučerašnjeg uspjeha. Poneko se ogrebe i za piće.

Podaniku je cilj da svede Građanina na svoju mjeru. Najčešća sredstva su ukazivanje na besmislenost bilo kakve borbe za Demokratiju i Slobodu. Prilagodi se. Kao pojedinac ne možeš ništa. A Građani u ovakvim društvima doduše jesu rijetkost.

Podaniku svaka Vlast odgovara. Na pitanje jednog opzicionara – Zašto ne glasaš za nas, odgovara – Glasaću za vas kad pobijedite.

Podanik nije uvijek glup. Podaništvo nije stvar obrazovanja, več karaktera. Podanik Građanina lako imenuje kao Neprijatelja… Sljedstveno tome Građaninu slijedi i kazna.

Znajući da podaništvo nije baš u vrhu moralnih vrijednosti često ga želi zamaskirati velikim principima kao što su Država, Nacija, Tradicija, Porijeklo,Tajna društva…

Podanik je pasivan posmatrač svega što se zbiva oko njega. Jedino ako je Vođa u pitanju. Tada se pretvara u zvijer. Treba zaštiti Vođu da bi zaštitio sebe. Jer prilagođavanje na novog Vođu može da potraje, a može biti i odbačen.

Neko je rekao – da je dobar podanik loš Građanin, i obratno.

Podanik nikad neće učestvovati na autentičnom protestu protiv nepristojne vlasti, ali će rado učestvovati na kontramitingu kojeg organizuje vlast.

Podanik je uvijek podanik. Vlasti se mogu mijenjati a on je konstantan. Cement svaka autokratije.

Nema podložnije fele za manipulaciju od Podanika. Svaki avetluk vlasti za njega je bespogovorna istina. Danas ovako, sjutra onako – o istoj stvari, ali kod podanika sve prolazi.

Podaniku je rođak – rođak samo dok je na vlasti. Udara po njemu kad mu Vođa mamigne, a često I bez namigivanja.

Svoje podaništvo pravdaju na razne načine. A najviše udaraju na one koji nijesu kao oni.

Podanici su ponekad i ljuti na vlast pa je kritikuju – ili bolje rečeno ogovaraju. Ali nikad zbog narušavanja opšteg dobra – već zbog toga što mu nešto nije učinjeno van svih pravila.

Malo obrazovanije Podanike jedan autor naziva – reproduktivna plaćenička inteligencija.

Najveća muka za podanika je odlazak jednih sa vlasti a dolazak drugih. Kako se prikloniti drugima a da ne izdaš prve. Nikako. Moraš izdati prve, i to činiš, jer da ne činiš možda bi se izvukao iz pozicije podaništva. A on to ne može, jer je vječiti Podanik.

Slika Georga Grosa (Foto: Jörg P. Anders)

https://www.vijesti.me/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *