„Kozocid”, ansambl predstava u kojoj nema loših rola – Preživjeće opet koze, kao i iskra duha koji propituje

KOMAD VIDE OGNJENOVIĆ „KOZOCID” PREMIJERNO IZVEDEN NA VEČERNJOJ SCENI PODGORIČKOG GRADSKOG POZORIŠTA

Bilo koji politički sistem, kada pogledate, u teoriji može da funkcioniše savršeno. Ali, čovjek je taj koji ga zloupotrebljava, kaže Obradović

Podgoričko Gradsko pozorište premijernim izvođenjem „Kozocida” prof. Vide Ognjenović dobilo je još jednu, sigurni smo, ne samo hit predstavu, već predstavu koja će trajati. Jer, tragikomična, farsična tema kojom se Ognjenovićeva u komadu bavi, smicanjem koza, a zarad višeg cilja – industrijalizacije ruralnih, zaostalih planinskih krajeva nekadašnje nam Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, istini za volju aktuelna je i danas. Iako više nema socijalističke Jugoslavije, koja kroči ka komunizmu, i dalje su na snazi kojekakve direktive, a sve zarad dobra naroda. Najčešće, narod nije dovoljno osviješćen, pa ne vidi da je to za njegovo dobro. Ali, uz pomoć smicalica, direktiva, potkupljivanja – dobijanja stipendija za školovanje, novog radnog mjesta ili mogućnosti za napredovanje u političkoj i društvenoj hijerarhiji, i narod se „osvješćuje”. No, narod ne zaboravlja, ili barem pojedinci, kao ni oni koji sistematski i sistemski prate što narod priča, i sve to, kao prave ćate, prilježno bilježe, zapisuju i arhiviraju, zlu ne trebalo… A, koze… pa preživjele su, iako su i one morale da glume ovce, mada u pitanju nije bio viši cilj, već puko preživljavanje, spašavanje glave na ramenima i kože na hrbatu. Preživjele su koze, kao i iskra duha koji propituje, a za koji se nikad ne zna, kad će ga zapretenog u pepelu, neki dašak pretvoriti u požar, ili barem buktinju koja razgrće mrake. Uostalom, i beogradski stručnjak, smišlja hibrid – „ovcokozu”, no jače odliježe njegov uzvik da je potrebna pobuna – „Kozji pokret otpora!”.
Glumac Pavle Ilić, tumači Učitelja Tadiju, nekadašnjeg skojevca, sklonog provodu, sa vanbračnim sinom. Učiteljeva uloga nije zahvalna, dodaje Ilić, jer pokušava da im dokaže da moraju prihvatiti neminovnost direktive.
– Vrlo malo ili nimalo smo odmakli od kamenog doba, i tužno je i strašno je kad osvijestimo da su to stvari koje su se dešavale prije 70 godina, a potpuno su aktuelne kao da se dešavaju danas. I to je zabrinjavajuće – kaže Ilić, dodajući da se moramo nadati boljem.
Glumac koji je od početka do kraja predstave na sceni, Dejan Đonović, i koji ima ne samo ulogu naratora, kao i apstraktnog glasa državnog aparata, kaže da je to uloga koja u današnje vrijeme može da korespondira sa ANB, SDT, VDT, advokatom, savješću…
– Ovo je lik koji može da bude sve, sve ono što se zna o drugima, kao i jedni o drugima, on je i jedan zatvoreni krug naše male provincije u kojoj svi o svima znamo sve, pričamo svašta, pričamo po potrebi, a i Vida mi je rekla da je apstraktan lik i tako ga i treba igrati. Sve se zna, i mi se plašimo jedni drugih, a najgore je što se plašimo samih sebe, i kad prevaziđemo autocenzuru valjda ćemo prevazići i cenzuru – kaže Đonović.
I preksinoć su neki glumci Gradskog, koji su dio ove predstave, kao i njihove kolege, nosili majice sa natpisom „Kozji pokret otpora – nijesam ovca”.
Ovoj premijeri prisustvovali Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, Ivan Brajović, prvi čovjek Skupštine, poslanica DPS-a Nada Drobnjak, i Miodrag Lekić, prvi čovjek DEMOS-a, kao i brojni kulturni poslenici i kolege glumaca.
Ž.JANjUŠEVIĆ


Bijemo se oko istih stvari kao i prije dva milenijuma
Glavna rola povjerena je Milivoju Mišu Obradoviću, koji igra mladog šefa lokalne partijske organizacije, predsjednika MZ, Jovana Mitrovog, koji slijepo vjeruje i slijepo izvršva sve što partija kaže i traži od njega. I u tom sljepilu nabasa i na Goli otok. Kako kaže, to nije neshvatljivo i nerazumljivo jer i sam gorljivo vjeruje u neke ideje, a bilo je izazovno kako to glumački razriješiti.
– I takvih ljudi će uvijek u politici biti, ali, koji časno vjeruju u ono što zastupaju, a dalo bi se pričati da li je to dobro ili loše – kaže Obradović.
Od antike naovamo, dodaje, problemi se nijesu promijenili, kao ni teme koje nam se prezentuju u pozorištu.
– Bilo koji politički sistem, kada pogledate, u teoriji može da funkcioniše savršeno. Ali, čovjek je taj koji ga zloupotrebljava. Postoji nešto u čovjeku što ga tjera na destrukciju, i toga se ne može osloboditi. No, neke stvari su se promijenile, i otišli smo naprijed, iako se i dalje bijemo zbog istih stvari zbog koji smo to radili i prije 2.000 godina – kaže Obradović.

https://www.dan.co.me/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *