Stefan Malarme – Bludni sin

BLUDNI SIN

 

I

Kod njih čija ljubav narandža je suva
Što bez rujnog nektra drevni miris da,
Tražih Beskraj koji čovjeku grijeh čuva,
A nađoh tek Bezdan dušmanina sna.

– Beskraj; san ponosni što svom snagom ljulja
Krošnje i sva srca slično pijesku finom!
– Bezdan, pun otrovnih šibljika, gdje kulja
Smradni tok bjelila izmiješanog s vinom!

II

O ti zaljubljena, o rujna, o tajna,
zanijeta kroz svijeće i kad, nisi znala
Koji Duh te povi tu noć kad si, vajna,
Sliku Svetog-Srca Hrista cjelivala.

Koljena otvrdla pod molbama pustim
Ljubim ti, i stope što smiriće more,
Da na mršava ti bedra glavu spustim
I pod gorkom haljom da ridam do zore:

Tu, svetice moja, pun pijanosti dimne,
Dalek crnom Bezdnu i Beskraju dragom,
Kad otpjevam tiho svoje duge himne
Uspavaću svoju bol na tvom tijelu blagom.

photo by pexels.com

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *