Rođendan animacije „Up“ – U potrazi za rajskom pticom

Godinama je jedina ideja za Piksarov animirani dragulj „Up“ bila samo leteća kuća. Prema prvom konceptu, dva brata vanzemaljca, posvađana oko očevog testamenta, trebalo je da riješe probleme nakon pada na Zemlju. Drugi plan predviđao je da njihov dom slučajno sleti na sovjetsku leteću krstaricu…

Sve te leteće kuće režisera Pita Doktera nijesu bile ništa drugo nego avantura. Velika pustolovina, čežnja za životom koji je mogao biti, ali nije zato što je iscurio pod prstima, previše zabavljenim svakodnevštinom našeg svijeta.

Surova lekcija

Zato je, na kraju, glavni junak animacije „Up“ morao da postane gunđavi starac. Karl, čiji su svi vozovi za ostvaren život otišli sa smrću žene koju je volio. Za njega, to je samo i isključivo let iskupljenja, u koji je upregao sve leteće balone kojima je decenijama kupovao, a u realnosti samo gubio vrijeme za ono što suštinski jeste bio.I što je morao biti.

„Up“ je, od premijere 13. maja 2009. godine na Kanskom filmskom festivalu, bio i ostao čista fantazija. Ideja da topli dom, kutak podijeljenih snova za dva beskrajna i savršeno slična sanjara, ipak može da izmakne pred invazijom modernosti. Da poleti u momentu kad joj zaprijete buldožeri ambicija, trke za novcem, začaranog kruga štednje za neki bolji dom u budućnosti…

Neko je Karlu Frederiksenu, tom namrštenom cvikerašu sa ćoškastom bratom i naočarima u stilu Spensera Trejsija, samo trebalo da javi da život ne funkcioniše onako kako je namjerio. I da ne smije da čeka na savršen momenat, potvrđen cifrom na bankovnom računu – pa bi mu se nešto savršeno desilo.

I naravno da se nije desilo. Karl je naučio surovu lekciju izgubivši Eli, onu sa kojom je dijelio djetinji san o Rajskom vodopadu i davno izgubljenom pticom, tamo u prašumi Venecuele. Dokaz da i najveći namćor može da pronađe jednog dječaka zalutalog na dnu lijeve pretkomore je jednostavan i moćan – u njegovoj riješenosti da sačuva san i nakon što ostane sam.

Planine bogova

Ljepota filma ,,Up“ nije u perfektno podvučenoj i sasvim realnoj istini – da jedan dom može biti savršen leteći brod i vremeplov za ostvarenje svih snova odrastanja. Nije ni u tome da je uvijek dovoljno vremena i načina da pronađete ili da vas nađe žar-ptica, najređa zvjerka pod rajskim vodopadom. Već to što ćete sa tom pticom uraditi onda kad je konačno uhvatite.

Ulogu tasova na vagi tada igraju dva penzionera, sa bremenom rana, razočaranja, promašaja… Sa jedne strane Karl – sa gomilom helijumskih balona i staračkim štapom kao oružjem, ali isa simpatičnim osmogodišnjakom sa ozbiljnim viškom kilograma i zlatnim srcem. Sa druge Čarls Munc, kakva ironija – baš onaj koji je bio okidač za veliku djetinju fascinaciju Karla i Eli. Pustolov i vagabond, pilot Hauard Hjuz, Čarls Lindberg i Indijana Džons, sve u jednom!

U toj velikoj vrtutmi u kojoj dva starca lutaju džunglom u potrazi za smislom, Rajski vodopadi su savršeno poprište. Dokter je bio toliko temeljan, da je kompletan studio Piksarovih crtača morao provesti tri dana u Venecueli, na tepui visoravnima koje tamošnji narod naziva „planinama bogova“. Kada su se vratili, osim oduševljenja donijeli su i bojazan da je svijet koji su tamo iskusili previše nevjerovatan za animirani film.

Pronađeni smisao

Onaj koji drži sve ključeve i konce da film ne odleti previše visoko jeste Karl. Pit Dokter je od starta imao jasan plan da film mora imati čvrst temelj u tonama neutješnih emocija i melanholije. Jedino tako, u smrti Eli zbog koje se išlo i zbog koje se vjerovalo u sve avanture, „Up“ ima sjajnu protivtežu za urnebesni duel staraca u drugoj polovini filma.

Čak je i momenat kada kuća uspijeva da se oslobodi gravitacije – ništa drugo nego manevar desperadosa. Poput leta Telme i Luiz, te najviše tačke na kraju kultnog filma. Kao samoubilačka misija za onog koji ne vidi izlaz, ali ne želi da se preda nastupajućoj betonštini. Pokušaj očajnika da se, gore na nebu, visoko iznad svih stakala bankarskih nebodera, Karl pridruži svojoj Eli.

„Up“ je prije deset godina dočekao status instant klasika zato što nije potcjenjivao ni publiku, ni svoje heroje ispunjavajući bajkovite hirove tipičnih Diznijevih fanova. Dokter nije dozvolio Karlu izbor koji je 2019. godine dobio, na primjer, Kapetan Amerika. Umjesto ostvarenja sna kojem je bilo suđeno da ostane nedosanjan, Karl Frederiksen dobio je mnogo više – dokaz da se smisao može pronaći i nakon nepravednog gubitka.

Zato su Karl i dječak Rasel na kraju filma poput Bogartovog Rika Blejna i kapetana Luja Renoa na kraju ,,Kazablanke“. Ispraćamo ih tamo, na Piksarovim Rajskim vodopadima Venecuele, kao na avionskoj pisti sa koje je konačno mogla da poleti jedna Eli, baš kao Ingrid Bergman.

I potrebno je još samo da zlatni retriver, koji će Karla i Rasela zateći na pola puta, zavrti repom….Pa da sami dodamo: „Ovo je početak jednog divnog prijateljstva“.

S. STAMENIĆ

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *