„When Doves Cry“ prije 35 godina Princa je lansirala na vrh top-liste – Trešnja na torti od purpura

Za životno djelo nerijetko je potreban onaj finalni dodir vanvremenske ljepote. Poput sastanka sa sudbinom, iracionalnog momenta koji briše granicu inspiracije i čarolije. Takav je Princu bio potreban da zaokruži „Purple Rain“.

Mnogo je muke i grozničave vjere bilo potrebno do te posljednje junske sedmice 1984. godine, kad je pjesma ,,When Doves Cry“ svrgla Springstinovu „Born in The U. S. A.“ sa vrha američke liste i najavila film i album koji će biti Prinčev „magnum opus“. Njegovi Sikstinska kapela, Aleksandrijski kvartet i Deveta simfonija istovremeno – ono djelo koje je do kraja iste decenije prepoznato i registrovano kao ,,neprocjenjiva vrijednost američke kulture“.

Neshvaćeni autsajder

Do tada, Princ je bio beskrajno talentovani, a pomalo neshvaćeni autsajder iz provincijskog Mineapolisa, tamnoputi entuzijasta koji je vrijeme trošio na promociju niza muzičara iz svoje Minesote. Jedna od njih je bila Suzan Munsi, tinejdžerka, instantzvijezda sintpopdens benda Vanity 6. Toj grupi smislio je bukvalno sve – od sastava, imena, ikonografije, autfita na sceni, do naravno tekstova i aranžmana. Tada, početkom 80-ih, Princ i Suzan bili su u vezi.Pred njenom pojavom i ljepotom i najcrnji sumnjičavci i puritanci progutali bi riječi koje bi prethodno nadrobili o „čudaku, ženskastom pajacu Princu Rodžersu“.

„When Doves Cry“ je pjesma njegovog preobražaja. Sa njom se opraštao od Suzan, od cijelog onog svijeta u kojem je vjerovao da mu je potrebna baš ona, da bude svoj i ostvaren. Pjesma slobode, onda kad je shvatio da je najbolje da nastave sami nego da zajedno budu kao ptice u kavezu. Zato ,,suze grlice“ nijesu obično svjedočanstvo o propaloj vezi, već o tome koliko zaboli kad prvi put izvirite iz bezbijednog gnijezda i raširite krila slobode.

princ-2

Dodir genija

Pjesma je napisana sedam mjeseci nakon što je Princ, na ljeto 1983. godine, komponovao hitove „Purple Rain“ i „I Will Die For You“. Početkom marta 1984. sa napisanim tekstom i par nota u glavi zaključao se u studio u Mineapolisu i sam prionuo na posao. Na studijskoj verziji „When Doves Cry“ odsvirao je baš svaki instrument, eto kakav je talenat Rodžers bio!

Ključni dodir genija je nešto što je u svijetu popdensa 80-ih do tada bilo nezamislivo. Pjesma je lišena bilo kakve baslinije. Prvobitno je bila snimljena, nakon čega je u procesu „montiranja“ svih slojeva Princ zamolio da se to odstrani… Čak tri sola, gitarska i na sintisajzeru, zaključena su plesom na klavijaturi inspirisanim baroknom klasičnom muzikom! Met Fink, Prinčev dugogodišnji klavijaturista, godinama kasnije se sjećao kako Princ grozničavo eksperimentiše i baš za taj kraj pjesme pokušava stvari koje niko prije njega nije radio u svijetu muzike. Na primjer – solo snima klasično, pa ga spušta za oktavu niže i duplo usporava, pa ga takvog „sučeljava“ na melodiju puštenu unatrag… Sve dok ga na kraju takvog nije opet ubrzao i dobio nezaboravan finiš studijske verzije, koji se na koncertima i nije mogao izvesti.

Savršen primjer

Rezultat, „When Doves Cry“, ostaje savršen primjer kako jedna pjesma može katapultirati veliku karijeru i veliki album. I to u eri kada je mjesto na top-listi značilo više nego ikad do tada. Jer zamislite, tog ljeta 1984. naslijedila je „Born in The U. S. A.“, pa spriječila drugu Springstinovu hitčinu „Dancing in the Dark“ da dođe do vrha. Na kraju godine koja se razlivala u ruzičastim tonovima Grada grijeha, na vrhuncu sintpop ere, bila je druga. Samo su Majkl Džekson i Pol Makartni bili ispred – pogađate, sa ,,Say say say“… A Princu, te 1984. godine, konačno nije bila potrebna još jedna osoba, pa da shvati koliko vrijedi.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *