Anđela Čelebić – Sinovi rata

SINOVI RATA

U ždrijelu
šupljinske tmine
uzavreli kolostrum
uzaludno je liptao
niz blijeda junonska njedra
jer dijete prigrli glad

Rotkinja je znala –
slamnate će kosti
njenog ploda popločati put
nagaznim minama
hiljadama godina dalekim
bezimenim
gladnim

Tu noć slijepe su
zvijezde grcale
na učaurenom nebeskom svodu:
Izdajnički će skiptar ugasiti žeđ
u mekšini vretenastih udova

Tamo
u daljini sutonske vrleti
odzvanjale su
pokorne epikleze
sa izmučenih sestrinskih laloka
Pamtim kako su
mahnito gurale
izbijene zube nazad
u gnijezdo
raspadnutog viličnog mesa
pod okriljem ušivenih sjenki

Krvi je bilo više nego vode
a psi su vazdan
cviljeli nad ljudskim rodom

I dok se pod čapljom
oburdane Nebeske urvine
batrgao svježi miris truleži

Mislima bih
skliznula sa planete
kao Lajka
i otisnula se u svemir.

ANĐELA ČELEBIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *