Bojan Gluvajić – Puni smo energije za stvaranje novih pjesama

FRONTMEN “NIČIM IZAZVAN” ZA “VIJESTI”

Frontmen srpskog benda “Ničim izazvan” Bojan Gluvajić ističe da su zadovoljni kako je album “Aurora” prihvaćen kod publike

Devetočlani sastav “Ničim izazvan” nedavno je obilježio tek sedmi rođendan, ali iza sebe ima tri hvaljena izdanja i niz hitova, kao i MTV nagradu za najbolji bend regiona 2017. Crnu Goru su već prije nekoliko mjeseci posjetili u sklopu promotivne turneje za “Auroru”, a tokom iste će svirati po zemljama okruženja, a ovdje su uvijek rado viđeni i lijepo dočekani od crnogorske publike. Bend koji su u Vrbasu osnovali Boris Bakalov i Bojan Gluvajić 2012, dvije godine je objavio debi koji je nosio naziv grupe i već od starta im donio pažnju publike, posebno hit “O tebi” koji je osvojio top liste i proglašen je za hit godine po izboru radija B92. Nastavili su se uspješni singlovi kao što su “Glas”, “Trideset”, “Bilo gdje” i “Rekla je”, a 2014. došlo do saradnje sa izdavačkom kućom Lampshade Media.

Aktuelni album “Aurora” publika je ove godine u Podgorici bila u prilici da čuje u martu, a donio je deset novih pjesama objavljenih u februaru, od kojih je svaki odabrani singl imao dobru prođu kod publike. Pjevač i gitarista Bojan Gluvajić pričao o festivalskim nastupima, aktuelnom izdanju i reakcijama na njega, kako je raditi u grupi sa toliko članova, te otkrio da njegov bend već priprema novi materijal i pored toga što je “Aurora” još svježa iz rerne sastava koji danas radi u Beogradu.

U martu predstavili u Podgorici novi album: Ničim izazvan(Foto: Filip Roganović)

Kakve su reakcije na album “Aurora” do sad?

Zadovoljni smo, možemo reći da smo se nadali i očekivali takav uspjeh albuma. Neki singlovi su već od ranije mogli da se čuju, ali ovaj najnoviji “Pusti ljubav” koji je izašao u februaru nas posebno raduje jer je našao mjesto na svim plejlistama najslušanijih radija u Srbiji, bar što smo imali prilike da čujemo do sad. Za regionalne stanice ne znamo, ali nas prilično raduje što su mnoge kod nas preuzele taj singl i vrte ga svakodnevno.

Rekli ste da ćete sa tim singlom zatvoriti album, da li je on namjerno za kraj ostavljen?

To je istina, to je završetak rada na našem trećem albumu, izlazak tog singla. Zašto je baš on odabran ne mogu da kažem, vjerovatno postoje muzičari koji to planski rade i svaku pjesmu odmjere gdje bi trebalo da se nađe, ali kod nas je stvar trenutka. Pjesma koja nam se najviše dopada u tom trenutku će biti singl. I ne postoji neka simbolika u tome. Samo nam je bila dobra pjesma.

Da li je postojao pritisak kad ste radili na ovom aktuelnom albumu zbog uspjeha prethodnog?

Iskreno nije. Mnogi ljudi bi rekli da su naši prvi singlovi najuspješniji. Tako da je praktično drugi album bio najveći pritisak, da nastaviš tim dobrim putem. A ovaj treći album je tako došao prirodno i lijepo. Jedino što smo se i sami iznenadili što je prošlo toliko vremena, čini mi se pune tri godine između albuma, što je nama nevjerovatno jer smo konstantno imali osjećaj da nešto radimo i stvaramo. Ali iskreno, prezadovoljni smo. Tačno se čuju novi elementi u našoj muzici, čuje se napredak. I sada nove pjesme koje pravimo, koje će isto vrlo brzo ugledati svjetlost dana, nastavljaju tim tokom. Meni lično je to najzanimljiviji dio bavljenja muzikom – pravljenje pjesama.

Dakle, sa stvaranjem ne stajete i pored toga što je ovaj aktuelni album još dosta svjež, inspiracije ne fali?

Ma, da. Mislim da svaki stvaralac ima to opterećenje i stalno nove ideje koje dolaze koje što ranije želi da sprovede u umjetničko djelo. Tako je i kod nas, baš smo stalno vrijedni i nažalost ranije smo imali mnogo više vremena za stvaranje i u suštini druženje benda u studiju. Sad sve to ide mnogo brže i profesionalnije, ali opet smo voljni, puni energije da stvaramo nove pjesme. I zaista smo srećni jer imamo konstantan priliv ideja, daleko od toga da smo se iscrpjeli i da nemamo više motiva i inspiracije za pravljenje pjesama.

“Bitno je da se publika osjeća dobro”: Ničim izazvan u Podgorici (Foto: Filip Roganović)

Teško vas je svrstati u žanrovske ladice, kako odlučujete koje elemente ubaciti, koje ne, gdje je granica, da li je to stvar nekog osjećaja, instinkta?

Da, apsolutno idemo na osjećaj. Mi smo svi zajedno na probi, Boris i ja dođemo sa nekom idejom, melodijom, akordima pjesme i onda se igramo. Da li će tu da bude violina, gitara, klavijature, truba dominantna… Jednostavno se igramo i trudimo se da napravimo što bolju pjesmu. Naravno, nekad se dešava da taj što napiše pjesmu ima kompletnu sliku i najčešće ispoštujemo tu njegovu odluku. Ali i kod njega je to stvar osjećaja.

Sigurno da to što vas ima toliko u bendu daje dosta opcija, ali zna li to ponekad da proizvede i kontru, da ih bude previše?

Pa, da. Mislim da je ravnoteža bitna. Koliko je dobro imati takav izbor, toliko je ponekad teško pronaći mjesto za sve, teško je pronaći što je dominantan instrument u svemu tome. Čak se i dešavalo da nekad pjesme godinama sviramo na jedan način i onda pomislimo da bi bilo bolje da ovdje violina bude dominantna ili truba ili tako nešto. Tako da u suštini, pjesma počinje da se pravi tek onda kad se snimi. Sve nakon toga je u stvari najbitnije. Ti si je snimio, a kad počneš da je sviraš tek tad ta pjesma postaje ono što bi trebalo da bude.

Kako je uspostavljen kod vas odnos između toliko ljudi, recimo Jovan Matićiz Del Arno benda koji isto ima mnogo članova je u jednom intervjuu rekao da su oni to riješili tako što je njegova zadnja, smatrajući da je to jedini način. Jel’ kod vas sličan modus operandi ili drugačiji?

Mi to zovemo odlučivanje putem lijevka. Svi imaju pravo da nešto predlože, svi se dogovaramo zajedno, a na kraju Boris i ja smo ti koji filtriraju sve informacije i želje ljudi. Mislim da postoje bendovi sa apsolutnom slobodom, postoji i takvi kao što je Jovan rekao. Mislim da je to stvar ljudi i izbora. Može sve da funkcioniše. Da je komplikovano – jeste naravno, ali ako neko stvarno želi i uživa u tome, onda i neke lične želje padaju na drugu stranu, bitno je samo da se radi.

Dosta ste zastupljeni i na festivalima. Volite li više otvorene, festivalske nastupe ili manje, intimnije, klupske svirke?

Nekako nam se čini da ne postoji jasno pravilo. Neke svirke mogu da iznenade. Činjenica je da adrenalin čovjeka više udara kada je velika bina i kad je jako mnogo ljudi, ali nekad je stvarno srce potpuno ispunjeno i kad je to nastup pred dvjesta ljudi u nekom zatvorenom prostoru. U suštini, bitne su stvarno emocije. Bitno je kako se mi na bini osjećamo i ti ljudi koji su došli ispred nas, ono što se dešava između nas, to je najbitnije.

Ima li još poziva, planova što se tiče nastupa u Crnoj Gori dalje tokom ljeta?

Pa moguće da će u avgustu biti još nekih nastupa, nisu još uvijek potvrđeni, ali za naredni period, narednih mjesec dana prilično nam je gust raspored.

https://www.vijesti.me/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *