Trg pjesnika u Budvi ugostio Marka Tomaša – Politika agresivno i bez zazora utiče na naš unutrašnji svijet

Mi na ovim prostorima živimo u duboko mračnim provincijama, u zemljama i društvima koji više nemaju nikakve sadržaje i koje rasprodaju „porodično srebro” – kaže Tomaš

Gostovanje Marka Tomaša u književnom programu „Grada teatra”, pokazalo se ovog kao pravi i izuzetan događaj, navode organizatori Trga pjesnika u Budvi. Kako dodaju, jedan od najboljih, najprovokativnijih i najpopularnijih regionalnih pjesnika, za prvo predstavljanje u Budvi odabrao je romantizirani, na momente nostalgični koncept večeri, i jedan vremeplov sa zaboravljenim šlagerskim prizvukom jer, kako je izjavio, pored ostalih stvari, njega je uvijek zanimao i taj uticaj šlagera na poeziju, iako pripada generaciji rokenrol pjesnika. Veče je moderirao Stefan Bošković, dramaturg. Kako je naveo tokom razgovora, u pauzama čitanja stihova, htio je biti fudbaler kad poraste.
– Meni je komično sve što ljudi rade, samim tim ne mogu ni svoj tužni zanat smatrati ozbiljnim. Ja, zapravo, još uvijek ne znam što ću biti kad porastem, a ne znam ni kad će se to dogoditi. Želim sebi ostaviti prostor i vrijeme da mogu promjeniti svijet svog života, da svoju svakodnevicu nekako okrenem naopačke. To je dovoljno magije u mom životu – rekao je Tomaš, ističući da njegova ljubav prema književnosti datira iz djetinjstva, a da ja prvi susret s poezijom ostvario čitajući Turgenjeva iz kućne biblioteke. Dodaje i da se posljednjih godina fokusirao na istraživanje međuljudskih odnosa.
On smatra, kako je istakao, da se oko nekih stvari čovjek uvijek mora izjasniti, zato se u svom pisanju ne libi koristiti političkim parolama.
– Pjesnici imaju svoj unutarnji svijet, ali i njega nosimo i proživljavamo kroz određeni politički kontekst. Politika, pa i ideologija koje više u politici i nema, utiču prilično snažno, agresivno, nasilno na naš unutrašnji svijet, na našu intimu, jer nam ulaze u kuću, u spavaće sobe, i sve te stvari su isprepletene. Zato sam uvjeren da se umjetnici, ne samo pjesnici i pisci, ne mogu praviti blesavi na ono što se događa oko njih, jer mi na ovim prostorima živimo u haosu, u duboko mračnim provincijama, u zemljama i društvima koji više nemaju nikakve sadržaje, koje podsjećaju na ispostave frustriranih bivših carevina, ali koje još uvijek vuku konce u nekakvoj globalnoj politici i ekonomiji, jer rasprodaju `porodično srebro` – rekao je Marko Tomaš. Ž.J.


Seobe pomogle da dođe do markesovske uvjerljivosti
Tomaš, pjesnik, esejista, kolumnista i novinar, ističe da njegova lična biografija obiluje jugoslovenskim toponima – rođen je u Ljubljani, osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu, gimnaziju u Somboru, radio je u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Beogradu, a trenutno živi na relaciji Mostar-Zagreb-Ljubljana-Beograd.
– Meni su sve te selidbe pomogle da shvatim da čovjek ne pripada nigdje, osim ako ne pristane da pripada negdje, i onda je prirodno da je takvo moje odrastanje uvijek pratio bunt. To se najizrazitije vidi u mojim novinarskim tekstovima i kolumnama. A novinarstvo pomaže piscu da bude u treningu, i kad je u treningu, kad piše svakodnevno, onda mu je puno lakše da vlada tekstom i svim drugim stvarima kojima se bavi u svom pisanju, ali pomaže i u onoj markesosvskoj uvjerljivosti onoga što piše – rekao je Tomaš.

https://www.dan.co.me/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *