Upečatljiva treća sezona drame “The Crown” – Usamljeni na vrhu

 

Kada je prije tri godine serija “The Crown” započela vladavinu, čak su i antimonarhisti pali na njenu raskoš i visokobudžetni Netfliks šarm. Projekat je bio toliko zabavan, ali i edukativan što se tiče kulture i društva nekadašnje Velike Britanije, da su šanse da mu se oduprete bile jako male. Čak i u slučaju kad ste mišljenja da je kraljevska porodica samo blistava struktura dizajnirana da odvrati pažnju proleterijatu od beskrajnog siromaštva i neizbježne smrti.

Kler Foj i Met Smit bili su nevjerovatni u ulogama kraljice Elizabete i princa Filipa, a zabranjena ljubav princeze Margaret i Pitera Tovnsenda bila je jako tužna. Druga sezona bila je još bolja, uvlačeći nas, bez trunke sramote, još više u ovu rojalnu dramu kroz umiješanost vojvode od Vindzora sa nacistima i polazak princa Čarlsa u Gordonstaun. Da je ova serija tek započela uspon, najočiglednije je bilo u scenama sa Vinstonom Čerčilom u kojima je već samom pojavom briljirao Džon Litgou.

Blistavi tim

Međutim, kada je kreator serije Piter Morgan, najavio da nas, zbog dvadeset godina koje su prošle od zbivanja u drugoj sezoni, u trećoj čeka skroz nova ekipa glumaca, nemoguće je ne zabrinuti se. Zabrinutost je nestala tek kada smo saznali da će kraljicu Elizabetu glumiti prošlogodišnja dobitnica Oskara Olivija Kolman, a njenu sestru predivna Helena Bonam Karter. Na iznenađenje svih koji su imali nedoumice, i ostatak glumačke ekipe je ne samo uskočio u cipele svojih prethodnika već i zablistao u njima sa takvom lakoćom da je zaista teško primijetiti ikakvu razliku, osim one vremenske koju prati narativ.

Helena Bonam Karter nevjerovatna je u roli princeze Margaret (FOTO: glamour.com)

Rezultat je sjajna trinaestodjelna treća sezona koja će samo pojačati spoznaju i osjećanje koje ste imali nakon prve dvije – da je biti član kraljevske porodice prije svega usamljen i nerijetko vrlo težak posao.

Brži tempo

Radnja treće instalacije pokriva deceniju nakon skandala 1963. godine i dotiče sve od dekolonizacije Afrike do slijetanja na Mjesec 1969. U Engleskoj, posmatramo period od dolaska predstavnika Radničke partije Harolda Vilsona (Džejson Vatkins) na mjesto premijera, sa posebnim osvrtom na tragediju u Velsu 1966. koja je rezultirala smrću 144 ljudi.

Džoš O’Konor i Erin Doerti glume sada odraslog princa Čarlsa i princezu Anu toliko efikasno da najstarija djeca kraljice Elizabete retroaktivno stiču simpatije dok ljudi širom planete binžduju “The Crown”. Obuvhaćen je i kraj braka princeze Margaret i lorda Snovdona, kao i početak afere sa čuvenim Rodijem Levelinom. Jedan od centralnih segmenata priče drugog dijela sezone jeste Čarlsovo krunisanje za princa od Velsa 1969. kao i romansa sa Kamilom (Emerald Fenel).

Malo brži tempo sezone u odnosu na prve dvije instalacije može se protumačiti i kao jedina zamjerka. Nestrpljivost je, naravno, jasna s obzirom na to da će se u četvrtoj sezoni konačno pojaviti princeza Dajana i Margaret Tačer i da će tako privući i novu publiku.

Bez slobodne volje

Najljepši djelovi treće sezone, baš kao i u doba Vinstona Čerčila, ostaju razgovori kraljice sa premijerom, tim prije što se između Elizabete i političara sa debelom socijalističkom prošlošću vremenom formira neočekivano topao i prijateljski odnos. Kao tema koja se provlači, na prvom mjestu, ipak, ostaje ideja da biti rođen u kraljevskoj porodici znači i tiho, postepeno oduzimanje nečije slobodne volje.

Erin Doeti kao beskrajno zabavna princeza Ana (FOTO: glamour.com)

To najprije primijetimo kad Elizabet otputuje sa Poršijem (Džon Holingvort), svojim prijateljom i menadžerom za konjske trke, i razmišlja kakav bi njen život bio da je živjela van Bakingamske palate. I naravno, da je mogla da se bavi onim što je zaista željela, uzgajanjem konja. Istu stvar primjećujemo i kad Filip prolazi kroz krizu srednjih godina i postaje opsjednut misijom Apolo 11. Zatim, u nezadovoljstvu koje princeza Margaret, poput cigareta, nosi svuda sa sobom, kao i u njenom braku sa Ronijem (Ben Danijels). Najizraženije je, ipak, u mladom princu Čarlsu, koji očajnički želi da ureže svoj put. Put kojim bi htio da korača sa ženom do koje mu je stalo, bez miješanja porodice na čelu sa stricem Dikijem (maestralni Čarls Dens).

“Živjeti bez glasa je nešto na šta svi moramo da se naviknemo”, kaže kraljica princu Čarlsu kada se on usprotivi miješanju u odnos sa Kamilom. “Svi smo morali da potisnemo ono što jesmo i žrtvujemo se”. Ovo je porodica osuđena da, kao što većina nas zahvaljujući rojalnoj istoriji već zna, prenosi ovu istu represiju s generacije na generaciju.

Lepeza emocija

Olivija Kolman, koja je u skorije vrijeme raskošni talenat demonstrirala igrajući ekscentrične likove u filmu “The Favourite” i u seriji “Fleabag” ovdje je imala zadatak da radi nešto u potpunosti suprotno. Cijeli njen performans svodi se baš na suzbijanje emocija o kojem priča Čarlsu. I u trenucima kad ima potpuno neutralnu ekspresiju vidno je da Elizabet guta osjećanja, očajnički zaustavlja riječi da ne pobjegnu sa njenih usana. Olivijin predivni performans je duga vježba u odmjerenosti i uzdržanosti, pa kada je porodična kriza natjera da konačno pukne (u granicama onog koliko je to moguće) u pitanju je nevjerovatno dirljiv momenat.

Tobijas Menzis se, s druge strane, nimalo ne suzdržava da prikaže Filipovu nestrpljivost i tvrdoglavost, ali uz to pokazujući i njegovu nesigurnost i ranjivost, naročito u epizodi fokusiranoj na slijetanje na Mjesec. Filip, prije svega, ipak ostaje jedna napeta osoba što nam Menzis ne dozvoljava da zaboravimo ni na trenutak. On toliko jako i često steže vilicu da vas poslije nekog vremena od samog pogleda na njega zabole kutnjaci.

Džoš O’Konor u ulozi koja prijeti da retroaktivno zavolimo princa Čarlsa (newsweek.com)

Na kraju, tu je predivna Helena Bonam Karter, u ulozi tužne i seksi princeze Margaret koju je prije nje igrala Vanesa Kirbi. Baš kao i Vanesa, Helena nosi princezin prezir, nemir, ali i njenu neodoljivu spontanost u svakom pokretu, pogledu i svakom milimetru njene preskupe i ekstravagantne odjeće. U scenama u kojim Olivija mora da se suzdrži, Helena dostojanstveno klizi kao personifikacija kul Britanije.

Obični ljudi

Treća epizoda izdvaja se od ostalih u ovoj sezoni, a nosi naziv “Aberfan” i govori o velikoj tragediji u velškom rudarskom naselju. Cijela epizoda urađena je tako da se može gledati nezavisno od ostalih i nosi tužniji i daleko mračniji ton u odnosu na sve ostale do sada, podsjećajući više na projekat HBO “Černobil” nego na rojalnu dramu na koju smo navikli.

U pitanju je tužna priča sa srceparajućim kadrovima rekreiranim od fotografija nesreće. Osim što dobijamo malo bliži uvid u Vels i velški narod, posmatramo i kraljicu dok se bori sa novim vremenima, očekivanjima koji ljudi imaju od nje i instituciju koja je osmišljena tako da bude nepromjenjiva. Savršena suza koju na kraju epizode pušta kraljica Elizabeta dovoljna je da Oliviji Kolman obezbijedi Emi nagradu, a ovaj performans zabetonira kao jedan od najboljih u njenoj karijeri.

Ono što ovaj projekat čini posebno dobrim jeste što kada sagledamo dobre i loše strane ovih ljudi, i dalje uspijevamo da saosjećamo sa njima umjesto da ih prozivamo zbog očiglednih mana. Elizabet upućuje Čarlsu prilično okrutne riječi, Margaret se često ponaša razmaženo i egocentrično, a Filip je privilegovani mangup. Ali, istina je da ne možete gledati “The Crown” i posmatrati bilo koga od njih kao isključivo lošu osobu. Umjesto toga, sve što možete zaključiti jeste da su u pitanju komplikovani, nesavršeni ljudi. Obični ljudi sa različitim motivacijama, fascinantni u svojim kontradikcijama. Razlika je samo što ovi konkretni ljudi žive u palatama i nosi krune, željeli to ili ne.

Biljana MARTINIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *