Dvije decenije od premijere filma „Zelena milja“ – Ljudskost na električnoj stolici

 

Hoćete filmsko čudo u realnom životu? Majkl Klark Dankan bio je samo kopač kanala za plinske cijevi u Čikagu, koji je drugim radnicima bio omiljena šala, nakon što se povjerio da želi da postane glumac. „Jednog dana na kraju smjene doći će Brus Vilis i odozgo reći: Majkl, ostavljaj tu lopatu, ideš sa mnom“ – smijali su se oni. A Majkl se posljednji smijao.

„Čuda se dešavaju na mjestima na kojima to najmanje očekujete“ – bio je slogan na posteru „Zelene milje“, prvi put prikazane 6. decembra prije 20 godina. Na primjer, čudo čak i u mraku duboke tamnice osuđenika na smrt. Kažu da od doživotne robije vrijeme curi podmuklije i duže, samo za one koji čekaju dan izvršenja smrtne kazne. A neki kažu da je to i pravedno… Makar do momenta kada odgledaju „Zelenu milju“.

Gorostas

Kada je Brus Vilis pročitao scenario Frenka Darabonta, za samo nekoliko sedmica priređen na osnovu romana „Zelena milja“ (eng. „Green Mile“) pisca Stivena Kinga, imao je jedan jasan zaključak. Džona Kofija, to čudo, tu gromadu od čovjeka, morao je i mogao glumiti samo Majkl Klark Dankan. Upoznali su se godinu ranije, na snimanju blokbastera, akcione zabave „Armagedon“ (1998). Gorostas je bio toliko svezan tremom i van konteksta glume, da je reditelj Majkl Bej želio da ga pošalje kući… „Majkl, želio sam te u ovom filmu, samo da budeš onaj čovjek kakav zaista jesi“ – bila je posljednja instrukcija reditelja. „OK “ – kao iz dubine tihe rijeke Misisipi samo je rekla dobrodušna ljudina. Prethodno je, iz plinskog kanala, do Los Anđelesa stigao kao tjelohranitelj. Pa do Holivuda kao bodigard Vila Smita ili rep zvijezde Notorious B.I.G.-a… I preko nekoliko malih televizijskih uloga – do „Armagedona“. I prijateljstva sa Brusom Vilisom. Čudo? Sasvim realan život!

Iskorak

Džon Kofi, filmski Majkl Klark Dankan, veliki je u onolikoj mjeri u kojoj je sposoban da primi grijeh bijelog čovjeka. Tu u najmračnijem kutku, u rasizmom i predrasudama oglodanoj Luizijani. Za reditelja Frenka Darabonta to je važan tematski iskorak u odnosu na njegovu prethodnu veliku, takođe Kingovu zatvorsku priču „Bjekstvo iz Šošenka“. Tamo gdje je tamnoputi čovjek, Morgan Friman, bio da prećuti i da samo svjedoči o putu jednog bijelog individualca do slobode, sada je tu bio Kofi. Spreman da oprosti sve bijele grijehe ovog svijeta!

U „Redu smrti“, nizu ćelija koje su krile najpoganije i najcrnje američke njuške, Kofi je velik, blistav i čist u onoj mjeri u kojoj ne glumi. Onoliko koliko je prosto prisutan. Svaki njegov postupak je jednostavno prihvatanje, da trpi i prima riječi, poglede, postupke, namjere drugih ljudi. „Samo sam tu da primim sve to nazad, to je sve“, objašnjava Kofi prilikom jednog od prvih čudesnih iscjeljenja, kojima mijenja živote svih oko sebe u tom mračnom kazamatu. On ne čini, on prosto jeste… Kao podsjećanje na jedno drugo pogubljenje, 2.000 godina ranije.

Tom Henks sjajan je u ulozi Pola Edžkomba (imdb.com)

Kalibar

Magija filma, snaga njegovih likova, je u atmosferi i tempu, ne samo u vizuelnim rješenjima, igri tamnih sjenki i dugih kadrova. Film traje tri sata vrlo ciljano – da dočara ono vrijeme, onaj pakao od beskraja iščekivanja pogubljenja, za svakog od zatvorenika. Tom Henks u ulozi Pola Edžkomba, tipičnog američkog „svakogovića“, čuvara zatvora i našeg naratora, veliki je glumac u onoj mjeri u kojoj je spreman da sebe svede na nivo asistenta – plejmejkera za Dankana. Za ulogu Kofija konkurisao je i slavni NBA centar Šekil O'Nil. A Majkl Dankan je bio spreman da u toliko momenata filma efektno „zakuca“, baš zato jer je Henks bio tu, da se skloni, pa da mu asistira na najbolji način.

Dužina filma od tri sata je potpuno opravdana i potrebna, kako bi se postavile kompleksne, zatvorske niti svih junaka. I na pravi način ispratila Kingova priča – svi delikatni odnosi osuđenika na smrt ponaosob; pa čuvara i zatvorskih sužanja; čuvara i upravnika; čuvara i njihovih supruga… I naravno, jednog zatvorskog miša, bitnog taman onoliko koliko je Kofiju važno da oživi, ugrijan u njegovim rukama! Film je tako i dokaz da je Stiven King, makar u momentima najveće inspiracije, pripovijedač kalibra Čarlsa Dikensa. Onda kad je spreman da dotakne neke potpuno realne i svakodnevne priče, da se spusti u njihov najbolji mrak i pronađe svjetlucave bisere iskrene ljudskosti.

Uvjerljivo prikazani delikatni odnosi čuvara i osuđenika na smrt (imdb.com)

Zid

Cijela drama se raspliće, naravno, do onog momenta neizbježnosti, u kojem naš svijet sprema Džonu Kofiju električnu stolicu. Čak i onda kada su svi svjesni da u njemu nema bilo kakve krivice. A Kofi je onoliko human, koliko je spreman da na sastanak sa smrću ode bez poveza preko očiju – priznajući, ne prvi put, da se plaši mraka. Eto toliko je veliki taj čovjek u njemu! Taj momenat filma je ključan, jer nas priprema na ono što ne možemo da podnesemo – susret oči u oči sa Kofijevim umirućim očima. On toliko biva prisutan tu, u našim životima, sa teretom kosmičke krivice čovječanstva – kao da je katapultiran u svaki teatar, pravo sa bioskopskog platna do svakog sjedišta i u svaki dom gledaoca, saučesnika… Eto tako Džon Kofi ruši onaj čuveni filmski „četvrti zid“, poput udara maljem onim velikim, toplim rukama.

Uvjerljivo prikazani delikatni odnosi čuvara i osuđenika na smrt (imdb.com)

Prokletstvo

Suština „Zelene milje“ je na kraju u igri vremena i prolaznosti, dokazujući da je ljudski život mnogo više od nečije odluke da mu smrću uzme mjeru. Za Henksov lik, ironično, onaj blagoslov ozdravljenja koje mu je podario Kofi, na koncu postaje prokletstvo trajanja. I to u svijetu u kojem mora da svjedoči smrti svih koje je volio. Na kraju je Henksov čuvar zatvora Edžkomb, ipak, svjestan da mu život ni izbliza nije toliko trajan – u onoj mjeri u kojoj je to bio, u kojoj jeste, Džon Kofi.

Eto tako, kao Džon Kofi, traje i Majkl Klark Dankan, iako već sedam godina nije među živima. Baš on je onaj radnik koji je na dnu kanala za plinske cijevi „čekao“ Brusa Vilisa… Pa dočekao taj poziv, igrom čuda od sudbine – baš od Vilisa. Za ulogu života, u kojoj nije bilo ni mrve glume, već cijela planina od dobrote i blagosti jednog banalnog i jednostavnog čovjeka.

 

Uvjerljivo prikazani delikatni odnosi čuvara i osuđenika na smrt (imdb.com)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *