Jalomov lijek. Koliko istine možeš da podneseš?

Piše: Vesna Vukadinović

Svaka osoba mora da izabere onoliko istine koliko može da podnese, rečenica je Irvina Jaloma, pisca i psihoterapeuta koji je osvojio svijet romanima u kojima se junaci uglavnom suočavaju sa istinom o sebi.

Neobični Amerikanac, potomak je jevrejsko-ruske emigrantske porodice. Odrastao je u siromašnom crnačkom predgrađu. Sada je penzionisani profesor psihijatrije Stenford univerziteta, a bavio se psihoterapijom. Poznat je kao zagovornik grupne terapije.

Njegove prve knjige imale su pedagošku namjenu, učenje o grupnoj psihoterapiji, a ta pedagoška crta se prenijela i na njegove najpopularnije romane u kojima nam kroz pitke rečenice, približava unutrašnji svijet velikih filozofa. Romani Kad je Niče plakao, Problem Spinoza i Liječenje Šopenhauerom nas upoznaju sa filozofijom, filozofima, ali i sa nama samima i imaju terapijsko dejstvo.

Sa knjigama Jaloma, čitalac može zasigurno da shvati da nije sam u suočavanju sa egzistencijalnim strahovima.

Što više poznajemo sebe, bolje živote možemo da živimo. I kada zapadnemo u nevolju, vrlo često ono što se dešava je da izrone djelovi ličnosti koje ni mi sami ne poznajemo dobro,

kaže Jalom.

Upravo takvo suočavanje sa sobom doživljavaju i njegovi likovi kroz psihoterapiju ili terapiju razgovorom. Pri tome, terapijsko dejstvo je uvijek obostrano. Jednako ima ljekovito dejstvo i za onog koji se ispovijeda i za onoga koji sluša.

Psihoterapeutska praksa Jaloma je duboko ukorijenjena u njegovim romanima, a pogotovo u zbirci pripovjedaka Krvnik ljubavi.

Ne volim da radim sa pacijentima koji su zaljubljeni. Možda zato što im zavidim. I ja žudim za ljubavlju. Možda zato što su psihoterapija i ljubav fundamentalno nespojive.Dobar terapeut teži da se izbori protiv tame u čovjeku i pronađe prosvjetljenje, dok romantičnu ljubav podržava misterija koju svaka vrsta inspekcije ruši. Moram da budem dželat ljubavi.

Jednako interesantan u svojim stručnim knjigama, Jalom ne izopštava psihoterapeuta kao čovjeka koji više zna, već ga u patnjama i strahovima izjednačava sa pacijentom.

Najjači motiv straha, prisutan kako u romanima, tako i u stručnoj literaturi Jaloma je strah od smrti. To se može vidjeti i u citaima iz njegovih knjiga, gdje se u okviru straha od smrti daje najveća vrijednost upravo životu:

Život je iskra između dvije identične praznine, tame prije rođenja i tame posle rođenja.

„Kad je Niče plakao“

Živite život punim plućima i onda, samo onda možete da umrete. Nemojte ostavljati neproživljeni život za sobom.

„Liječenje Šopenhauerom“

Ono što je njegov recept protiv straha od smrti je proživljen život:

Što ste manje živjeli svoj život, to je veći strah od smrti. Pri tome bježanje nikada nije rješenje jer Bol je tu; kad mu zatvorite jedna vrata, pokucaće negdje drugo.

Sada već u godinama, često govori o strahu pacijenata od njegove smrti i odsustvu u terapeutskoj podršci. U istom strahu su i čitaoci njegovih djela – da će otići i ostaviti ih bez još jednog Jalomovog lijeka.

kultivisise.rs

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *