Filmska cunami petorka o kojoj se najviše pričalo: Ali, da li je trebalo?

Nema te filmske godine koja može da prođe bez naslova koji podijele publiku do te mjere da se osjećate kao vanzemaljac ako ih ne pogledate i ne uključite se u raspravu. Tokom „devetnaestice“ nije moglo da se živi od pet takvih naslova.

Da li ste pogriješili ako ih nijeste pogledali? Što ste možda propustili? I da li će se pričati o ovim cunami-celuloidima u godinama koje dolaze?

Joker

Iako je vrijedilo pogledati ga, pompa oko filma Toda Filipsa bila bi mnogo manja da njegov heroj nije jedan od najboljih negativaca svih vremena. „Joker“ ipak nije ni remek djelo, ni dozvola za ubistvo, već duboko precijenjen film. Za nekoliko decenija, oridžin priča Betmenovog najvećeg neprijatelja pamtiće se najviše kao glumačka bravura Hoakina Feniksa i prvi pokušaj hrabrije adaptacije DC stripa. I ništa više od toga.

The Irishman

Ne bi trebalo kriviti planetu zbog toga što joj je, jednostavno, bilo potrebno da epski spoj Martina Skorsezea, Roberta de Nira, Al Paćina i Džoa Pešija – bude epski i po kvalitetu. Od nijednog filma 21. vijeka nije se očekivalo više.

I ne može se reći da „The Irishman“ to nije „isporučio“. Opet, starački tempo i kompjutersko podmlađivanje jesu pokvarili utisak. „The Irishman“, ipak, ne može da se uporedi sa masterpisima „Goodfellas“ i „Casino“.

Once Upon a Time in… Hollywood

Kad Kventin Tarantino piše ljubavno pismo, onda ono stvarno bude… predugo? I „Once Upon a Time in… Hollywood“ ima problema sa dužinom. Opet, ima i završnicu koja objašnjava „nepotrebnosti“. Tarantinov najsentimentalniji film ipak je vrijedan povratka na mjesto zločina.

Drugačiji je već nakon drugog gledanja. Toliko, da u jednom trenutku možda i povjerujete u onu sumanutu teoriju – da lik Breda Pita ne postoji.

Avengers: Endgame

Za razliku od prvog dijela „Infinity War“ (Entoni i Džo Ruso, 2018), „Avengers: Endgame“ ne pobija Skorsezeovo mišljenje da marvelovac ne može da bude umjetničko djelo.

Neočekivani uspjeh doveo je do kompromisa, poput one jeftine scene u kojoj Captain Marvel reklamira feminizam kao pastu za zube. Opet, „Endgame“ ima emociju za sva vremena zbog kraja koji su dobili Iron-Man i Captain America. We love you 3.000…

Ad Astra

Svemirska odiseja Džejmsa Greja je nepobitni kralj najprecjenjenijih filmova 2019. godine. Dignuta do zvijezda kao da je na nivou Kjubrikovog remek djela „2001: A Space Odyssey“ (1968), „Ad Astra“ nije opravdala sopstveno ime, niti je ponudila išta kvalitetno osim glume Breda Pita.

Sve ostalo je ili nerazrađeno ili pozajmljeno od boljih filmova – i prazno da praznije ne može biti. Toliko, da se zabrinete za zdravlje svjetskih filmofila i razloge zbog kojih su vidjeli remek djelo u njemu…

https://www.pobjeda.me/objektiv/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *