Kum/The Godfather – Priča o filmu

Kum (engl. The Godfather) američki dramski film režisera Fransisa Ford Kopole iz 1972. godine s Marlon Brandom, Al Paćinom, Džejms Kanom, Robertom Duvalom i Dajanom Kiton. Film je adaptacija istoimenog romana, koji je napisao Mario Puzo. Priča filma pokriva period od 10 godina (19451955) i prati italijanskoameričku porodicu Korleone.

Film je nagrađen nagradama Američke filmske akademije za najbolji film, najboljeg glumca i najbolji adaptirani scenario, a izabran je i za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjediljenih Država. Takođe je rangiran kao drugi najbolji film u istoriji američke kinematografije, iza Građanina Kejna na spisku „100 godina… 100 filmova (izdanje na 10. godišnjicu)“ Američkog filmskog instituta. Isto tako, rangiran je kao prvi na spisku „250 najboljih“ IMDB, prvi na spisku 100 najboljih sajta Metacritic i među prvih 10 na spisku najboljih filmova svih vremena sajta Rotten Tomatoes.

Produkcija

Kopola i Paramount Pictures

Fransis Ford Kopola, režiser filma.

Fransis Ford Kopola nije bio prvi izbor za režiju, koja je prije toga bila ponuđena bar dvojici reditelja. Posao je bio ponuđen italijanskom reditelju Serđu Leonu, ali je on odbio rekavši kako nije zainteresovan (posle je snimio vlastitu mafijašku sagu Bilo jednom u Americi, koja se fokusirala na jevrejsko-američke gangstere). Do tada, Kopola je režirao osam filmova, od kojih je bio najpoznatiji verzija mjuzikla Finianova duga – iako je osvojio Oskar za scenariju u filmu Paton 1970. Kopola je bio dužan Warner Bros. 400 hiljada dolara zbog prekoračenja budžeta filma Džordža Lukasa kao i THX-1138, koji je Kopola producirao, a Kuma je prihvatio na Lukasov savjet.

Vladalo je veliko neslaganje između Kopole i studija, Paramount Pictures, a Kopola je nekoliko puta umalo bio zamijenjen. Paramaunt je smatrao kako Kopola ne radi na rasporedu, da je napravio nekoliko grešaka s audicijom i produkcijom te da je insistirao na nepotrebnim troškovima. Kopola kaže, na DVD komentaru, da je bio pod pritiskom jer je znao da zamjenski reditelj čeka u sjenci i da će ga zamijeniti istog trenutka kad ga opuste, ali uprkos tome, uspio je odbraniti svoje odluke i izbjeći otkaz.

Audicija

Kopolin izbor glumaca nije bio u skladu sa željama šefova Paramaunta, posebno Marlon Brando kao Don Vito Korleone. Paramaunt, koji je htio Lorensa Olivijea (koji je bio nedostupan zbog zdravstvenih problema), prvo je zabranio Kopoli da angažuje Branda, navodeći njegovo problematično ponašanje na setovima njegovih prethodnih filmova. U jednom trenutku, Kopoli je tadašnji predsjednik Paramaunta rekao da se “Marlon Brando nikad neće pojaviti u ovom filmu”. Nakon zauzimanja kod šefova studija, Kopoli je dopušteno da angažuje Branda pod uslovom da ovaj prihvati manju platu nego na prethodnim filmovima, da uradi probno snimanje i da se obaveže kako neće prouzrokovati odgađanje u produkciji (kao što je to činio na prethodnim produkcijama). Kopola je izabrao Branda umjesto Ernesta Borgnina nakon što je ovaj na probnom snimanju osvojio i njega i rukovodstvo Paramaunta. Brando je za svoju ulogu osvojio nagradu Američke filmske akademije, koju je odbio da primi.

Studio je htio Roberta Redforda ili Rajana O'Nila za ulogu Majkla Korleonea, ali Kopola je htio nepoznatog glumca koji izgleda kao italijanski Amerikanac, i našao ga je u Alu Paćinu. Paćino u to vrijeme nije bio poznat, a studio ga nije smatrao podobnim za ulogu, djelimično i zbog njegove visine. Paćinu je uloga dodijeljena nakon što je Kopola zaprijetio da će napustiti produkciju. Za ulogu su konkurisali i Džek Nikolson, Dastin Hofman, Voren Biti, Martin Šin i Džejms Kan. Za ulogu je bio zainteresovan i Elvis Presli, ali se nije pojavio na audiciji.

Prije nego što je izabran Robert Duval, za ulogu Toma Hagena su razmatrani Brus Dern, Pol Njuman i Stiv Mekvin.

Tada nepoznati Robert De Niro se prijavio za uloge Majkla, Sonija, Karla i Paulija Gata. Izabran je za ulogu Paulija, ali Kopola je sredio “razmjenu” s filmom -{The Gang That Couldn't Shoot Straight}- kako bi dobio Al Paćina.

Silvester Stalone se prijavio za uloge Karla Rizija i Paulija Gata, Antoni Perkins za Sonija, a Mia Farou za Kej. Vilijam Divajn bio je jedan od kandidata za ulogu Moa Grina.

Sofija Kopola, tada novorođenče, je nastupila kao Majkl Fransis Rizi, novorođeni sin Koni i Karla, u sceni krštenja na kraju filma. Nastupila i u druga dva filma. Kopola je angažovao i svoje sinove u ulogama Frenka i Endrua Hejgena, dvojicu sinova Toma Hejgena. Mogu se vidjeti u uličnoj tučnjavi između Sonija i Karla i iza Paćina i Duvala u sceni sahrane.

Snimanje

Većina snimanja obavljena je između 29. marta i 6. avgusta 1971., dok je scena s Paćinom i Kiton bila snimana na jesen – ukupno se snimalo 77 dana, manje od predviđenih 83 dana.

Snimalo se na lokacijama oko Njujorka, kao i u sicilijanskim gradovima Savoci i Forzi d'Agro. Korištena je i jedna lokacija u Los Anđelesu. Scena sa Pačinom i Kiton snimana je u gradu Ros, Kalifornija. Enterijeri su snimani u studijama Filmvejsa u Njujorku.

Jedna od najšokantnih scena u filmu dolazi rano, ona s odsječenom konjskom glavom. Protestovala su udruženja za prava životinja. Kopola je kasnije rekao kako je dobio konjsku glavu od preduzeća za proizvodnju pseće hrane; konj nije ubijen specijalno za potrebe filma.

Za scenu krštenja su korišćene dvije različite crkve. Unutrašnje scene snimane su u katedrali Svetog Patrika u Njujorku. Spoljne scene nakon krštenja snimane su u crkvi Maunt Loreto na Stejten Ajslendu, Njujork. 1973. je požar uništio dobar dio crkve. Ostali su samo fasada i zvonik koji su uklopljeni u novu građevinu koja je posle sagrađena.

Zaplet

Film počinje na vjenčanju kćerke Don Vite Korleonea, Koni (Talija Šajr) udaje se za Karla Ricija (Džiani Raso) u Njujorku u kasno ljeto 1945. Kako “nijedan Sicilijanac ne može odbiti uslugu na dan vjenčanja svoje kćerke”, Korleone, poznat među svojim prijateljima i saradnicima kao “Kum” i Tom Hejgen (Robert Duval) su zauzeti saslušavanjem zahteva prijatelja i saradnika. U međuvremenu, Don Vitov najmlađi sin Majkl (Al Paćino), koji se vratio iz Drugog svjetskog rata kao odlikovani junak, priča svojoj djevojci Kej Adams (Dajana Kiton) anegdote o kriminalnom životu svog oca, uvjeravajući je da on nije kao njegova porodica.

Među gostima na svečanosti ja slavni pjevač Džoni Fontejn (Al Martino), Korleonov kum, koji je došao iz Holivuda da zamoli Kuma da mu pomogne da dobije ulogu koja će mu revitalizovati karijeru. Džek Volc (Džon Marlej), šef studija, ne da Fontejnu ulogu, ali Don Vito Korleone kaže Džoniju: “Napraviću mu ponudu koju neće moći da odbije.” Hejgen je poslan u Kaliforniji kako bi rešio problem, ali mu Volc ljutito odvrati kako neće dati Fontejnu ulogu, koja je savršena za njega, jer je Fontejn “uništio” starletu koju je Volc favorizovao. Sljedećeg jutra, Volc se budi i u krevetu pronalazi krvavu odsječenu glavu svog trofejnog konja.

Po Hejgenovom povratku, porodica se sastaje s dilerom heroina Virdžilom “Turčinom” Solocom (Al Letieri), koji je uticajan u protivničkoj porodici Tatalja. Soloco zamoli Don Korleonea (Marlon Brando) za političku zaštitu i finansiranje kako bi se počeo masovni uvoz i distribucija heroina, ali uprkos velikoj količni novca koji bi se zaradio, Korleone odbija. Don Vitov najstariji sin, Santino “Soni” Korleone (Džejms Kan), upada u razgovor i neizravno izrazi interes za posao. Njegov otac, ljut zbog Sonijeve nesuglasice pred čovjekom koji nije član porodice, kasnije ga nasamo ukori.

Ubrzo nakon odbijanja Don Korleonea, on biva pogođen nekoliko puta na lokalnoj tržnici. Javno se ne zna da li je preživio. Soloco i njegovi ljudi zatim ubijaju Luku Brasija (Leni Montena) i otimaju Hejgena. Soloco nagovara Hejgena da ponudi Soniju dogovor koji je prethodno ponuđen njegovom ocu, ali Soni odbija i razmisliti o poslu, rekavši kako će zaratiti sa porodicom Tatalja i Solocom.

Majkl, kojeg druge mafijaške porodice smatraju “civilnim” (nije umiješan u mafijaške poslove) pa zato može živjeti normalnim životom, posjećuje oca u bolnici. Odmah postaje sumnjičav nakon što je primijetio da nema policijaca da čuvaju Dona. Shvativši da mu je ocu opet namješteno, naziva Sonija, a nakon toga premješta oca u drugu sobu. Nakon toga odlazi vani kako bi pazio pred vratima. Uz pomoć iznenađenog Enca, odbija Solocove ljude. Dolazi policija s korumpiranim kapetanom Makluskijem (Sterling Hejden), koji udari Majkla u lice. Pojavljuje se Hejgen s “privatnim detektivima” ovlašćenim da nose oružje kako bi zaštitili Don Korleonea.

Nakon pokušaja ubistva svog oca u bolnici, Majkl se dobrovoljno javlja da ubije Solocoa i kapetana Makluskija, koji glumi Solocovog tjelohranitelja. Soni i ostali iskusniji članovi porodice se nasmiju Majklovoj navodnoj naivnosti, a Soni ga prekori da ne reaguje preolično i emocionalno. Međutim, Majkl ih uvjerava da je ubijanje Solocoa i Makluskija u interesu porodice, te da on, kao “civil”, neće izazvati puno sumnje kod Solocoa.

Sastanak između Majkla i Solocoa, uz prisusnost Makluskija, dogovoren je u restoranu, navodno da se dogovori mir. Majkl odlazi, uzima skriveni pištolj i ubija Soloca i Makluskija, obojicu pogađa u glavu. Kako bi izbjegao hapšenje za ubistvo, Majkl je poslat na Siciliju dok se porodica Korleone priprema za rat protiv pet porodica, koje se ujedinjuju protiv Korleoneovih.

Na Siciliji, Majkl živi pod zaštitom Don Tomasina, starog prijatelja porodice. Tamo, on se oženi s lokalnom djevojkom, Apolonijom, koja je posle ubijena tokom pokušaja ubistva Majkla.

U međuvremenu, u Njujorku, Don Korleone se vraća kući iz bolnice. On je izvan sebe nakon što je čuo da je Majkl bio taj koji je ubio Soloca i Makluskija. Nekoliko meseci posle, 1948., Soni prebije Karla jer je tukao Koni. Nakon što ju je Karlo još jednom pretukao, Soni odlazi sam kako bi ga pronašao i ubio. Na putu, upada u zasjedu na naplatnim kućicama gdje ga rešetaju do smrti.

Umjesto traženja osvete za Sonijevo ubistvo, Vito Korleone se sastaje sa šefovima pet porodica kako bi prekinuli rat između porodica. Ne samo da im rat pravi materijalne štete i uzima ljudske živote, nego je prekid sukoba jedini način da se Majkl može sigurno vratiti kući. Promijenivši svoju prethodnu odluku, Vito se dogovara da će porodica pružiti političku zaštitu za prodaju heroina Filipu Tataliji (Viktor Rendina). Na sastanku, Don Vito Korleone shvata da je Don Barzini (Ričard Konte), a ne Tatalja, odgovoran za mafijaški rat.

Kako mu je sigurnost osigurana, Majkl se vraća sa Sicilije. Nakon više od godinu dana, vraća se svojoj bivšoj djevojci, Kej, rekavši kako je želi oženiti. Kako je Don polu-penzionisan, Soni mrtav, a srednji brat Fredo (Džon Kazale) se smatra nesposobnim da vodi porodični posao, Majkl postaje šef i kaže kako će porodični posao ubrzo biti u potpunosti zakonit.

Pit Klemenca (Ričard S. Kastelano) i Salvatore Tesio (Ejb Vigoda), dva “kapetana” porodice Korleone, prigovore kako ih porodični neprijatelj Barzini omalovažava te da traže dopuštenje da uzvrate, ali Majkl odbija. S ocem kao consigliereom, planira porodični posao preseliti u Nevadu i nakon toga, Klemenca i Tesio mogu osnovati vlastite porodice. Majkl obećava da će Konin muž, Karlo, biti njegova desna ruka u Nevadi, dok će Hejgen biti advokat porodice u Las Vegasu.

U Las Vegasu, Majkla pozdravlja Fredoa, u hotelu “Kasino” u kojem Korleoneovi imaju udio, a vodi ga Mo Grin (Aleks Ročo). Majkl kaže Džoniju Fontejnu da će porodica trebati njegovu pomoć u nagovaranju Džonijevih prijatelja u šou-biznisu kako bi potpisali dugotrajne ugovore za nastupe u kazinima. Na sastanku s Moom Grinom, Majkl ponudi da otkupi njegov udio, ali ovaj bezobrazno odbije. Grin vjeruje kako su Korleonovi slabi, te da može postići bolji dogovor s Barzinijem.

Majkl se vraća kući. Na privatnom sastanku, Vito mu skreće pažnju kako će neprijatelji porodice pokušati ubiti Majkla koristeći povjerljivog saradnika da dogovore sastanak kao izgovor za ubistvo. Ubrzo nakon toga, Don Vito umire od srčanog udara dok se igrao s malim unukom.

Tokom pogreba, Tesio prenosi Majklu ponudu za sastanak s Barzinijem, što ga označava kao izdajnika kojeg je Vito očekivao. Majkl dogovara ubistva Moa Grina, Filipa Tatalje, Emilija Barzinija, Antonija Stračija i Karminea Kuneoa, što se odvija za vrijeme krštenja Koni i Karlovog drugog sina, kojem je Majkl kum. Nakon krštenja, Tesio vjeruje da će on i Majkl na sastanak s Barzinijem. Umjesto toga, odvode ga Vili Čiči i drugi plaćenici kako bi ga ubili. Majkl se suprotstavlja Karlu u vezi Sonijevog ubistva, te ga prevari da prizna kako je on namjestio zasjedu. “Danas”, kaže Majkl, “ću srediti porodične poslove.” Majkl kaže Karlu kako je njegova kazna, to da neće imati veze sa porodičnim poslom. Njemu daje avionsku kartu za Nevadu. Karlo ulazi u auto kako bi otišao na aerodrom, ali ga ubije Klemenca.

Kasnije, Koni se suprostavlja Majklu, optužujući ga za Karlovo ubistvo. Kej upita Majkla u vezi optužbi, ali on odbija odgovoriti. Ona insistira, a Majkl slaže, rekavši joj kako nije imao nikakve veze sa Karlovom smrću. Kako film završava, Kej gleda kako Klemenca i Roko Lampone odaju počast Majklu, ljubeći mu ruku i oslovljavajući ga “Don Korleone”. Novi kapo Al Neri (Ričard Brajt) zatvara vrata, a Kej shvata da je Majkl postao novi kum.

Nagrade

Razlike u odnosu na roman

Jedan od glavnih djelova Puzovog romana koji nije iskorišten za film bila je flešbek priča o ranom životu Don Korleonea, uključujući njegov dolazak u Ameriku, brak i očinstvo, ubIstvo Don Fanučija i njegov uzlet u mafijaškoj hijerarhiji, sve ono što je iskorišteno u Kumu II.

Mnogi sporedni djelovi radnje romana nisu dobili svoje mjesto na velikom platnu uključujući: nevolje pjevača Džonija Fontejna sa ženama; Sonijevu ljubavnicu Lusi Mansini koja se nalazi u ljubavnoj vezi s dr. Julom Segalom (koji se uopšte ne pojavljuje u filmu, a koji je zaposlen u Las Vegasu jer je tamo sklonjen zbog optužbi o obavljanju ilegalnih pobačaja, ali se tim poslom i dalje bavi), a koji pomaže Lusi da hirurški koriguje vaginu; rješavanje komplikacija nastalih usled lošeg saniranja Majkovih kosti lica (koje je oštetio kapetan Makluski); operaciju glasnica Džonija Fontejna koji je operirao izrasline na glasnicama, što mu je popravilo glas; pedofiliju Džeka Volca; kućni život Kej Adams; demonsku prošlost Luke Brasija; dovitljivi plan don Vita Korleonea o Majklovom odlasku na Siciliju kao i plan o preuzimanju krivice za Majkla Corleonea zbog ubistva Soloca i Makluskija od strane jednog člana porodice Bočičio, koji je ionako osuđen na električnu stolicu zbog ubistva, a što je prethodilo Majklovom povratku iz Sicilije u SAD; detaljni napad na dvojicu muškaraca koji su napali Bonaserinu kćerku, kojeg je predvodio Paulie Gatto, a kojega samo spominju u filmu; prelazak Kej Adams s protestantizma na rimokatoličku vjeru i njenu pobožnost; samostalne filmske projekte Džonija Fontejna i njegovu saradnju s prijateljem Ninom Valentijem; informacije o ponašanju Freda Korleonea prema plesačicama; objašnjenje postupka podmićivanja policajaca, kao i istorijske razloge nastajanja Mafije.

Slučajno, u romanu se daje do znanja kako Lusi nije ostala trudna sa Sonijem kad se preselila u Las Vegas, pa je tako bez smisla priča o Vincentu Mansiniju u Kumu III. Začudo, Puzo je pisao scenarije za sva tri filma, pa mu je kontradikcija morala biti poznata.

Likovi s manjim ulogama u filmu nego u romanu su Džoni Fontejn, Lusi Mansini, Roko Lampone i Albert Al Neri (potonja dva nisu ni progovorili u filmu). Likovi koji se nisu ni pojavili u filmskoj adaptaciji su dr. Segal, Genco Abandando i dr. Taza sa Sicilije. Osim toga, u knjizi, Majkl i Kej imaju dva sina, ali u filmovima imaju sina i kćerku.

Roman se dotiče i sudbina Michaelovih tjelohranitelja na Siciliji, Fabricija i Kaloa. U filmu oba preživljavaju (Kalo se čak pojavljuje u trećem nastavku). U knjizi, Kalo umire s Apoloniom u eksploziji automobila, dok je Fabricio ubijen kao još jedna žrtva u slavnoj “sceni krštenja” nakon što je otkriven kako vodi piceriju u Bufalu, na sjeveru države Nujork.

Kraj knjige razlikuje se od kraja filma: dok u filmu Kej shvata da je Majkl postao “kao njegova porodica”, u knjizi joj Tom Hejgen otkriva tajne za koje, prema njemu, bi bio ubijen da Majkl sazna. Tokom filmske scene krštenja, šefovi mafijaških porodica bivaju ubijeni. U romanu su ubijeni samo Barzini i Tatalja, koji su prije toga bili u ratu s Korleoneovima. Tada su ubijeni i neki drugi, niže rangirani, članovi mafijaških porodica, a što u filmu nije prikazano.

Zanimljivo je da se na samom početku romana, među ljudima koji traže pomoć od don Vita Korleonea, nalazi i Entoni Kopola, prezimenjak reditelja Fransisa Forda Kopole, koji moli don Korleonea da posudi 500 $ kako bi otvorio piceriju. Taj se prizor ne pojavljuje na filmu. A zadnje riječi don Vita Korleonea, koji umire u zasadima paradajza, su: Život je tako lijep.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *