Vincent van Gogh – Biografija

Vincent Willem van Gogh; Zindert, 30. mart 1853Over sir Oaz, 29. jul 1890), postimpresionistički slikar holandskog porijekla. Jedan je od trojice najvećih slikara postimpresionizma i jedan od najcjenjenijih slikara uopšte. Njegova djela su zapažena po svojoj gruboj ljepoti, emotivnoj iskrenosti i hrabrim bojama, te je zahvaljujući tome postao jedan od vodećih umjetnika 19. vijeka. Nakon dugog i bolnog problema sa anksioznošću i učestalim problemima mentalnih bolesti, umro je od prostrelne rane metkom u svojoj 37. godini. Opšte je prihvaćeno mišljenje da je izvršio samoubistvo, iako pištolj iz koga je pucano, nikada nije pronađen. Njegov rad je za vrijeme njegovog života bio je poznat samo nekolicini ljudi, a samo par ga je cijenilo i poštovalo.

Van Gog je počeo da crta kao dijete, a nastavio je kroz godine kada je odlučio da će biti umjetnik. Slikanjem se počeo baviti tek u kasnim dvadesetim godinama, a mnoge od njegovih najpoznatijih djela je završio poslednje dvije godine svog života. Za nešto više od deceniju, stvorio je više od 2100 djela, uključujući 860 ulja na platnu i više od 1300 akvarela, crteža, skica i grafika. Njegov rad obuhvata autoportrete, pejzaže, mrtvu prirodu i portrete, a najčešći motivi su čempresi, polja pšenice i suncokreti.

Slika Seljanka iz njegovog ranog holandskog perioda (mart 1885) nalazi se u beogradskom Narodnom muzeju.

Životopis

Sedam je godina proživio kao namještenik u Haagu, a zatim je poslat u podružnicu Goupila u London (187376). U toj je trgovini slika dobio ne samo uvid u slikarstvo, već se i sam zainteresovao za slikanje te je nastojao postati slikar. Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod uticajem idealista Milleta u Belgiji. 1881. upoznaje se sa slikarom Mauveom, a taj ga poznati slikar bodri, upućuje i prvi mu daje savjete kako bi trebao postupiti likovnim rješavanjima.

Nakon kratkog boravka u Haagu odlazi u Brabant. U njegovom se likovnom izrazu tada počinje sve više i sve jasnije stavljati značajna crta humanitarne zanesenosti. Gogh se strastveno obraća prikazivanju života seljaka i radnika, koji se pate i muče na svojoj zemlji, da bi joj u svojoj bijedi istrgli nasušni hljeb. U tom razdoblju radi tamne male slike, gotovo sve u crnom. Te su slike blijede, izražajne, a uz to brutalne do karikature. Svi su ti likovi sumorni, i oni nacrtani i oni naslikani. Slikala ih je i crtala svijest osjetljive ćudi, koja je u životu od djetinjstva osjećala izolaciju i tjeskobu i redom proživljavala krize. Usred svih tih kriza i protivslovlja odlučuje se Gogh uporno i upravo strastveno za slikarstvo.

Van Gogh čitavo vrijeme strastveno crta kao fanatični autodidakt koji istovremeno i traži i prima savjete sa svih strana. Štaviše, tri mjeseca boravi na akademiji u Antwerpenu, da bi nadoknadio svoje nedostatke u crtanju. No, njegova ga je nemirna priroda tjerala u Pariz, gdje ga je zvao brat Théo. Početkom 1886. dolazi u Pariz i postaje đak Cormonov, te u ove četiri godine do smrti Van Gogh doživljava svoju veliku evoluciju. Već 1887. njegova se paleta radikalno mijenja: prema pređašnjem sumornom načinu ta se  promjena čini kao regeneracija. Očitavaju se značajke arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz potcrtani grafizam. Van Gogh traži sintezu u pojednostavljenju. Novi Van Goghov način se ispoljava sve jače i snažnije: isključuju se sjenke i svaka modelacija. On primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturiše tamnom bojom.

1888. izbacuje (gotovo) sliku za slikom. Uz to su se njegove boje pod mediteranskim nebom zažarile, zasjale i zablistale kao da je u njima iskričavo svijetlo samoga Sunca. Van Gogh je slikao i slikao samo Sunce u punom žaru.

Gauguinov portret Van Gogha

Gauguin je stigao u Arles na poziv van Gogha, da bi se oživotvorio dugogodišnji san mnogih slikara o tome da se okupe na zajedničkom radu napolju u prirodi. Vrlo brzo se pokazalo, da između njih postoje nepremostive suprotnosti: došlo je tako daleko, da je jedne noći u diskusiji Van Gogh u svom neuravnoteženom stanju navalio na Gauguina da ga zakolje. Dosta je bio samo jedan Gauguinov pogled, da se Van Gogh osvijesti i da namah sam sebe kazni. Reže britvom vlastito uho i odnosi ga bludnicama u javnu kuću, te pada u težak i bolan grč epileptika. Gauguin odlazi u Pariz, a Van Gogh u psihijatrijsku bolnicu. Svjestan je da je u ludnici, ali između pojedinih nastupa strastveno radi – njegove boje kao da su dobile još više na intenzitetu. Bez predaha slika i crta, grčevito radi. Radi manijakalno, suludo, divlje. Radom nastoji pobijediiti i samo ludilo, te svoje krize što se periodički ponavljaju. Kod njega se izmjenjuju časovi lucidnosti s teškim klonućima.

Zvjezdana noć, 1889. g.

8. maja 1889. dolazi u Saint-Rémy-de-Provence u Provansi na bolničko liječenje. Tamo je počeo slikati čemprese i masline, a nastala je još jedna čuvena slika Zvjezdana noć. Svom je bratu Théu napisao:

„Vječno je pitanje, je li nam dano da prije smrti spoznamo samo jednu hemisferu. Što se mene tiče, odgovora nema, ali zvijezde me uvijek podstiču na razmišljanje.“

1890. seli se u Auvers-sur-Oise na liječenje kod dr. Paula Gacheta kako bi bio bliže svom bratu. Prvi utisak Van Gogha o dr. Gachetu bio je: “mislim da je bolesniji od mene, ili možemo reći jednako”. Dr. Gachet je Van Gogha (pretpostavlja se) liječio biljkom crvenim naprstkom, s kojom je Van Gogh i naslikao ljekara, a danas se smatra da je ta biljka možda i djelovala na slikarevu percepciju žute boje, s obzirom da pacijenti koji se njome liječe vide sve oko sebe žućkasto. Osim toga sumnja se takođe da su ga mučile shizofrenija i manična depresija, koje takođe utiču na percepciju stvarnosti i raspoloženje.

Vjerovatno je jedna od posljednih njegovih slika što ih je naslikao Pšenična polja s vranama ili Žitno polje s gavranovima. U 37. godini, 27. jula, depresivan, uznemiren, u trenutku paničnog predosjećanja strave hvata revolver. U polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao i odapinje oružje. Umire nakon dva dana u svom krevetu. Pokopan je u Auvers-sur-Oiseu uz svog brata Théa koji je preminuo 6 mjeseci kasnije.

Grob Vincenta i Thea van Gogha
Van Goghov rad

Porijeklom iz Holandije, Van Gogh je bio teolog i sveštenik u rudniku i slikao je rudare tamnim mrkozelenim bojama. Posle kratke pariske impresionističke faze kada rasvjetljava paletu i napušta socijalne teme, Van Gog odlazi u Arle, na jugu Francuske, gdje započinje njegov arlezijski period. Kopirao je Millea, Gauguina i Lotrecka.

Intenzivno je koristio crvenu i zelenu boju, i povodom svoje slike Kafana noću piše svom bratu Teu u Parizu:

Soba je krvavocrvena i tamnožuta, u sredini je zeleni bilijar i četiri svetiljke limunove boje, koje bacaju narandžastozelenu svjetlost. Svuda se bore najrazličitije zelene i crvene boje: u sitnim likovima protuva koje spavaju, u praznoj i žalosnoj sobi… Pokušao sam da crvenim i zelenim izrazim strašne strasti ljudske duše.
Under a bright cloudless blue/green sky is a large collection of connected buildings on the right side of the canvas. The buildings are all part of a mill, up a slight embankment from a stream in the foreground. On the left side of the painting near the steps leading up the embankment to the old mill are two small figures. Off in the left distance is a farmland and farmhouses, while the far distance shows low purple hills
Stari mlin, 1888, Albright-Knox Art Gallery, Buffalo, NY.
The top of the painting is a dark blue night sky with many bright stars shining brightly surrounded by white halos. Along the distant horizon are houses and buildings with lights that are shining so brightly that they are casting yellow reflections on the dark blue river below. The bottom half shows the Rhone river with reflected lights showing throughout the river. In the foreground we can see a shallow wave.
Zvezdana noć nad Ronom, 1888, Musée d'Orsay, Paris.
A starless, moonless evening sky of middle blue with two large white clouds are above darker blue twisting hills in the distance. In the foreground is a grove of Olive trees, that extend horizontally across the whole painting, towards the bottom is a winding, twisting path that extends horizontally across the painting
Maslinova drva sa planinom Alpili u pozadini, 1889, Museum of Modern Art, New York.
Van Gogh je crtao i slikao sa vodenim bojama (dok je bio u školi) mada je mali broj tih slika sačuvan, a i autorstvo je dovođeno u pitanje za neke od njih. Kad se posvetio umjetnosti kao odrasla osoba, on je počeo na elementarnom nivou, kopirajući Cours de dessin, kurs crtanja koje je uredio Charles Bargue. Proljeća 1882, njegov ujak, Cornelis Marinus, vlasnik dobro-stojeće galerije savremenih umjetnosti u Amsterdamu, zatražio je od njega crteže Haaga. Van Gogov rad nije zadovoljio očekivanja njegovog ujaka. Marinus mu je ponudio drugi posao, ovog puta dajući detaljan opis predmeta, ali je još jednom bio razočaran rezultatom. Uprkos toga, Van Gogh je istrajao. On je poboljšao osvjetljenje svog studija istaliranjem raznih šalona i eksperimentisao je sa mnoštvom materijala za crtanje. Više od godinu dana je radio na pojedinačnim ličnostima – visoko razrađenje studije „crnom i bijelom“, kojima je u to vrijeme zaradio samo kritike. Danas, oni su priznati kao njegovi prva remek-djela.
A white two-story house at twilight, with 2 cypress trees on one end, and smaller green trees all around the house, with a yellow fence surrounding it. Two women are entering through the gate in the fence; while a woman in black walks on by going towards the left. In the sky, there is a bright star with a large intense yellow halo around it

Bijela kuća u noći, 1890, Hermitage Museum, St. Petersburg, naslikana šest nedjelja prije smrti umjetnika

Početkom 1883, on je počeo da radi na kompozicijama sa više figura, koje je bazirao na svojim crtežima. Neke od njih je fotografisao, ali kada je njegov brat je napomenuo da im nedostaje živost i svježina, on je uništio te fotografije i okrenuo se slikarstvu uljanim bojama. Do jeseni 1882, brat mu je finansijski omogućio da završi svoje prve slike, ali je sav novac ubrzo bio potrošen. Proljeća 1883, Van Gog se obratio renominranim umjetnicima Haške škole, kao što su Weissenbruch i Blommers, i dobio je tehničku podršku od njih, kao i od slikara De Bocka i Van der Weelea. Kada se preselio u Nuenen, nakon perioda u Drentheu, počeo je rad na nekoliko slika velikih dimenzija, ali ih je potom uništio. Ljudi koji jedu krompir i njeni prateći komadi – Stara kula na Nuenen groblju i Koliba – su jedine sačuvane slike. Nakon posete Rijksmuseumu, Van Gogh je bio svjestan da su mnoge od njegovih mana posljedica nedovoljnog tehničkog iskustva. Stoga je novembra 1885. otišao za Antwerp i kasnije za Paris da uči i razvija svoju tehniku.

Nakon upoznavanja sa impresionističkim i neo-impresionističkim tehnikama i teorijama, Van Gogh je otišao u Arles da razvije te nove spoznaje. Međutim, ubrzo su se stare ideje o umjetnosti i radu pojavile ponovo. Ideje kao što je rad na serijskim snimcima srodnih ili kontrastnih predmeta, koje će odražavati svrhu umjetnosti. S napretkom njegovog rada, napravio je mnoštvo samoportreta. Već 1884. u Nuenenu radio je na seriji koja je trebala da ukrasi trpezariju jednog prijatelja u Eindhovenu. Slično tome u Arlesu, proljeća 1888 organizovao je svoje Cvjetajuće voćnjake u triptihe, počevši time seriju slika koja postala dio Rolingove porodične serije, i konačno, kad se Gauguin složio da radi i živi u Arlesu rame uz rame sa Van Goghom, on je počeo rad na Dekoraciji za žutu kuću, koja je po nekim gledištima najambiciozniji poduhvat koji je on ikad poduzeo. Naveći dio njegovog rada se bavi razradom i revidiranjem njegovih fundamentalnih postava. U proljeće 1889, naslikao je još jednu, manju grupu voćnjaka. U jednom pismu bratu iz aprila, piše, “Ja imam 6 studija proljeća, dvije od kojih su veliki voćnjaci. Ima malo vremena, jer su ovi efekti tako kratkog daha.”

Istoričar umjetnosti Albert Boime smatra da je Van Gogh – čak i u prividno fantastičnim kompozicijama poput Zvjezdane noći – bazirao svoj rad na realnosti. Bijela kuća u noći, prikazuje kuću u sutonu sa prominentnom zvijezdom okruženom žutim oreolom na nebu. Astronomi sa Južnozapadnog teksaškog državnog instituta u San Markosu su proračunali da je ta zvijezda Venera, koja je bila svijetla na večernjem nebu juna 1890. kad se pretpostavlja da je Van Gogh napravio sliku.

Samoportreti
A red-bearded man with a straw hat on gazes to the left.
Samoportret sa slamnim šeširom, Pariz, zima 1887/88, Metropolitan Museum of Art, (F365v)
A mid to late 30s intense man with red beard gazing to the left wearing a green coat.
Samoportret, septembar 1889, (F 627), ulje na platnu, 65 cm × 54 cm. Musée d'Orsay, Paris. Ovo je verovatno zadnji Van Goghov samoportret.
An intense man clean shaven man, with close cropped hair looks to the left.
Samoportret without beard, kraj septembra 1889, (F 525), ulje na platnu, 40 × 31 cm., Privatna kolekcija.
A redbearded man in a blue smock holding paintbrushes and artist palette in his hand; looks to the left
Samoportret, 1889, National Gallery of Art. Samoportreti iz Saint-Rémy pokazuju glavu sa desne strane, i.e. strane sa neunakaženim uvetom.

Detail of Self-portrait (1889)

Van Gogh je kreirao mnoge samoportrete tokom života. Bio je plodan samo-portretista, koji je crtao i slikao samog sebe više od 43 puta između 1886 i 1889. U njima je pogled slikara rijetko usmjeren na gledaoca; čak i kada je to fiksni pogled, on izgleda kao da gleda negdje drugdje. Slike variraju u intenzitetu i boji i neke prikazuju umjetnika sa bradom, neke bez brade, neke sa zavojima – prikazujući epizodu u kojoj je odsjekao dio svog uha. Semoportret bez brade, iz kasnog septembra 1889, je jedna od najskupljih slika svih vremena, koja je prodata za $71.5 miliona 1998. u Njujorku. U to vrijeme, ona je bila treća (ili sa inflacijskim prilagođavanjem četvrta) najskuplja slika ikada prodata. Ona je takođe Van Gogov zadnji samoportret, koji je dao majci kao rođendanski poklon.

Svi samoportreti slikani u Saint-Rémyu prikazuju umjetnikovu glavu sa desna, sa strane nasuprot njegovog unakaženog uva, pošto je on slikao svoju reflekciju u ogledalu. Tokom zadnjih nedjelja svog života u Auvers-sur-Oise, on je proizveo mnoštvo slika, ali među njima nema samoportreta. To je period tokom koga se on vratio slikanju prirode.

Uticaj

Van Gogh je prethodnik čitavog evropskog ekspresionizma po tome, što je strastveno pokušavao izraziti u svojim slikama ono što se ne može izraziti. On je jedan od prvih umjetnika, koji je deformisao prirodni oblik, da bi postigao što jaču i intenzivniju izražajnost. Svaki je njegov autoportret dio njegove autobiografije i u njima se odražava drama njegovog životnog puta. Njegov je uticaj nadasve velik u čitavom svjetskom slikarstvu. Ostavio je velik opus (850 slika i više od 900 crteža i akvarela) razasut po mnogim galerijama Evrope i Amerike.

Van Goghove najskuplje slike

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *