Apokalipsa danas – Priča o filmu

Apokalipsa danas (eng. Apocalypse Now), američki ratni film reditelja Francisa Forda Coppole iz 1979. Radnja filma odvija se za vrijeme Vijetnamskog rata, a događaji u filmu su slobodna interpretacija romana Josepha Conrada Srce tame (Heart of Darkness).

Film je doživio dva izdanja: 1979. film je objavljen u originalnoj (kraćoj) verziji jer je trajao predugo po mišljenju filmskog studija United Artists koji je distribuirao film. 2001. Coppola je objavio 49 minuta dužu verziju filma, a ovo drugo izdanje nazvao je Redux. Rediteljeva verzija je obuhvatila neke djelove filma koji se zbog tadašnje političke situacije nisu mogli prikazati. Tako u originalnoj verziji filma nedostaju neka poglavlja: antikolonijalno poglavlje s francuskom porodicom u kojem je kritikovana francuska kolonijalna politika u Vijetnamu. Film je premijerno prikazan u Cannesu pa je ovaj dio morao biti izbačen jer je u Francuskoj to bila tabu tema. Osim ovog poglavlja, zbog dužine filma, izbačene su i scene u kojima Wilardova ekipa krade surferske daske pukovnika Kilgorea (Robert Duvall), scene s Playboyevim ljepoticama i scena u kojoj Kurtz čita članak iz Timea o ratu, okružen kambodžanskom djecom.

Sadržaj

Apokalipsa danas je imala više verzija s raznim završetcima filma i u produženoj verziji.

Originalno izdanje (1979.)

Film počinje s prigušenim zvukom helikoptera i slikama eksplodiranih bombi u tropskoj prašumi. Dok svira pjesma The Doorsa The End, priča se prebacuje u hotelsku sobu u Saigonu, gdje se nalazi duboko potreseni oficir američke vojske Benjamin Willard (Martin Sheen) i pije sam. Uprkos Willardovim psihičkim problemima, zapovjednici ga šalju u misiju u udaljenu kambodžansku prašumu da pronađe pukovnika američkih specijalnih snaga koji se oteo kontroli.

Pukovnik Walter E. Kurtz (Marlon Brando), odlikovani oficir, poludio je i zapovijeda plemenom domorodaca duboko u prašumi u neutralnoj Kambodži. Willardu je zapovijeđeno da preuzme misiju pronalaska Kurtza i dokrajči njegovo zapovijedanje… bez milosti. Willard sazna da je Kurtz sebi prisvojio pravo ratnog zapovjednika te da ga obožavaju lokalni domoroci i njegovi odani ljudi. Osim toga, drugi oficir, Colby, koji je poslan u istu misiju prije Willarda, vjerojatno je postao jedan od njegovih poručnika.

Willard počinje svoj put uzvodno rijekom Nung (koja je izmišljena, pravo ime rijeke je Mekong) na patrolnom čamcu zvanom Erebus, sa šarolikom posadom koju čine: Šef Phillips, tamnoputi mornarički kapetan broda; Lance B. Johnson, preplanuli kalifornijski surfer; Chef, strojovođa i Tyrone, zvan Čisti, 17-godišnji crnac iz neke rupe u Južnom Bronxu.

Patrolni čamac stiže u zonu slijetanja helikoptera, gdje Willard i ekipa upoznaju pukovnika Billa Kilgorea (Robert Duvall), ekscentričnog zapovjednika 9. konjaničke jedinice, malo prije masovne akcije čišćenja osvojenog neprijateljskog grada. Kilgore, strastveni surfer, sprijateljuje se s Johnsonom. Od jednog svog čovjeka, Mikea, saznaje da je plaža uz obalu rijeke Nung savršena za surfanje, zašto ju je i osvojio. Kilgore naređuje svojim ljudima za osvoje grad i plažu. Leteći u helikopteru iznad obale, Kilgore započinje napad na selo. Scena, u kojoj se koristi Wagnerova muzika, završava s vojnicima koji surfaju po nesigurnoj plaži na kojoj se izmjenjuje vatra između Amerikanaca i Vijetkonga. Nakon što su helikopteri uništili svaki vidljivi znak otpora, slijedi napad napalmom u obližnjoj prašumi koji označava vrhunac bitke. Kilgore trijumfalno kaže Willardu: Osjećaš li to? Napalm, sine! Ništa na svijetu ne miriše tako. Volim miris napalma ujutro…

Kako brod nastavlja uzvodno, Willardova opsesija Kurtzom se povećava. Na putovanju se događa nekoliko incidenata: zaustavljanje na vojnoj ispostavi gdje vojnici gledaju show s tri Playboyeve ljepotice; susret s tigrom u prašumi; vijetnamska inspekcija broda koja dovodi do masakra; zaustavljanje kod zadnje američke ispostave, i smrt Čistog i Šefa Phillipsa.

Preživjeli dolaze na Kurtzov logor gdje se susreću s poludjelim fotografom (Dennis Hopper) koji štiti Kurtza, navodeći kako je on veliki čovjek koji ima vrlo dubokoumna filozofska razmišljanja. Willard ostavlja Chefa na brodu i naređuje mu da pozove vazdušni napad na selo ako se on ne vrati. Willard je doveden pred Kurtza i zatvoren u mračnoj baraci, dok ga Kurtz uči o teorijama rata, humanosti i civilizacija civilizacije. Nakon što Kurtz dobaci Willardu u krilo Chefovu odrubljenu glavu, film se nastavlja u nekoliko nanizanih scena klanja vodenog bivola, dok Willard ubija Kurtza mačetom. Umirući na zemlji, Kurtz šapuće: Užas… užas (navod uzet direktno iz Conradove knjige). Willard prolazi kroz utihnulu gomilu domorodaca, vraća se na brod, otplovljava niz rijeku, dok Kurtz ispušta posljednji dah.

Redux

2001. Coppola je objavio Apokalipsa danas: Redux u kinima, a malo kasnije i na DVD-u. Ova verzija uključuje 49 minuta materijala koji je morao biti izrezan iz originalnog filma.

Najznačajniji dio koji je ubačen u Redux je antikolonijalno poglavlje o porodici Marais, vlasnicima plantaže kaučuka, ostatak kolonizacije Francuske Indokine. Ovi djelovi su izbačeni iz filma 1979., koji je premijerno prikazan u Cannesu, zbog svog kritičkog tona o francuskoj kolonizaciji Vijetnama, što je bila tabu-tema u Francuskoj. U tom dijelu filma, muški članovi porodice razgovaraju o pozitivnim stranama kolonizacije u Indokini i osuđuju vojnu izdaju u Prvom indokineskom ratu. U ovoj sceni, Hubert de Marais kaže da su francuski političari žrtvovali cijele bataljone u Dien Bien Phuu, i kaže Willardu da je SAD osnovao Vijetkong kako bi istjerao Francusku iz Vijetnama.

Drugi dodani materijali odnose se na scene bitke prije Willardovog susreta s Kilgoreom, smiješna scena u kojoj Willardova posada krade Kilgoreove surferske daske; scena iz nastavka filma s plesom Playboyevih ljepotica, u kojoj se Willardova ekipa zabavlja s ljepoticama dok čekaju evakuaciju jer im je helikopter ostao bez benzina; te scena u kojoj Kurtz čita iz Timea članak o ratu, okružen kambodžanskom djecom.

Adaptacija

Iako je radnja filma inspirisana knjigom Josepha Conrada Srce tame, film ipak nema puno poveznica s knjigom. Radnja romana, temeljen na stvarnom Conradovom iskustvu, koji je bio kapetan parobroda u Africi, smještena je u Belgijski Kongo tokom 19. vijeka. Kurtz i Marlow (koji se u filmu zove Willard) rade za belgijsku trgovačku kompaniju koja brutalno eksploatiše afričke domoroce koji rade za nju.

Kad Marlow dolazi na Kurtzovu stanicu, otkriva da je Kurtz poludio te da zapovijeda malim plemenom kao njihov bog. Roman završava Kurtzovom smrću na povratku dok pripovjedač razmišlja o tami ljudske psihe: “srce beskrajne tame”.

Marlow je u romanu kapetan riječnog broda koji je poslan da natovari slonovaču sa Kurtzove stanice, ali postupno postaje zaluđen Kurtzom. U suštini, kad otkriva Kurtzovo teško zdravstveno stanje, Marlow ulaže veliki napor kako bi vratio Kurtza kući. U filmu, Willard je ubica koji je poslan da ubije Kurtza. Uprkos tome, prikaz Kurtza kao božanskog vođe plemena domorodaca i malarije od koje boluje, Kurtzov uzvik “Istrijebite zvijeri!” i njegove posljednje riječi “Užas! Užas!” uzeti su iz Conradova romana.

Nagrade
  • 3 osvojena Zlatna globusa (najbolja režija, sporedni glumac Robert Duvall, muzika) i jedna nominacija (najbolji film)
  • 2 osvojena Oscara (najbolja fotografija, zvuk) i 6 nominacija (najbolji film, režija, adaptirani scenario, sporedni glumac Robert Duvall, montaža, scenografija)
  • 2 osvojene nagrade BAFTA (najbolja režija, sporedni glumac Robert Duvall) i 6 nominacija (najbolji film, glavni glumac Martin Sheen, muzika, montaža, scenografija, soundtrack)
  • Osvojena Zlatna palma u Cannesu
Pozadina i produkcija

Originalni scenario napisao je John Milius kasnih šezdesetih. Miliuis je tvrdio da ga je inspirisao profesor filma koji je spomenuo da niko nije uspješno adaptirao Conradovu knjigu Srce tame, uprkos pokušajima legendarnih reditelja Orsona Wellesa i Richarda Brooksa. Ironično, scenario je bio povjeren poznatom desničaru Miliusu, koji je zamislio naslov kao cinični odgovor na ljevičarski hipijevski slogan “Nirvana Now!”, a u njegovom originalnom scenariju nalazilo se nekoliko Kurtzovih govora u kojima uzdiže vrline borbe i ratnički način života.

Film je trebao režirati George Lucas, koji je bio Coppolin saradnik u studiju American Zoetrope. Coppola je Zoetrope zamislio kao alternativu velikim holivudskim studijima koji bi davao podršku filmskim diplomcima koji su poslije postali poznati po kolokvijalnom nazivu “filmska djeca”. Vijetnamski rat je još bio aktivan, a film se trebao snimati u samom Vijetnamu. Warner Bros., koji je imao ugovor sa Zoetropeom, odbio je finansirati projekt zbog komercijalnih razloga i straha da će filmska ekipa poginuti na terenu na kojem se odigrava rat. Lucas je tvrdio da su on, studio i njegovi kolege nazvale projekt ludačkim. Nakon što je Lucas postigao uspjeh s filmom Američki grafiti, Coppola je odlučio sam snimiti film. Odluka je prouzročila neke poteškoće u njihovom odnosu. Coppola je odlučio da će finansirati film svojim vlastitim sredstvima, novcem koji je zaradio od dva Kuma i onim koji podigne u banci na kredit, kako bi zadržao umjetničku slobodu u svojim rukama.

Coppola je takođe prepravio scenario kako bi ostvario svoju viziju. Izbacio je Miliusove macho dijaloge te je promijenio kraj filma. U Miliusovom originalnom scenariju na kraju se Kurtz i Willard udružuju u borbi protiv američkog vazdušnog napada na Kurtzov logor. Logor je uništen u masovnom vazdušnom napadu, a Kurtz umire od zadobijenih rana dok ga Willard gleda. Coppola je odbacio ovaj kraj opisujući ga kao karikaturalan. Kraj filma je prepravljen još nekoliko puta tokom produkcije, a Marlon Brando kao Kurtz je dosta improvizovao. Priču je prilagodio Michael Herr, koji je kao dopisnik iz Vijetnama napisao knjigu Dispatches.

Na Apokalipsi danas Coppola je prvi put radio sa snimateljem Vittorijom Storarom, koji je radio na nekoliko fimova Bernarda Bertoluccija.

Film je sniman na Filipinima, a snimanje je postalo legendarno zbog dužine i poteškoća tokom snimanja; snimanje je trajalo toliko dugo, da su kritičari počeli pisati o filmu kao “Apokalipsa kad?”. Film je premašio budžet i raspored zbog nekoliko razloga. Tajfun je uništio mnoge setove, koji su morali biti ponovno sagrađeni, za šta je bilo potrebno još novca. Za snimanje scena o napadu helikopterske jedinice pukovnika Kilgorea, korišćeni su helikopteri filipinskih vazdušnih snaga, što je prouzročilo nove poteškoće jer je filipinski predsjednik Ferdinand Marcos tražio helikoptere za pravu borbu protiv pobunjenika u svojoj zemlji.

Glavnu ulogu ubice na zadatku trebao je igrati Harvey Keitel, ali je zamijenjen dvije nedjelje nakon početka snimanja. Keitelove scene ponovno su snimljene, ovaj put s Martinom Sheenom, koji je pretrpio srčani udar tokom snimanja, a imao je i problema s alkoholom. Sheen je 2006. izjavio da je uvodna scena bila u potpunosti improvizovana, da je pio cijeli dan prije snimanja, a da je ogledalo razbio slučajno. Kad je počeo krvariti, Coppola je htio zaustaviti snimanje, ali je Sheen insistirao da se nastavi. Njegov oporavak potrajao je nedjeljama, tokom kojih je film bio u opasnosti da se otkaže. Budući da ima sličnu pojavu i glas, Sheenov brat Joe Estevez, zamijenio ga je u nekim dugim scenama.

Marlon Brando se pojavio na setu predebeo, iako je njegov lik opisan kao bolestan i mršav. Odbio je naučiti svoje rečenice te nije pročitao knjigu Srce tame, kao što je zahtijevao Coppola. Većina Brandovih scena morala je biti improvizirana, uprkos kratkom vremenu u kojem je glumac bio dostupan.

Ostala je slavna Coppolina izjava: “Imali smo previše novca, previše opreme, a malo pomalo smo poludjeli.” Reditelj se morao suočiti s bankrotom i finansijskom propašću ako se film ne završi ili se snimanje prekine; njegov lični ulog i bizarne produkcijske okolnosti stvorili su mu ogromni pritisak.

Montaža filma potrajala je više od godinu dana, ponajviše zbog zahtjevne opreme za montažu, koju je nabavio sam Coppola. Prvobitna gruba verzija nakon montaže trajala je više od pet sati i morala se kratiti više puta. Trosatna verzija prikazana je na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je film dobio Palme D'Or za najbolji film. Na konferenciji za novinare dao je svoj legendarni komentar: “Moj film ne govori o Vijetnamu, to je Vijetnam.”

Originalna verzija filma bila je malo duža od dva i po sata, te je ostvarila uspjeh u bioskopima u SAD-u i u inostranstvu. Navodno je film zaradio preko 100 miliona dolara.

Coppola je 2001. objavio dužu verziju filma, nazvanu Apokalipsa danas Redux. Novi materijal nadzirao je Vittorio Storaro, koji je upotrijebio vlastitu tehniku remastovanja kako bi pripremio film za objavu.

Katastrofalna produkcija filma nažalost je postala simbol opasnosti preuzimanja reditelja većeg dijela produkcije. Snimanje je ostavilo mentalne i emocionalne posljedice na sve koji su sudjelovali na snimanju, ponajviše na Coppolu. Za mnoge filmofile, Apokalipsa danas je zadnji Coppolin veliki film, čiji kasniji radovi nisu ispunili očekivanja njegovih obožavalaca.

Kontroverze

Jedna od najkontroverznijih scena u filmu je klanje vodenog bivola na kraju filma. U stvari, to je bio snimak pravog klanja, koje su izvršili lokalni domoroci. Coppola je smatrao da će taj ritual žrtve dodati dubinu i realnost filmu. Iako je to bila američka produkcija, scene poput ove na Filipinima nisu bile kažnjive niti nadgledane. Ipak, nakon istrage, Američko humanističko udruženje dalo je filmu “neprihvatljivu” ocjenu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *