Gregory Peck – Biografija

Gregory Peck (La Jolla, 5. april 1916. – Los Angeles, 12. jun 2003.), američki filmski glumac. Bio je jedan od najpopularnijih filmskih zvijezda studija 20th Century Fox, od četrdesetih do šezdesetih, a nastupao je sve do devedesetih. Jedna od njegovih najpoznatijih uloga bila je ona Atticusa Fincha u filmskoj verziji Ubiti pticu rugalicu iz 1963., za koju je dobio Oscara. Predsjednik Lyndon Johnson dodijelio mu je Predsjedničku medalju slobode 1969. za njegov humanitarni rad. 1999. ga je Američki filmski institut proglasio 12. najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.

Biografija
Rani Život

Peck je rođen kao Eldred Gregory Peck u San Diegu, Kalifornija, kao sin Gregoryja Pearla Pecka, hemičara i farmaceuta, i Bernice Mae Ayres, rođene u Missouriju. Peckov otac bio je katolik, dok se njegova majka obratila na katolicizam kad se udala. Peckova baka s očeve strane, Catherine Ashe, rodom iz Irske, bila je u rodbinskoj vezi s irskim patriotom Thomasom Asheom, koji je sudjelovao u Uskršnjem ustanku koji se odvijao malo manje od tri nedjelje nakon Peckovog rođenja, a umro je u štrajku glađu 1917. Uprkos tome što su bili striktni katolici, Peckovi roditelji su se razveli kad mu je bilo pet godina, a njega je odgojila baka.

Peck je poslan u rimokatoličku vojnu školu u Los Angelesu kad mu je bilo 10 godina, a nakon toga u srednju školu u San Diegu. Kad je maturirao, upisao se na univerzitet San Diega kako bi popravio ocjene da bi upisao univerzitet po svom izboru, Berkeley. Ubrzo se zaposlio kao vozač kamiona u preduzeću koje se bavilo proizvodnjom ulja. 1936. se upisao na Berkeley. Kako je bio visok i snažan, odlučio je veslati za univerzitetsku ekipu. Primijetio ga je učitelj glume i pomislio kako bi bio savršen za njegovu predstavu. Počeo se zanimati za glumu, a angažovao ga je Edwin Duerr, direktor školskog pozorišta. Na završnoj godini se pojavio u pet predstava. Iako mu je školarina bila samo 26 dolara godišnje, Peck se i dalje borio kako bi platio, pa je morao raditi za sestrinstvo Alpha Gamma Delta kao kuhinjski pomoćnik u zamjenu za obroke. Peck će kasnije reći o Berkeleyju “da je to bilo posebno iskustvo za mene i tri najbolje godine mog života. Probudilo me i učinilo od mene čovjeka.” 1997. je donirao 25 hiljada dolara veslačkoj ekipi Berkeleyja u čast svojeg trenera, Kyja Ebrighta.

Nakon što je diplomirao engleski jezik na Berkelyju, Peck je izbacio ime “Eldred” i pošao u New York kako bi studirao u glumačkoj školi Neighborhood Playhouse. Često je ostajao bez novca i spavao u Central Parku.

Debitovao je na Broadwayu u komadu Emlyna Williamsa, The Morning Star 1942. Druga uloga bila je u predstavi The Willow and I s Edwardom Pawleyjem. Izbjegao je vojnu službu u Drugom svjetskom ratu zbog ozljede leđa koju je zadobio dok je trenirao ples s Marthom Graham. Studio 20th Century Fox tvrdio je kako se ozlijedio dok je veslao na univerzitetu, ali Peck je rekao, “U Hollywoodu su valjda mislili kako ples nije bio dovoljno mačo. Godinama sam pokušavao ispraviti tu priču.”

Karijera

Gregory Peck u traileru filma Džentlmenski sporazum (1947.)

Peckov prvi film, Dani slave, objavljen je 1944. Iako su mnogi kritičari opisali Peckovu glumu kao drvenu, pet je puta bio nominovan za Oscara, od čega su četiri nominacije došle u prvih pet godina njegove filmske karijere: za Ključeve kraljevstva (1944.), Proljeće života (1946.), Džentlmenski sporazum (1947.) i Polijetanje usred dana (1949.).

Svaki od ovih filmova je predstavio jednu od Peckovih osobina. Ključevi kraljevstva naglasili su njegovo dostojanstveno držanje. Kao farmer Penny Barker u Proljeću života njegovu dobroćudnu srdačnost i naklonost prema likovima svog sina i supruge. Dvoboj na suncu (1946.) pokazao ga je prvi put kao negativca, okrutnog i pohotnog revolveraša. Džentlmenski sporazum pokazao je njegovu “društvenu svijest” u filmu koji je prikazao duboko ukorijenjeni, ali potajni antisemitizam u korporativnoj Americi sredinom vijeka. Polijetanje usred dana je bio prvi od mnogih uspješnih ratnih filmova u kojima je Peck predstavio hrabrog, sposobnog, ali humanog borca.

Među njegovim popularnim filmovima bili su Moby Dick (1956.), Na plaži (1959.), koji je prikazao strahote nuklearnog rata, Topovi s Navaronea (1961.) i Praznik u Rimu (1953.), s Audrey Hepburn u njenom filmskom debiju za koji je dobila Oscara. Peck i Hepburn ostali su dobri prijatelji do njene smrti; Peck ju je čak upoznao s njenim prvim mužem, Melom Ferrerom.

Peck je osvojio Oscara za svoju petu nominaciju, igrajući Atticusa Fincha, advokata iz vremena Velike depresije i samohranog oca, u filmskoj adaptaciji romana Harpera Leeja, Ubiti pticu rugalicu. Objavljen 1962. tokom jačanja američkog pokreta za građanska prava na Jugu, bio je to Peckov najdraži film i uloga.

Gregory Peck u traileru filma Designing Woman.

1949. je u svojem rodnom mjestu osnovao pozorište La Jolla Playhouse, zajedno sa svojim prijateljima Joseom Ferrerom i Dorothy McGuire. Ovo mjesno pozorište radi i danas, u sklopu kalifornijskog univerziteta u San Diegu. Od samog početka je privlačilo holivudske zvijezde, bilo kao protagoniste ili gledaoce.

1967. je obavljao dužnost predsjednika Akademije fimskih umjetnosti i nauke. Od 1967. do 1969. je bio predsjednik Odbora upravitelja Američkog filmskog instituta, 1971. predsjednik Filmskog i televizijskog fonda, a 1966. predsjednik Američkog udruženja oboljelih od raka.

Iako dobro poznat, nije bio imun na kritike. Pauline Kael opisala ga je kao “sposobnog, ali uvijek pomalo dosadnog”. I najveći su obožavaoci priznali ukočenost u nekim ulogama. Ipak, ovi kvaliteti bile su neophodni da stekne status ikone, a vjerojatno je i on to znao. Njegovi kasniji pokušaji da igra negativce nisu dobro prošli kod kritike.

Kako je bio fizički snažan, bio je poznat po tome da sam igra svoje scene borbe, rijetko koristeći dublere. Zapravo, Robert Mitchum, njegov filmski partner u Rtu straha, često je govorio da ga je Peck slučajno udario tokom završne scene borbe u filmu. Rekao je kako je danima osjećao posljedice te dodao “Ne žalim nikoga toliko glupog da započne tuču s njim.”

Kasniji rad

U osamdesetim se preselio na televiziju, gdje je nastupao u mini-serijama The Blue and the Gray, glumeći Abrahama Lincolna. Nastupio je i s Barbarom Bouchet u televizijskom filmu The Scarlet and The Black, o stvarnom rimokatoličkom svešteniku u Vatikanu koji je krijumčario Jevreje i druge izbjeglice od nacista tokom Drugog svjetskog rata.

Peck se penzionisao 1991. Kao i Cary Grant prije njega, Peck je proveo nekoliko zadnjih godina na putovanju oko svijeta na kojima je izvodio isječke iz svojih filmova, podsjećao se na uspomene i odgovarao na pitanja iz publike.

Vratio se kako bi nastupio u remakeu jednog od svojih najpoznatijih filmova, Moby Dick (1998.), portretišući “Oca Mapplea” (kojeg je 1956. glumio Orson Welles), s Patrickom Stewartom u ulozi Kapetana Ahaba, kojeg je 1956. glumio Peck.

Politika

1947., dok su mnoge osobe iz Hollywooda završavale na crnim listama zbog sličnih aktivnosti, napisao je pismo Odboru za neameričke aktivnosti u kojem je izrazio neodobravanje istraga navodnih komunista u filmskoj industriji.

Predsjednik Richard Nixon je stavio Pecka na svoj popis neprijatelja zbog njegovog liberalnog aktivizma. Peck je uvijek bio ponosan zbog te činjenice, ali je zbog Nixonovog popisa izgubio ugovor za pet filmova.

Kao dugogodišnji simpatizer Demokratske stranke, Peck je 1970. predložen kao mogući demokratski kandidat za guvernera Kalifornije, dok je s druge strane bio Ronald Reagan. Peck je ohrabrio jednog od svojih sinova, Careyja Pecka, da se kandiduje za političku funkciju. Carey je dva put poražen kad se takmičio za Kongres, 1978. i 1980., od strane republikanskog kandidata Roberta K. Domana, oba puta malom razlikom.

U intervjuu za irske medije, Peck je otkrio da mu je bivši predsjednik Lyndon Johnson rekao ,,da je namjeravao ponuditi mu mjesto ambasadora u Irskoj (da se ponovo kandidovao) – mjesto koje bi Peck, zbog svojeg irskog porijekla, možda prihvatio, rekavši “mogla je to biti velika pustolovina.”

Bio je protivnik Vijetnamskog rata, dok je podržavao svog sina, Stephena, koji se borio tamo. 1972. je Peck producirao filmsku verziju pozorišnog komada Daniela Berrigana The Trial of the Catonsville Nine o progonu grupe vijetnamskih protestanata zbog građanske neposlušnosti. Iako isprva nije htio portretisati na filmu kontroverznog generala Douglasa MacArthura, 1977. je to ipak učinio, nakon čega se divio generalu.

Privatni život

Peck je posjedovao čistokrvnog trkaćeg konja Different Class koji se utrkivao u Engleskoj. Konj je bio favorit trke Grand National 1968., ali je završio na trećem mjestu. Peck je bio dobar prijatelj s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom.

U oktobru 1943. Peck se oženio s Gretom Kukkonen, s kojom je dobio tri sina. Greta je odlikovana Ružom Finske, što je ekvivalent Medalji slobode. Razveli su se 30. decembra 1955., a ostali su u dobrim odnosima kao roditelji. Njihovi sinovi su Jonathan, Stephen i Carey Peck. Jonathan Peck, televizijski novinar, počinio je samoubistvo 1975. Stephen Peck je aktivan u podršci američkim veteranima iz Vijetnamskog rata, a Stephenova prva žena Kimi Peck je afirmisana scenaristkinja. Gregory je podupirao Careyjeve političke ambicije kad se takmičio za Kongres. Careyjeva žena, Lita Albuquerque, je poznata umjetnica.

31. decembra 1955. se oženio sa svojom drugom suprugom, Veronique Passani, pariškom novinarkom koja ga je intervjuisala 1953. prije nego što je otišao u Italiju snimati Praznik u Rimu. Pozvao ju je na ručak šest mjeseci poslije te su postali nerazdvojni. Dobili su sina Anthonyja Pecka i kćerku Ceciliju Peck.

Smrt

Početkom 2003. Pecku je ponuđena uloga djeda Joea u filmu Charlie i fabrika čokolade. Rekao je kako je to ozbiljno razmatrao. Htio je glumiti djeda Joea, ali je umro prije nego što je prihvatio.

Umro je 12. juna 2003. u snu od kardiorespiratornog aresta, i upale pluća u 87 godini u Los Angelesu. Njegova žena, kojoj je bilo 71., bila je uz njega. Peck je pokopan u mauzoleju katedrale u Los Angelesu, Kalifornija.

Filmografija
 1998 Moby Dick (TV Mini-Serija)
Father Mapple

Episode #1.2 (1998) … Father Mapple
Episode #1.1 (1998) … Father Mapple
 1993 The Portrait (TV Film)
Gardner Church
 1991 Other People's Money
Andrew Jorgenson
 1991 Cape Fear
Lee Heller
 1991 The Will Rogers Follies (TV Film)
Florenz Ziegfeld (glas)
 1989 Old Gringo
Bitter
 1987 Amazing Grace and Chuck
President
 1983 The Scarlet and the Black (TV Film)
Monsignor Hugh O'Flaherty
 1982 The Blue and the Gray (TV Mini-Serija)
Abraham Lincoln

Part 3 (1982) … Abraham Lincoln
Part 2 (1982) … Abraham Lincoln
Part 1 (1982) … Abraham Lincoln
 1980 The Sea Wolves
Colonel Lewis Pugh
 1978 The Boys from Brazil
Dr. Josef Mengele
 1977 MacArthur
Gen. Douglas MacArthur
 1976 The Omen
Robert Thorn
 1974 Billy Two Hats
Arch Deans
 1971 Shoot Out
Clay Lomax
 1970 I Walk the Line
Sheriff Tawes
 1969 Marooned
Charles Keith
 1969 The Chairman
John Hathaway
 1969 Mackenna's Gold
Sheriff Mackenna
 1968 The Stalking Moon
Sam Varner
 1966 Arabesque
Prof. David Pollock
 1965 Mirage
David Stillwell
 1964 Behold a Pale Horse
Manuel Artiguez
 1963 Captain Newman, M.D.
Capt. Josiah J. Newman, MD
 1962 To Kill a Mockingbird
Atticus Finch
 1962 How the West Was Won
Cleve Van Valen
 1962 Cape Fear
Sam Bowden
 1961 The Guns of Navarone
Capt. Keith Mallory
 1959 On the Beach
Cmdr. Dwight Lionel Towers
 1959 Beloved Infidel
F. Scott Fitzgerald
 1959 Pork Chop Hill
Lt. Joe Clemons
 1958 The Big Country
James McKay
 1958 The Bravados
Jim Douglass
 1957 Designing Woman
Mike Hagen
 1956 Moby Dick
Captain Ahab
 1954 The Purple Plain
Squadron Leader Bill Forrester
 1954 Night People
Col. Steve Van Dyke
 1954 The Million Pound Note
Henry Adams
 1953 Boum sur Paris
Gregory Peck
 1953 Roman Holiday
Joe Bradley
 1952 The Snows of Kilimanjaro
Harry Street
 1952 The World in His Arms
Capt. Jonathan Clark
 1951 David and Bathsheba
King David
 1951 Only the Valiant
Capt. Richard Lance
 1951 Captain Horatio Hornblower R.N.
Capt. Horatio Hornblower R.N
 1950 The Gunfighter
Jimmy Ringo
 1949 Twelve O'Clock High
General Savage
 1949 The Great Sinner
Fedja
 1948 Yellow Sky
James ‘Stretch’ Dawson
 1947 The Paradine Case
Anthony Keane
 1947 Gentleman's Agreement
Philip Schuyler Green
 1947 The Macomber Affair
Robert Wilson
 1946 Duel in the Sun
Lewton ‘Lewt’ McCanles
 1946 The Yearling
Penny Baxter
 1945 Spellbound
John Ballantyne
 1945 The Valley of Decision
Paul Scott
 1944 The Keys of the Kingdom
Father Francis Chisholm
 1944 Days of Glory
Vladimir

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *