Helen Keller – Biografija

Helen Adams Keller (27. 6. 1880. — 1. 6. 1968.), američka spisateljica i autorka poznata po tome što je od djetinjstva bila slijepa i gluva. Nakon dugotrajnog procesa uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Zbog toga je postala jednom od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol invalida koji uspijevaju prebroditi svoju obogaljenost. Bila je poznata i po svom zalaganju za socijalizam, te je bila jedan od osnivača ACLU.

Biografija

Rođena je u mestu Taskumbiji u Alabami, SAD 27. 6. 1880. godine. Sa devetnaest mjeseci je preležala težak encefalitis i tada potpuno oslijepjela i ogluvjela. Dok su druga djeca učila da govore, ona je živjela u sopstvenoj tišini i tami, gluvonijemoslijepa. Sa sedam godina dobila je njegovateljicu, Eni Mensfild Saliven, koja je neopisivom požrtvovanošću i strpljivošću postigla ono što do tada nije uspjelo Heleninim ljekarima.

Helen je u početku bila veoma odbojna, nepristupačna, pa i zlobna. Sa Eni je živjela u vrtnoj kućici roditeljskog doma. Uz skoro nepremostive poteškoće, a neopisivim strpljenjem, Eni je djevojčicu najprije naučila pojedinim slovima dodirom njenih dlanova svojim prstima. Zatim ju je naučila da govori i razumije glasni govor, međusobnim dodirom usnica i grla.

Sve više je Helen pokazivala svoju intelektualnu nadarenost i želju za sticanjem znanja, pa je posle mjesec dana naučila dvadeset jednu riječ, a nakon jedne godine devetsto riječi u ručnom alfabetu. Uskoro je naučila da čita Brajeva slova i na taj način pisala čak i duža pisma.

Kada je imala četrnaest godina dotadašnja obuka je zamijenjena sistematskom školskom nastavom, a sa osamnaest godina je primljena u redovnu gimnaziju. Eni je ni tada nije napustila, nego joj je bila od velike koristi u njenom daljem obrazovanju. Redovno je Helen pratila u školu, sjedjela pored nje za vrijeme nastave i pisala joj predavanja na dlan. Uz takvu pomoć Helen je mogla odlično savladati gradivo i sa devetnaest godina upisala je književnost i istoriju.

Diplomirala na Radklif Koledžu, 1904.

1904. Helen Keler je završila svoje studije na akademskom stepenu – najviše priznanje za njenu upornu borbu i pobjedu. Naučila je da čita na četiri jezika i postala istaknuta spisateljica. Nakon toga je postala inspektor američkih zavoda za odgoj gluvonijemih i slijepih. Objavila je nekoliko knjiga prevedenih i na strane jezike: Istorija mog života (1902), Optimizam (1903), Svijet i život (1908) i dr. Tematika tih knjiga je, svakako, njena nesvakidašnja sudbina.

Zvuči nevjerovatno, ali Helen je postala vrsna jahačica, plivačica, jedriličarka i biciklistkinja. Uživala je u šalama i duhovitostima Marka Tvena čitajući ga vrhovima prstiju. I Enriko Karuzo je “izlio svoj zlatni glas” na njen dlan. Jaša Hajvec, virtuoz na violini, svirao je specijalno za nju, dok je ona prstima lagano dodirivala njegov instrument.

Helen je umrla 1968. godine u 87. godini, i danas se spominje u cijelom svijetu sa najvećim priznanjem i divljenjem. Cijeli život je posvetila pomaganju gluvonijemoslijepih za koje je rekla da su to najusamljeniji ljudi među svima na svijetu, da su oni ti koji bulje u mrak u kojem jedino mrak bulji u njih.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *