Fridrih Šiler – Biografija

Johan Kristof Fridrih Šiler (njem. Johann Christoph Friedrich von Schiller, 10.11. 1759, Marbah na Nekaru9.5. 1805, Vajmar), njemački pjesnik, dramaturg, filozof i istoričar.

Biografija

Šiler je rođen 1759. u Marbahu na Nekaru. Otac mu je bio oficir u vojsci Virtemberga. Nešto kasnije, oko 1764., porodica se preselila u Lorh gdje su živjeli do 1766. Djetinjstvo i mladost je proveo u relativnom siromaštvu. Šiler je počeo da studira pravo 1773, a 1775. medicinu. Postao je vojni doktor u Štutgartu. Anonimno je objavio dramu „Razbojnici“ 1781. Djelo je doživjelo priličan uspjeh na svojoj premijeri, naročito kod mlađe publike. Međutim, Šiler je usled revolucionarnih poruka drame uhapšen i kratko vrijeme je proveo u zatvoru, tako da je napustio posao u Štutgartu i prešao u Manhajm. Godine 1783., radio je kao bibliotekar i dobio ugovor da radi kao pisac za pozorište u Manhajmu. Od 1783. se često selio (Lajpcig, Drezden, Vajmar), a prvi put se sreo sa Geteom 1788. Krajem te godine, dobio je mjesto profesora istorije i filozofije u Jeni. Pisao je istorijska djela. Imao je velike simpatije za velikana svoga vremena: Vilhelma fon Humbolta. Godine 1790, oženio se Šarlotom fon Lengenfeld. Nažalost, zdravstveno stanje mu se pogoršalo (vjerovatno od tuberkuloze) i dodijeljena mu je penzija 1791. Na Geteov nagovor, 1794, počeo je da piše za satirične časopise. Revolucionarna Francuska mu je 1792. dala francusko državljanstvo, zbog njegovih čestih članaka protiv tiranije. Godine 1799, vratio se u Vajmar gdje ga je Gete usmjerio da piše za pozorište. Sa njim je osnovao „Vajmarski teatar“ koji se brzo nametnuo na pozorišnoj sceni Njemačke, i doprinio preporodu dramskog književnog žanra. Šiler je živio u Vajmaru sve do smrti. Dobio je plemićku titulu 1802. Umro je tri godine kasnije, u 46-oj godini života.

Od 1934, Univerzitet u Jeni nosi Šilerovo ime.

Književni značaj

Značaj Šilerovih djela nije očigledan za istraživača u XXI vijeku. Njegovo djelo je puno retorike, i često veoma osjećajno.

Ali teme kojima se ona bave, političke, etičke ili estetičke, značajno su doprinijele razvoju novih ideja na kraju XVIII vijeka, i naročito su doprinijele razvoju romantizma. Šiler je bio velikan doba romantizma, i to više nego Gete. Njegova filozofska djela su i dalje aktuelna, puna dubokih misli, i mnogo pristupačnija nego teorije njegovog omiljenog uzora i savremenika, filozofa Kanta.

Danas Šilerove predstave nisu često na programu pozorišta. Njegovi pozorišni komadi su poletni, predstavljaju ljude i ličnosti velikog formata, i nezaboravne likove: Viljema Tela, kralja Filipa II iz „Don Karlosa“, Karla iz „Razbojnika“, i mnoge druge. Bio je izvanredan u predstavljanju muževnih i paćeničkih temperamenata, dok je ženske likove obično zanemarivao.

Paradoksalno je da je ovaj veliki romantičar u Njemačku donio i duh klasicizma, koji ona do tada nije poznavala. Preveo je dramu „Fedra“ Žana Rasina, neke drame Euripida, i primjenjivao u svojim djelima dramske metode po uzoru na klasične grčke tragedije.

Svojim značajem u književnosti klasicizma i romantizma, Šiler zauzima centralno mjesto u njemačkoj i evropskoj književnosti.

Među velikim poštovaocima Šilerovog djela su Dostojevski, Betoven, Đuzepe Verdi i Tomas Man.

Citati i izreke – Fridrih Šiler

Bilo da su lanci od čelika ili svile – oni su i dalje lanci.

Svojina svih je ono što misliš. Tvoje je samo ono što osjećaš.

Svaka je vrlina bez mrlje – sve dok se ne stavi na probu.

Svijet je tijesan, a um prostran. Misli žive lako jedna pored druge, ali se stvari u prostoru bolno sudaraju.

Bez žene bi početak našeg života bio bez pomoći, sredina života bez zadovoljstva i kraj bez utjehe.

Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u tamnici.

Kada bi svaki čovjek volio sve ljude, tada bi svaki pojedinačno posjedovao svijet.

Blago tebi ako ti razum uvijek u srcu prebiva.

Egoizam je najveća bijeda jednog stvorenja.

Praštanje je ponovo nalaženje otuđene svojine.

Čovjeka njegova volja čini velikim ili malim.

Duh je taj koji sebi gradi tijelo.

Ljude pecaš zlatom, ženama i krunama.

Ne krv i meso, srce nas čini očevima i sinovima.

Ništa na svijetu ne čini čovjeka tako nesrećnim kao strah.

Zvijezde tvoje sudbine nalaze se u tvojim grudima.

Riječi su uvijek mnogo smjelije od djela.

Svojim djelima, čovjek slika sebe.

Djela
Poezija
  • Veče (1776)
  • Osvajač (1777)
  • Elegija o smrti mladića (1780)
  • Oda radosti (1786)
  • Grčki bogovi (1789)
  • Umjetnici (1789)
  • Ibikovi ždrali (1797) – balada
  • * Riječi iluzije (1799)
  • Kasandra (1802)
Pozorište
  • Razbojnici (Die Räuber) (1781)
  • Fijeskova zavjera u Đenovi (Die Verschwörung des Fiesco zu Genua) (1782)
  • Spletka i ljubav (Kabale und Liebe) (1783)
  • Oda radosti (Ode an die Freude) (1785)
  • Don Karlos (1787)
  • Djevica Orleanska (1801)
  • Vilhelm Tel (Wilhelm Tell) (1804)
  • njemački prevod Makbeta od Vilijama Šekspira (1800)
  • Almanah Muza (Musenalmanach) (1797)
  • Valenštajn (1799)
  • Marija Stjuart (1800)
  • Vjerenici iz Mesine (1803)
Eseji
  • O estetičkom vaspitanju čovjeka (Über die ästhetische Erziehung des Menschen) (1795)
  • Epigrami Ksenije (zajedno sa Geteom) (1797)
  • O odnosu životinjske prirode čovjeka sa njegovim razumom (1777)
  • O ljupkosti i dostojanstvu (1793)
  • O naivnom i sentimentalnom pjesništvu (1796)
Istorijska djela
  • Istorija otpadništva ujedinjene Holandije (Geschichte des Abfalls der Vereinigten Niederlande von der spanischen Regierung) (1788)
  • Istorija Tridesetogodišnjeg rata, (Geschichte des dreißigjährigen Krieges) (1790)
Pisma
  • Pisma Kerneru, Vilhelm fon Humboltu, Geteu, itd.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *